Ovo nije ples na svili, već aerial hammock - ljuljačka kojom visimo s mosta i kreiramo koreografije"
Velika je razlika između plesa na svili od ovog čime se mi bavimo, kaže Ana Arunović, voditeljica i trenerica Ptichica, zagrebačke grupe plesača i akrobata na njihaljci od svile, diljem svijeta disciplini poznatoj kao aerial hammock. Iako aerial hammock na prvi pogled itekako podsjeća na malo poznatiji i rašireniji ples na svili, Ana je istaknula bitne razlike između te dvije aktivnosti.
Potraga za klubovima
- Kod plesa na svili, materijal je puno dulji i zavezana je sredina materijala, dok repovi vise po tlu. U hammocku vežemo vrhove i tako reguliramo koliko će sredina njihaljke biti uzdignuta iznad tla. Materijal je isti, no aparatus je drugačiji - objašnjava Ana, koja je svoju priču s akrobatikom i svilom započela još prije 17 godina, a prije šest godina susrela se s hammockom.
Pri treningu plesa na svili u zagrebačkoj Medici zamijetila je druge akrobatske aparatuse i forme, poput trapeza, pa je preko interneta i YouTubea nastavljala otkrivati njih još. Razna videa akrobata na svilenoj ljuljački zainteresirala su je za tu disciplinu, a s obzirom na to da je tada bila i jedina osoba koja se bavila time u Hrvatskoj, spomenuta videa bila su joj jedini izvor novih znanja i vještina.
Uz prethodno iskustvo s prošlih disciplina, nije joj bilo preteško započeti s hammockom, a kamo god bi se uputila na putovanje izvan granica Hrvatske, potražila bi aerial hammock klubove i trenere te odradila nekoliko privatnih sati.
Prva grupa za trening
- Svaka nova država naučila me nečem novom, a jednog od svojih prvih trenera upoznala sam u Londonu. Vraćala bih se u London svakih nekoliko mjeseci odraditi dva dana treninga. U međuvremenu, između odlazaka u London, vježbala bih poze koje mi je pokazao prošli put, a i on je došao ovdje održati seminar - rekla je Ana i opisala suradnju koja ju je pripremila za otvaranje aerial hammock grupe u Zagrebu.
Znanje stečeno u inozemstvu počela je na Zagrepčane prenositi u studiju svojih prijateljica s kojima je trenirala i prije. U početku joj se grupa sastojala od samo jedne polaznice, i to njezine rođakinje, Vanje. Nakon dva mjeseca grupa se povećavala, a neke djevojke koje su trenirale preostale discipline (poput joge) u tom studiju prešle su u Aninu grupu i počele se baviti aerial hammockom.
- Koliko god je studio bio dobar za održavanje treninga, uvijek preferiram treninge na otvorenom, pogotovo uz mostove. Tijekom epidemije javila sam curama da se prebacujemo na trening izvan dvorane, i tako smo nastavile. Kompaktna smo grupa, do deset ljudi, što mi je optimalan broj jer se mogu individualno posvetiti svakoj - opisala je Ana svoje Ptichice, aerial hammock grupu, koju sada već naziva i "naprednom".
Poticajne pjesme
Koreografije za svoju grupu ponekad smisli nakon što čuje neku pjesmu na radiju koja bi dobro odgovarala pojedinim figurama i elementima aerial hammocka. U lipnju prošle godine Ptichice su trebale nastupiti na internacionalnom natjecanju u aerial hammocku, no natjecanje je zbog epidemioloških uvjeta odgođeno do daljnjeg.
Aerial hammock i ples na svili često su percipirani kao ženske aktivnosti, no Ana je rekla da je trenirala i nekoliko muškaraca, od kojih su se neki odlično snašli.
Reakcije šetača
- Muškarci mogu napraviti neke stvari na hammocku koje žene mogu malo teže, a one, pak, mogu izvesti neke figure s kojima muškarci imaju problema.
Ja grupi pristupam koreografijama i kroz njih oni rade figure i uvježbavaju razne elemente - kaže Ana i dodaje da kroz treninge želi potaknuti kreativnost kod članova jer ih treninzima priprema za snimanje zanimljivih videa, često na hammocku zavezanom za most, Jankomirski ili Most mladosti na Savici.
Često ih gledaju šetači uza Savu, biciklisti i ostali, a reakcije su uvijek pozitivne, usprkos brojnim pitanjima koje im prolaznici upute: mnoge, recimo, zanima kakve opasnosti krije hammock.
- Većinom nema ozljeda, no kada se dogode, nisu striktno povezane za hammock, već su rezultat iscrpljenosti ili istegnuća koja se dogode nakon treninga - rekla je Ana i zaključila da mnogo ljudi privlači hammock jer je atraktivna mješavina akrobatike i plesa.
Većina polaznika njezinih treninga saznala je za aerial hammock uočivši ih "kako vise s mosta". Kaže da se svakom tko dođe na trening svidi određen element aerial hammocka, od tzv. dropova do raznih vrtnji i figura, pa pokušava koreografije i treninge prilagoditi pojedincima i poticati napredak u dijelovima koji im prirodno najbolje leže.
Ana trenutačno priprema rođakinju Vanju da postane trenerica aerial hammocka, jer uskoro će osnovati novu početnu grupu preko koje se mnogi znatiželjni mogu okušati u ovom unikatnom spoju plesa i akrobatike.