Pune su tri godine stanari zgrade na uglu Gundulićeve i Mihanovićeve obnavljali svoju fasadu. Zbog toga su podigli višemilijunski kredit, a predivno novo pročelje od skela i zaštitih cerada oslobodili su 2019 godine. Pandemija korone i serija potresa nisu joj naštetili.
A onda, gotovo preko noći, unatoč kamerama koje su instalirali na zgradu, pročelje je osvanulo uništeno grafitima. Doslovno uništeno, jer nije riječ o jednom ili dva potpisa, već je cijeli dio zgrade duž Mihanovićeve prešaran golemim žvrljotinama.
Stanari su zbog toga očajni.
- Grad je suodgovoran jer nije osigurao brigu o ulici. Prije su postojali kvartovski policajci koji su patrolirali noću, ali mislim da su to ukinuli. To je bila dobra ideja jer tada imaš osobu koju znaš i možeš se osjećati sigurnije, započinje Mladen Sučević, predstavnik stanara zgrade gdje je živio i veliki hrvatski povjesničar i akademik Vjekoslav Klaić (1868.-1928.).
Obnovu pročelja na tom kućnom broju 63 sufinancirao je Grad Zagreb, a prvo je preko noći netko ostavio potpis: 'I love You, Zeus, exat, wenser'. Ubrzo su nastajali novi, a kamere nisu pomogle jer se ne razaznaju počinitelji na snimci.
Nekad je u toj zgradi bila ženska gimnazija, ali otad je prošlo mnogo godina. U njihovo doba nije bilo grafita, a Donji grad je bio uredan, govore stanari. Ali čini se kako na nove fasade, grafiteri gledaju kao na prazno platno koje poziva na šaranje jer bi u ovom slučaju bilo teško reći oslikavanje.
- Kućica od Elektre je izdržala svega par mjeseci od obnove, a zgrada je uspjela izdržati dvije godine, no prije 2,3 mjeseca pojavili su se ovi uradci. Jako smo dugo zapravo izdržali bez tih natpisa, no to se sve istovremeno pojavilo u mrtvim kutevima. Problem je kako prepoznati počinitelje, oni su svi zakrabuljeni, komentira Mladen Sučević.
Napominje kako u europskim gradovima koje je posjetio, poput Barcelone, Berlina i Milana, takvih grafita nema, osim u industrijskim četvrtima gdje postoji prostor predviđen za to. Koliko on zna, grafiti su se u Zagrebu počeli pojavljivati zadnjih 30, 40 godina, a do danas su se grafiteri posve razmahali.
- U osamdesetima je izgrađen zid u Branimirovoj ulici gdje su grafite radili umjetnici, a danas ljudi šaraju po zgradama. Dosad nitko ništa konkretno nije poduzeo da bi se to spriječilo, ali ne vjerujem da su sankcije neka sigurnost da se to neće ponavljati, govori Sučević. Suvlasnike zgrade troškovi obnove mogli bi koštati desetke tisuća kuna, a o svemu se moraju obavijestiti i konzervatori, dok tvrtku koja bi uklonila grafite nije tako jednostavno pronaći.
Razgovor zaključuje mišlju kako ga zanima zašto se na zgrade piše to što se piše i koji je profil osoba koje stoje iza toga, jer napominje, ne moraju to biti djeca i mladi, kako se uvijek u javnosti misli.
Hoće li itko naposljetku biti odgovoran za štetu koja već godinama nastaje na novim fasadama za koje su i građani, ali i Grad uložili novac, te može li policija, ali i novi gradonačelnik napraviti išta po tom pitanju? Tek ćemo saznati.