Dogovarali smo se da Gredelj obiđemo na sunčan dan. Našli smo se u utorak. Pljuštalo je. Na kraju je, zapravo, tako ispalo i bolje: dan je potencirao tugu golemog, napuštenog prostora u centru Zagreba.
Na podu nekadašnjih industrijskih postrojenja blato, preskačemo lokve. Pukotina je na stropovima mnogo, na onim mjestima gdje stropa uopće ima.
Deset je sati ujutro. Nije teško predočiti kakav se žamor znao čuti nekoć, kad je Gredelj bio na svojem vrhuncu i zapošljavao i po četiri tisuće radnika. Mnogi od njih, kako svjedoče povijesne fotografije, u radnim odijelima, a poneki i s kačketima na glavi. Danas, jedini vidljivi znakovi života u nekadašnjem industrijskom postrojenju je stotinjak puževa koji su izašli na kišu. Gredelj je golemi prostor u centru...