Na naš nedavni članak "Zagreb se sprema na apsurdno bacanje novca, stručnjaci upozoravaju: ‘Treba je sačuvati, vrijedi više od 50 milijuna eura‘" javio se arhitekt Otto Barić koji smatra da se sjevernu tribinu i njenu zgradu ne treba čuvati iako je relativno nova gradnja, nego je srušiti, za što je i iznio argumente u polemici.
Naime, u tom smo tekstu iznijeli otvoreno pitanje troška rušenje nečeg što je relativno novo, te tribina, u vremenu kada je sve u održivosti. Neki pojedinci struke građevinara i arhitekata rekli su nam kako je trošak rušenja takve zgrade prevelik. No Barić smatra da to nije istina i kaže: "Trošak zadržavanja sigurno je veći od rušenja."
Sjeverna tribina koja je, kako kaže, nastala prema želji predsjednika Franje Tuđmana, a prema projektu Filipović & Kincl, preblizu je Maksimirskoj ulici. Smatra da bi trebala biti udaljena minimalno dodatnih 20 do 30 metara od koridora ulice, a da omogući kvalitetno punjenje i pražnjenje.
Isto tako, ta tribina je, dodaje Barić, bitno previsoka jer bi njezino zadržavanje tražilo 3. nivo "sjever dolje" prema atletskoj stazi i time ujedno i uvjetovalo krov velike površine i statički izazovne konzole.
- Samim time, bilo kakva ekonomska isplativost i feasibility u startu postaju upitni. Ispravno se primijetilo u prethodnom članku da je stadion do te intervencije uvijek bio otvoren prema parku i da su maksimalne posjećenosti iz 1973. godine prošlog stoljeća, Zagreb - Osijek 64.000 gledatelja, ako se dobro sjećam, bile upravo s tim minimalnim sjeverom, ali sa zapadom, istokom i jugom dolje - kaže Barić.
Činjenica o iskoristivosti podgrađa (zgrade ispod) sjeverne tribine je načelno ispravna, ali samo djelomično, jer zbog jednostranog osvjetljenja samo prvih šest metara može biti doista kvalitetno i komercijalno, objašnjava, a ostalih oko 80 posto površine čini de facto malo bolje skladište. Tako da je po njegovom mišljenju i spomenutim ekonomskim ograničenjima rušenje sigurno isplativije.
- Treba se pogledati u oči i shvatiti da se sjeverna tribina koristi već više od 25 godina, da je prošla potres, sunce i kišu, a unutrašnjost i fasada su definitivno završili svoj životni ciklus tako da realna građevinska vrijednost sigurno nije 50 milijuna eura, dok se o uporabnoj i komercijalnoj vrijednosti i nužnim troškovima stavljanja u funkcije može samo špekulirati. Taj projekt je dao svoje i kako reče Josef Hoffmann: "Svaku kuću može se zamijeniti.... boljom" - ističe Barić.
Treća, dodaje, možda i najbitnija činjenica je da bi korištenje sjeverne tribine u ovakvom stanju s dodatnim donjim rangom prejudiciralo i visinske gabarite ostalih tribina te konačni izgled i kapacitet, a stadion s tri ranga je krajnje neisplativ za 35.000 gledatelja te bi zapravo takvo rješenje prejudiciralo stadion od minimalno 45.000 - 50.000 mjesta i minimalno 350-400 milijuna eura.
- Napomenuo je da postoji građevinska dozvola za krov iz vremena gradonačelnika Milana Bandića koja, vidi vraga, nije pala zbog "Kaptolskih plombi", pa je i ovo, po meni, krivo taktiziranje sa sjevernom tribinom još jedan kamenčić koji bi mogao usporiti ionako presporu proceduru oko novog stadiona. Krajnji je čas da se pokrene javni arhitektonsko-urbanistički natječaj koji će dati rješenje koje će onda biti moguće financijski kvantificirati i reći koliko to stvarno košta - smatra Otto Barić.
Zaključuje da bi onda bio red kroz referendum osluhnuti i vox populi i odlučiti konačno o novom suvislom stadionu u Zagrebu, "ja se nadam u Maksimiru, no možda postoji i drugo rješenje".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....