Više od tri godine suvlasnici stanova u vili na Tuškancu u kojoj je živio danas pokojni književnik Pajo Kanižaj spore se oko rušenja drvenog objekta u dvorištu, koji je teško oštećen u potresu.
U vili čija je vrijednost u milijunima, osim stana Kanižaja, odmah ispod nalaze se i dva stana u kojima je živjela obitelj doktora Nikole Radovića. Oni su se prije nekoliko godina iselili, smatrajući ih nesigurnima za život zbog drvene ostave koja im se, kaže, naginje prema kući.
Stanovi su inače u vlasništvu obitelji njegove supruge već tri generacije, a cijela nekretnina se vodi pod nazivom "prizemna kuća Majer" i sagrađena je 1911. godine prema projektu Valentina Cella.
- Palo nam je staklo s trulog prozora na balkon prije nekih mjesec dana. Evo to je taj zaštićeni spomenik kulture, objašnjava nam Radović.
Ipak, prema njemu je najveći je problem drvena ostava na koju se spajaju stepenice. Prethodno je na njoj bio i cigleni zid koji je nakon potresa "zaradio" crvenu naljepnicu zbog visokog rizika od urušavanja. Uz naljepnicu je i velikim slovima bila ručno nadopisana napomena: "HITNO UKLONITI".
Ispričao je da je oštećena statika pokleknula i cigleni zid se raspao, pa je tada sam odlučio počistiti sve ostatke cigle i bacio ih. S lijeve strane drvene ostave iz rupe u zidu raste drvo koje ju gura prema kući, pa je sagradio zidić kako bi osigurao prostor.
- Ostalo je ovo drveno ruglo. Goran Kanižaj koji je u posjedu stana pokojnog oca Paje Kanižaja i koji vodi sudski spor za vlasništvo nad stanom ne dozvoljava rušenje, tvrdi Radović.
Navodi kako je nakon nekoliko apela da ih je strah urušavanja, Goran Kanižaj odlučio samovoljno postaviti tri grede - dvije drvene i jednu čeličnu, koje su oslonjene na zgradu kako bi stabilizirale ostavu.
Budući da su postavljene odmah iznad ulaza u stanove, boje se nesreće u slučaju da neka od njih padne i nije im ugodno hodati ispod njih. Siguran je da bi se s obitelji vratio živjeti u stan kad bi se oštećena ostava s gredama uklonila.
- Postavio je grede s prijateljem, bez dozvole, suglasnosti ili pitanja. Samo su osvanule gore. Ova čelična ima najmanje 100 kila i ako nekom padne na glavu - gotovo je, kaže nam Radović.
Tvrdi da je i sam pokušao sudjelovati u saniranju ostave, predlagajući njeno rušenje i zatim gradnju nove uz njegovu pomoć. Zbog trenutne situacije kaže da su im štakori koji obitavaju oko ostave već domaće životinje, prethodno je bio procurio krov, a u jednom navratu su zbog problema pokretali i tužbu.
Vezano za ovu situaciju, kontaktirali smo i Gorana Kanižaja koji nam je rekao da mu susjedi stalno žele napakostiti i zagorčati život otkad mu je tata preminuo i on je došao u posjed stana.
- Jedne godine su mi isključivali vodu kad je curilo, pa mi nisu dali da popravim. Zvali su policiju kad sam doveo majstore i stali gdje je trebalo kopati da se dođe do kvara. Na razne načine su me sprječavali da to popravim. Zvali su građevinsku inspekciju i govorili da se urušava statika, razne nebuloze, kaže nam Kanižaj.
Što se tiče drvene ostave, naglasio je da nije jedini vlasnik njenog ostatka, budući da je Radović navodno već svoj dio nje srušio i tako narušio njenu statiku, uklanjajući i najzdraviji stup koji ju je držao na mjestu.
- Ja nisam službeni vlasnik, ali njihova teta je. I sama kaže da ne želi rušiti ostavu jer se boji da se ne sruši i ona škarpa od susjeda na koju je naslonjena ostava, kako to ne bi povuklo cijelu tu škarpu sa sobom, objašnjava.
Navodi i da je angažirao građevinare kako bi došli provjeriti situaciju i zaštititi ostatak ostave od urušavanja, koliko se to tada moglo. Ne vjeruje da je u pozadini priče zapravo ostava ili sigurnost, jer su susjedi sami prije godinu ili dvije srušili svoj dio za što je siguran da je pokrenulo cijeli problem.
- U Inspektoratu su mi pokazali, imaju slike kako je ostava izgledala prije. Pravi stup je bio onaj koji su oni srušili i tu nema spora, držao je sve i stajao ravno. To je najviše narušilo njenu statiku. Ja nisam jedini vlasnik i ne mogu na svoju ruku, ni da hoću, ne znam što napraviti, ali oni me uporno prozivaju dok se meni vode sudski sporovi, navodi Kanižaj.
Vezano za postavljene grede, tvrdi da tada nije bio u stanu i s prijateljem ih na svoju ruku postavljao, već su došli pravi građevinari koji su to obavili. Objašnjava da ih lako može maknuti ako susjedi tako žele, budući da ih je odlučio staviti jer su ga maltretirali da nešto napravi, pa je nešto poduzeo. Sumnja i da se spomenuti cigleni zid s crvenom naljepnicom sam urušio.
- Rekao mi je dečko koji je bio gore u stanu da se to srušilo dok je njihov majstor bio tamo, pa ja pretpostavljam da su oni to srušili i onda rekli da se samo urušilo. Stup i dio krova su isto oni srušili, jer se taj zid navodno sam urušio, u što ja čisto sumnjam, objašnjava nam.
Nadodao je i da vjeruje da su u kontaktu s ženom koja polaže pravo na stan - "pokušavajući lažnim oporukama, kriminalcima i raznim smicalicama doći do imovine", referirajući se na dugogodišnju partnericu svog oca, Amarilu Smolić.
Podsjećamo, kako je Jutarnji list pisao 2019. godine, poznanik Paje Kanižaja i kolekcionar Dražen Mikulić, dostavio je javnoj bilježnici nakon smrti Kanižaja - dvije oporuke. Prvu s datumom 10. veljače 2012. ispisanu pisaćim strojem, u kojoj u omjeru 50:50 cijelu imovinu dijele Mikulić i Kanižajeva intimna prijateljica Amarila Smolić.
Ubrzo se pojavila još jedna preslika oporuke od 27. siječnja 2012., prema kojoj napola imovinu dijele Mikulić i Kanižajev sin. Nakon toga je podignuta optužnica i pokrenut sudski postupak o vjerodostojnosti oporuka, a Amarili je nakon očeve smrti Goran Kanižaj navodno naložio da napusti stan na Tuškancu.
Kako bi pokrenuo rušenje ostave, Nikola Radović je prvo kontaktirao komunalnog redara, koji mu je rekao da aktualni problem s ostavom nije u njihovoj nadležnosti budući da je ulica pod zaštitom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.
Sljedeći korak bio je kontaktiranje Zavoda, gdje također nisu mogli ništa napraviti po ovom pitanju i proslijedili ga na građevinsku inspekciju. Ipak, u dva navrata su i sami proslijedili dopise u kojima su sugerirali rušenje ostave.
Služba za nadzor tijela jedinica lokalne i područne samouprave također je Državnom inspektoratu dostavila dva podneska na nadležno postupanje, a urigirao je i ured Pučkog pravobranitelja.
Građevinska inspekcija došla je u travnju, napravila uvid i ostavila broj telefona budući da je bio praznik.
- Dva puta sam zvao, to su neki razgovori iz šupljeg u prazno. Kasnije je inspektor s kojim sam razgovarao rekao da je slučaj proslijeđen kolegici, ali nam ne može dati njen kontakt, kaže nam Radović.
Poslali smo upit Državnom inspektoratu iz kojeg su nam potvrdili da je obavljen inspekcijski očevid na lokaciji, a prema dosad utvrđenim činjenicama građevina se deformirala zbog neodržavanja, a ne djelovanja potresa.
- Predmetna građevina je u vlasništvu više suvlasnika, od kojih je jedan preminuo i za kojeg nije okončana ostavinska rasprava. Kao dokaz zakonitosti građevina na lokaciji na uvid je od strane jednog vlasnika dostavljeno rješenje o izvedenom stanju bez pripadajućeg snimaka izvedenog stanja. Kako je za konačno utvrđenje činjeničnog stanja potrebno izvršiti uvid u snimak izvedenog stanja, zatraženo je od Arhive Grada Zagreba uvid u spis predmeta u kojem se vodio postupak ozakonjenja predmetnih građevina, odgovorili su.
Nadodaju i da je inspekcijski postupak građevinske inspekcije u tijeku, stoga tek o njegovom okončanju mogu izvijestiti o utvrđenim činjenicama.