Iako nije ni profesorica ni učenica, Patricija Dučkić (35) svakog dana barem deset minuta prije početka prvoga sata dolazi ispred Industrijsko strojarske škole u Zagrebu spremna za nastavu. Po ulasku u učionicu sjeda u svoju klupu, a pokraj nje je Roko B. (15), učenik kojemu pomaže u svladavanju nastavnog gradiva. Patricija je, naime, jedna od skoro četiri i pol tisuće pomoćnika u nastavi, koliko ih je ove godine u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Njihov je zadatak olakšati učenicima s teškoćama u razvoju svakodnevne zahtjeve s kojima se susreću prilikom nastave, a ona je prva asistentica u Industrijsko strojarskoj školi.
- Pomažem mu u praćenju nastave. Nekad dobijem konkretne upute od profesora što treba raditi i toga se držimo. Ako osjetim da je učeniku previše, da mu je preveliki pritisak i da mu je potreban odmor, napravimo malu pauzu. Posredujemo u komunikaciji s nastavnicima i stručnim službama - opisuje svoju ulogu Patricija.
Za Roka kaže da je divan, zabavan, poslušan i otvoren. Otkad je počela raditi s njim, tvrdi, preporodila se. Omiljeni predmet mu je njemački, a osmijeh nije micao s lica tijekom cijelog našeg susreta. Obratio mi se i na njemačkom, ali kako ga govorim loše dodao je:
- Trebate doći kod mene na instrukcije.
Roko spada među 4.628 učenika kojima su potrebni asistenti. Prema Pravilniku o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima pravo na asistenta ostvaruju učenici koji "imaju veće teškoće koje ih sprječavaju u samostalnom funkcioniranju i trebaju stalnu ili povremenu potporu pomoćnika u nastavi". Teškoće su moguće u motoričkom funkcioniranju ekstremiteta, komunikaciji, socijalnoj interakciji, intelektualnom funkcioniranju udružene s ostalim teškoćama, teškoće uzrokovane oštećenjem vida i teškoće koje se manifestiraju u ponašanju tako da ugrožavaju njihovu sigurnost ili drugih učenika.
U zadnjih osam godina broj pomoćnika u nastavi u hrvatskim školama je eksplodirao. Tako je, primjerice, u školskoj godini 2013./14. bilo samo 290 asistenata, a ove ih ima ranije spomenutih 4.468, odnosno čak petnaest puta više. Prije osam godina je za njihove plaće izdvojeno 7 milijuna kuna, a ove skoro 196 milijuna. One su većinom financirane iz EU fondova. Velik je porast broja pomoćnika i u odnosu na prošlu školsku godinu. Ove ih ima 1157 više nego prošle, kad je taj posao obavljalo 3.311 osoba.
- Povećanje društvene svijesti o njihovoj korisnosti je svakako bitan čimbenik povećanja broja pomoćnika u nastavi, iako su zaposleni u odgojno-obrazovnom sustavu toga bili odavno svjesni i upozoravali na to. Također, u zadnjih se nekoliko godina rad pomoćnika u nastavi financira velikim dijelom iz Europskog socijalnog fonda, tako da projekti usmjereni tome dobivaju sredstva i zapošljavaju ih - otkriva nam razloge porasta broja pomoćnika u nastavi dr. sc. Nina Pavlin-Bernardić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona radi na Katedri za školsku psihologiju, a ističe kako su pomoćnici u nastavi jako važni u uključivanju učenika s teškoćama u svakodnevnu nastavu jer ih je cilj u nju integrirati.
- Pomoćnici u nastavi pružaju učeniku potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa u svakodnevnim zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost. Primjerice, ako učenik ima grafomotoričke teškoće, asistent u nastavi mu pomaže pri zapisivanju - govori dr. sc. Pavlin-Bernardić.
Pružati učeniku potporu zadatak je i Patriciji Dučkić kojoj ovo nije prvo iskustvo pomoćnice u nastavi, time se bavi pet godina. Započela je sasvim slučajno, a na kraju se u ulozi asistenta zadržala.
- U struci nisam mogla pronaći posao i moja mi je prijateljica, koja zna da volim djecu, rekla za oglas koji traži pomoćnike u nastavi. Dobila sam učenika koji je bio u trećem razredu s predivnom učiteljicom i bilo mi je sjajno. Dopalo mi se - pripovijeda Patricija u hodniku koji vodi do školske dvorane. Dodala je da je s vremenom shvatila da financijski ovo nije baš najunosniji posao pa je ponekad radila i u dvije škole istovremeno. Jednom bi učeniku pomagala u jutarnjoj smjeni, a drugom u poslijepodnevnoj.
Svim onima koji rade kao asistenti u nastavi trenutno je jedan od većih problema, ističe Patricija, to što im svako ljeto prestaje radni odnos sa školama, a njihovo vrijeme provedeno u učionici se ne broji kao staž.
- Ako imamo ugovor o radu tada ljeti imamo pravo na naknadu s burze, ali ako se radi o ugovoru o djelu ne dobijemo ništa. Nemamo prava niti nam ide staž, a božićnica ili regres su apstrakcije - pripovijeda Patricija. Napominje kako posao nije lak jer su djeca, ipak, u osjetljivoj dobi i prema svakom učeniku treba pristupiti, navodi, prije svega prijateljski, a kad učenici zaključe da im Patricija ne želi zlo, postaju puno otvoreniji.
Kazala je kako su učenici pri prvom susretu uvijek uplašeni, a nije im lako imati asistenta jer će ih često vršnjaci zadirkivati. Stoga je Patriciji važno da se prilagodi i razredu, da ju prihvate. Kaže da, iako se fokusira na svog učenika, s ostatkom razreda pokušava njegovati prijateljski odnos i uvijek će im rado pomoći.
Patricija se do sada susretala s učenicima sa svakakvim teškoćama, ali i s pojedincima koji nisu bili zainteresirani za suradnju.
- Imala sam slučajeva kad bi me učenici jednostavno ignorirali. Dobacivali bi mi grube riječi, vrijeđali me i psovali. Postoje djeca koja nemaju dobre radne navike. Ako su se provlačili kroz cijelu osnovnu školu i sve obaveze prebacivali na asistenta, onda to žele nastaviti i u srednjoj. Kad vi to, kao pomoćnik, ne podupirete, njihov će bunt često eskalirati na vama - priča Patricija o neugodnim situacijama koje je doživjela. Spomenula je i da najveći senzibilitet ima prema učenicima s autizmom.
- Nisu sve poteškoće jednake. Kad je u pitanju autizam treba se educirati i biti posebno pažljiv jer oni ne mogu kontrolirati svoje ponašanje ni emocije, što nije isto kao kad je netko neposlušan - otkriva Patricija. Također misli kako neki profesori i učitelji nisu dovoljno educirani. Ističe da je većina njih veoma otvorena za suradnju što pojednostavljuje i njezin posao, no neki jednostavno nisu blagonakloni asistentima i učenicima s teškoćama.
Sličnog je mišljenja i psihologinja dr. sc. Pavlin-Bernardić: "Nažalost, još uvijek od svojih kolega, psihologa u školama, imam prilike čuti da neki nastavnici ponekad ne prepoznaju da učenik ima posebne potrebe, primjerice teškoće u učenju, pa kažu: "Ma on je samo lijen" ili "Samo je neposlušan"."
Dr. sc. Pavlin-Bernardić smatra da je važno učiteljima i profesorima stalno se educirati za rad s djecom s teškoćama, a moraju uzimati u obzir posebnost svakog učenika. Mišljenja je i da postoje djeca koja nisu prepoznata kao ona s posebnim potrebama, to su to su daroviti učenici sa specifičnim teškoćama u učenju, tzv. dvostruko iznimna djeca.
- Kod njih se može dogoditi da njihove iznimne intelektualne sposobnosti prekrivaju teškoće pa rezultat može biti prosječno postignuće u učenju i nastavnici ne prepoznaju potrebu za individualnim radom s takvim učenicima. Stoga je kontinuirana edukacija od strane stručnjaka u ovom području izuzetno važna - naglašava psihologinja.
Kad među profesorima manjka edukacije i svjesnosti o radu s učenicima s teškoćama, događaju se neugodna iskustva. Asistentica u nastavi Patricija ih je najviše imala u nižim razredima osnovnih škola.
- Ako profesor ili učitelj nema potrebno razumijevanje prema učeniku s poteškoćama, onda trpe i asistent i učenik. Jako teško je to iskomunicirati s profesorom. Jednostavno puste dijete da se snađe kako zna i nas s njima. Neki učitelji i profesori vide nas kao agresiju na njihov posao, a neki misle da djeca s izraženijim poteškoćama moraju ići u posebne ustanove - govori Patricija. Kaže da to sve naposljetku uzrokuje nezadovoljstvo djeteta koje se ne osjeća prihvaćeno, nje kao asistentice, ali i roditelja.
Patricija je ustvrdila da probleme nekad znaju raditi i roditelji koji imaju nerealna očekivanja od svoje djece te im stvaraju veliki pritisak. Djeca na njihov nagovor upisuju, prepričava, škole koje ne žele i nastoje se dokazati, a kad dobe asistenta to im je ponižavajuće.
Usprkos ponekom lošem iskustvu, Patriciji se sviđa posao pomoćnika u nastavi. Dakako, voljela bi imati prava, željela bi da joj se ovaj posao uračuna u staž i, naposljetku, raditi u struci, ali joj je s Rokom lijepo.
- Sviđa mi se taj rad jedan na jedan i posao asistenta. Lijepo mi je kad sam u razrednoj atmosferi. Super mi je s Rokom i cijeli kolektiv u ovoj školi je sjajan - zaključuje asistentica dok nas Roko pozdravlja takozvanom "kockom".