Ma pustite vi tu moju kuću u Dramlju! Kuća u Dramlju, kuća u Dramlju... Kao da sam Rockefeller jer imam vikendicu, uzrujala se sredovječna gospođa samo pet minuta nakon što je sjela u drveni stolac.
Logično, jer je u mjesni odbor Dankovec došla da bi razgovarala o svojoj kući u Čučerju, obiteljskoj nekretnini u kojoj živi s bratićevom obitelji, a koja je tijekom ožujka prošle godine stradala u zagrebačkom potresu.
Dobili su, doduše, zelenu naljepnicu, no na kući od 500-tinjak kvadrata stradao je krov, popucala tri zabatna zida, oštećena su tri dimnjaka, u potkrovlju su popucali gotovi svi zidovi, a na jednom dijelu, čini se obitelji, kao da je popucalo i stubište.
Zanima je može li od države dobiti kakvo sufinanciranje za ono što je obitelj dosad već sanirala o vlastitom trošku, no s kime god razgovara, svaka rasprava završi u trenutku kad sugovornik shvati da ona ima i drugu nekretninu.
- Gdje god dođem, svi samo spominju tu moju drugu kuću. Pa što bih ja sad trebala, preseliti u Dramalj pa svaki dan putovati na posao u Zagreb - nastavlja se buniti dok je službenica pokušava smiriti. U ruke joj na kraju daje obrazac za novčanu pomoć za privremenu zaštitu zgrade koji bi trebala ispuniti pa pokušati dobiti sufinanciranje za sanaciju dimnjaka ili popravak stubišta.
Službenica je smirena i staložena, no promukli glas i tragovi umora na licu odaju da joj je već pomalo teško stotinjak puta na dan ponavljati iste frazetine.
Treba onda još povremeno poslužiti i kao psiholog (“razumijem vas, teško vam se pribrati, puno ste toga proživjeli..."), statičar ("dajte da vidim te fotografije... o da, dosta su vam stradali ti nosivi zidovi"), katkad i arhitekt ili pravnik specijaliziran za imovinsko-pravne poslove.
Tako to ovih dana izgleda u mjesnom odboru Dankovec, jednom od punktova koje je Grad Zagreb organizirao kao vrstu ispomoći za građane istočnog djela grada kojima su nekretnine stradale u potresu, a koji bi sad tu štetu voljeli sanirati uz državno sufinanciranje.
Ovdje građani mogu dobiti savjet kako na pravilan način ispuniti prilično kompliciranu papirologiju, koji obrazac odabrati, gdje pribaviti papire i, ono najvažnije - za koju se vrstu ispomoći uopće odlučiti.
Je li kuću s crvenom naljepnicom bolje rušiti pa tražiti da država sagradi novu ili novu graditi sam, uz državno sufinanciranje? I hoće li im država iznova sagraditi punih 300 kvadrata, koliko je objekt imao prije potresa? A možda bi se ona, ipak, još mogla obnoviti?
Otkad su punktovi počeli raditi u ponedjeljak 18. siječnja, praktično pred svakom lokacijom od ranog jutra stvaraju se dugački redovi sve jednako nesretnih i pogođenih duša.
Razlikuju se po bojama naljepnica, godinama gradnje, broju stradalih dimnjaka, a ponajviše očekivanjima koje imaju od programa sufinanciranja obnove Zagreba.
- Ma ne očekujem ništa! Evo, došao sam vidjeti je li uopće moguće dobiti išta. Ako je, dajte što možete - kaže jedan gospodin iz Čučerja pa službenici doda mobitel. Na njemu fotografije kuće koja je stradala u potresu.
- Evo, pogledajte vi taj prvi kat! Sve je zdrobljeno, kao da je roknula bomba - drhtavo progovara dajući joj na uvid i žutu naljepnicu koju je obitelj dobila od statičara.
Na nekretnini od 360 kvadrata stradali su dimnjaci i djelomično popucalo pročelje, a obitelj, nespremna na čekanje, štetu je već sanirala pa sad došla vidjeti može li zahvaljujući zakonu dobiti povrat dijela sanacije. Čak i ako više nema račune za radove?
- Možete, naravno, iz zapisa koji je na pregledu zgrade napravio statičar vidjet će se što je bilo oštećeno, a potom pregledati što ste obnovili. Potom će se izračunati koliko je ta sanacija iznosila te odlučiti imate li pravo na povrat 80 posto troška -umiruje ga službenica te ga šalje kući s jednim obrascem koji mora ispuniti.
Dok pred vratima u redu stoji novih pet Zagrepčana, moja službenica u trku podiže slušalicu telefona koji ne prestaje zvoniti.
- Ne gospođo, mi ne dijelimo građevinski materijal. Ali evo, ja ću zapisati vaše podatke pa vidjeti mogu li vas na nekog uputiti -užurbano progovara boreći se sa zaštitnom maskom i šalicom kave koju od jutra nije stigla ispiti ni do pola.
Svakakvih je ljudi i sudbina, a najteže priče uvijek dolaze od onih koji su zaradili crvenu naljepnicu pa sada konačno trebaju prihvatiti da će se njihova obiteljska kuća morati rušiti, a umjesto nje sagraditi nova.
Takvi u skromnu zgradu mjesnog odbora već ulaze potišteni i prestrašeni, a mnogi od njih olakšanje neće dočekati ni nakon što je napuste, posebno kad shvate da državna pomoć, na koju čekaju već deset mjeseci, neće biti ni upola od onoga čemu su se nadali.
Među njima su i supružnici iz Dubrave kojima je u potresu nastradala obiteljska kuća od 140 kvadrata, a onda su još bili toliki pehisti da im je u prosincu ove godine stradala i druga nekretnina koja je, pa zar ima Boga, bila u Strašniku?
- Strašno nešto, duplo smo stradali. Prvo je u ožujku prilično nadrapala naša obiteljska kuća u Dubravi, a u prosincu smo onda imali havariju u kući na Baniji. Ne znamo što reći, kako si uopće pomoći - požalili su se nesretni supružnici, a službenici se izbrisalo i ono malo vedrine kojom je započela dan.
- Da, cijeli život radiš, i onda sve nestane u 10 sekundi - utješno progovori pa nastavi kopati po papirima.
Za nesretnike koji sjede preko puta neće imati previše dobrih vijesti - da, za kuću stradalu Zagrebu moći će zatražiti da im država refundira sanaciju, no teško da će moći dobiti iznos kojim će pokriti štetu na svih 140 četvornih metara.
Zakon, naime, propisuje stambenu kvadraturu koju je država spremna sanirati ili iznova graditi po članu kućanstva, a ona iznosi 55 četvornih metara za jednog do dvoje članova, 70 kvadrata za troje do njih četvero te 85 kvadrata za petero ili više članova.
- Gledajte, država je propisala koliko je stambenih kvadrata prihvatljivo po članu kućanstva i po toj će se matematici graditi ili obnavljati. Naravno, vi uvijek možete o vlastitom trošku graditi i više od toga, no država će vam sufinancirati samo ono što smatra da vam pripada, i to u iznosu od 80 posto - hrabro progovara pa sugovornicima priopći da im je, s obzirom na tri prijavljena člana kućanstva, realno očekivati sufinanciranje obnove 70 četvornih metara kuće u Zagrebu.
Skromni supružnici uzdahnu, ali i time su zadovoljni s obzirom da nisu vjerovali do prije nekoliko minuta da će uspjeti dobiti ikakvu pomoć.
- Teško je, zbilja je teško. Neki ljudi imaju nerealna očekivanja, mnogi nemaju nikakva, a brojni dolaze potpuno izgubljeni, bez ikakvih podataka o nekretnini niti ideje u kojem bi smjeru trebali ići i što uopće tražiti. Jučer sam jednoj obitelji s više od deset članova morala reći da imaju pravo na gradnju zamjenske kuće na račun države od maksimalno 85 kvadrata... Ljudi se šokiraju kad to čuju - kaže mi službenica u predahu između dva posjeta.
Osim pomoći države, i Grad Zagreb odobravao je novčanu pomoć za obnovu nekretnina, a na poziv koji je bio otvoren do 15. rujna prošle godine, stigle su 442 prijave, od čega je pravo na isplatu ostvarilo njih 254. Grad je tom mjerom sufinancirao kupnju materijala ili građevinske radove u visini 30 posto štete, ali ne više od 50.000 kuna. Riječ je o ukupno 9 milijuna kuna koliko je podijeljeno dosad. Organizaciju gradskih službenika na terenu odnosno u ovakvim uredima kakav je ovaj u MO Dankovec preuzeo je zagrebački Ured za gospodarstvo.
Sljedeći će u prostoriju ući sjedokosi sredovječni muškarac. Suprotno očekivanjima, nasmijan je i zbija šale iako mu je u potresu od ožujka teško stradala stara kuća koju je naslijedio od majke te je obnovio baš prije havarije.
Pod miškom nosi debeli fascikl s dokumentacijom - ovdje su sve dozvole, potvrda da je objekt sagrađen prije 1968. godine, zemljišno-knjižni izvaci, domovnice, rodovnice, baš sve što bi mu moglo zatrebati.
- Jako je stara, gradnja je završena 1892. godine, i strašno je zanimljiva. Znate, to vam je secesijski tip gradnje, znate na kaj mislim - tumači službenici kojoj na usnama lagano zatitra osmijeh dok joj prepričava kako su, obnavljajući nekretninu, u njezinu zidu pronašli cijelo jaje koje se nekad koristilo kao vezivno tkivo. Osim toga, kuća je sagrađena neposredno nakon zagrebačkog potresa 1880. godine pa su njezini graditelji, pametni kakvi su bili, s vanjske strane stavljali pojačanja za slučaj novih podrhtavanja.
Tko zna, možda je baš to presudilo što je objekt veličine jedva 90 kvadrata, u prošlogodišnjoj havariji dobio žutu, a ne crvenu naljepnicu.
- Stradala su dva zabata, otpalo je i dosta žbuke, procurila je voda, ali na sreću, samo u podrum u kojem držim jabuke i krumpire pa nije puno toga stradalo. No ovaj gornji dio, to će morati biti veliki zahvat, na jednom se zidu ispod već nazire željezo i ja sad uopće ne znam što s tim točno napraviti - otvorio je dušu službenici.
Sumnjičav je prema nalazu statičara koji je zaključio da je konstrukcija ostala dobra, ne vjerujući pretjerano da je tako stari objekt mogao bez statičkih oštećenja izdržati 5,5 po Richteru.
- Ništa, predlažem vam da se prijavite i za subvenciju pokrivanja štete i za konstrukcijsko ojačanje, a dotle da još malo istražite što je s tom statikom - savjetuje mu, a on iz ureda odlazi jednako nasmiješen kao što je i ušao.
Moja službenica kaže da joj se model obnove čini dobro zamišljen: vlasnici mogu birati između nekoliko varijanti pomoći pa tako, recimo, mogu odabrati da im država refundira trošak sanacije, čak i onaj koji su već sami odradili, a mogu se odlučiti i za konstrukcijsko ojačanje objekta, kako bi on bio sigurniji u slučajevima novih podrhtavanja.
Osim toga, u slučaju većih oštećenja moguće se odlučiti za uklanjanje objekta te gradnju nove kuće.
Ovo drugo pak opet se može raditi na dva načina - kuću ili gradi država ili se vlasnik odluči na varijantu u kojoj će je graditi sam, a država će mu sufinancirati iznos koji mu pripada.
Najviše su nejasnoća ipak donijele vijesti da bi se država u nekim slučajevima mogla upisivati na nekretnine stradalih u potresu, što kod ljudi izaziva veliki strah i nepovjerenje prema modelu obnove.
- Ma ne dolazi u obzir, kaj bi oni meni hipoteke stavljali, kakve su to gluposti - razljutio se jedan 40-godišnjak kojemu je kuća dobila zelenu naljepnicu.
Ne vjeruje službenici kad mu kaže da nema nikakve hipoteke - to se odnosi na situacije u kojima država građanima gradi zamjenske objekte, a oni nemaju svoj dio učešća pa im država pristaje sagraditi kompletnu kuću, ali na nju stavlja zabilježbu kako je korisnici ne bi mogli prodati.
- Sve je to nepravedno, nikome ništa ne vjerujem. Pa ovo je bila prirodna nepogoda, kome to pada na pamet sad se još ljudima upisivati u zemljišne knjige - i dalje se ljuti, ali uzima obrazac pa kaže da će o svemu još dobro promisliti.
Dok ljutito zatvara vrata, kroz otvor ugledam još najmanje šest lica koja, oboružana maskama, nervozno cupkaju ispred mjesnog odbora koji je posljednjih dana najposjećenije mjesto u Dankovcu. Uspoređuju fotografije i dokumentaciju, tješe se i zajedno raduju, a kad padne mrak, odlaze natrag svojim kućama, gdjekad čak i s crvenim naljepnicama.
Ovdje i danas, pred vratima mjesnog odbora, za njih počinje obnova, ali normalan život, e to je već nešto do čijeg će se početka mnogi načekati.