Zagrepčanka Vanja K. (23) u prošli je četvrtak dobila malo uranjeni, ali najljepši božićni dar - bebu. Uz to je dobila i vrlo rijedak bonus iako je rodila potpuno prirodno, porod joj je bio gotovo bezbolan, a dok nije vidjela svoje dijete, nije bila sigurna da je to - to.
Ona i njezin prekrasni dječak već uživaju kod kuće s tatom Zvonimirom (26), koji se može pohvaliti da nije bio samo pratnja na porođaju, nego pomalo i babica.
Vanja priznaje da se cijeli život pribojavala poroda i tih najstrašnijih bolova koje majke opisuju. Sve se činilo još kompliciranije uz brojne epidemiološke mjere zbog pandemije koronavirusa posljednjih mjeseci.
Do zadnjeg se časa ne zna hoće li muž moći u rađaonu, rodilje se testiraju na ulasku u bolnicu, a cijeli proces trijaže se produljuje. Tu je, naravno, i u posljednje vrijeme prisutan strah od zaraze.
"Uvijek sam si mislila kako će to izgledati, kako ću izdržati... Uglavnom, sve najgore. Bojala sam se horor priča i bila uvjerena da će moja biti najstrašnija i punila si glavu time", iskrena je Vanja. Zbog toga je jako željela da tog jutra u KB-u Sestara milosrdnica suprug bude uz nju.
Umalo porod kod kuće
Sve je počelo oko 10 ujutro kao blaga menstrualna bol. Bila je u 39. tjednu trudnoće, ali je mislila da ima još koji dan do upoznavanja svoje bebe. Od jutra je bila na WC-u, ali je mislila da možda ima lažne kontrakcije. Tada je prokrvarila pa je par odlučio krenuti u bolnicu. Sad kažu da se to srećom desilo jer bi Vanja inače sigurno rodila kod kuće jer ne bi stigla do rodilišta.
Tijekom vožnje ju je nekoliko puta ulovila blaga bol, imala je osjećaj da mora na veliku nuždu, ali nije ni slutila da beba uskoro stiže.
Inače im do Vinogradske treba približno 45 minuta, a sad im je trebalo oko 20. Muž se prepao više nego mlada trudnica, pa je stiskao gas. Oko dvije minute prije bolnice Vanji je pukao vodenjak.
"Skinula sam se gotovo nesvjesno iz hlača. Muža su svi puštali odmah na rampi kad su me vidjeli takvu polugolu. Ja sam ostala u autu, a muž je otrčao u bolnicu da pita smije li me otpratiti na treći kat", prisjeća se trenutaka koje će sigurno mnogo puta u životu prepričavati. Misleći da je lažna uzbuna, Vanja je obukla hlače, a muž je došao po nju.
Skidala se u šoku
Rekla mu je da bi radije išla stepenicama da se još otvori, ali muž i medicinska sestra su je ugurali u lift. "Preuzele su me sestre u ambulanti i ja stojim u šoku pred njima, a sestra me pita kolika je razlika u trudovima. Ja sam rekla odgovorila da ne znam.
Osjetila sam nešto i stisnula dolje još onako obučena. Sestra me skinula taj čas. Da nije, mislim da bi svog dječaka istisnula u hlače."
Sestre su je nekako stavile na stol, a Vanja je i dalje mislila da je još čeka dugo poroda.
"Mislim si, reći će da sam otvorena pet centimetara, a sestra je rekla: 'Pa žena rađa!' Ja sam se u šoku nasmijala: 'Isuse, kaj rađam!?' Istisnula sam malenog u dva truda. Kad sam vidjela glavicu, počela sam se smijati i preplavio me takav adrenalin. Nisam mogla vjerovati, stisla sam još jednom i moj život je bio na mojim prsima. Počela sam se smijati i ispitivati: 'Zar sam ja rodila? Je li ovo stvarno? Ja ne vjerujem!" priča svoju nevjerojatnu priču o porođaju u bolničkoj ambulanti.
30 smotanih sarmi
Do boksa nije ni stigla, nisu je stavili na CTG, niti su stigli napraviti test na koronavirus.
"Kad su mi ga stavili na prsa, taj osjećaj se ne da opisati riječima", govori zaljubljena mama.
U bolnici već dugo nisu doživjeli tako ekspresan porod. Vanja je rodila dva sata nakon početne sitne boli koju je osjetila.
Dječak koji se žurio na svijet već uživa u svom domu, a mama ga obasipa pažnjom, ljubi, mazi i pazi.
"Žurio je jer je dan prije s mamom zamotao 30 sarmi i ispekao tri protvana božićnih kolača. On je isto htio na degustaciju", govori nježno Vanja.
Beba je spavalica i voli papati. "Muž stalno govori da nemam što sad kvocati da nije bio na porodu kad je bio skoro i babica. Nevjerojatno i nestvarno! Ovako mogu roditi svaki dan", zaključuje Zagrepčanka uz želju novim mamama da dožive sličan porod. Njoj će ova neobično teška godina ostati u najljepšem mogućem sjećanju.