Bedaki noriju svaki dan, a pametni samo na fašnik. Pod tom poznatom uzrečicom već dva stoljeća traje karneval koji ove godine obilježava dva stoljeća – onaj u Samoboru. Karnevalske povorke, Princ Fašnik, Sraka ispraćali su carstva, države, vladare, političare, nisu se održavale za ratova, u politički turbulentnim vremenima te u ovom stoljeću za epidemije COVID-a.
Samoborski fašnik, koji će svoj vrhunac doživjeti ovog utorka, imao je svojih uspona i padova, ali svakako zaslužuje da se u prigodi ove okrugle obljetnice prisjetimo njegovih početaka i trajanja kroz povijest. Obilježio je to i Samoborski muzej prigodnom izložbom fotografija i podsjećanjem na dva stoljeća jednog od najpoznatijih hrvatskih karnevala, koji svake godine privlači u Samobor na tisuće posjetitelja, a Samoborci, od onih najmlađih do najstarijih, iz grada, ali i okolnih mjesta, natječu se čija će maska, povorka, biti najatraktivnija. Do utorka
Princ Fašnik, Princeza Sraka, Sudac i Fiškal vladaju Slobodnom fašničkom republikom od 6. veljače, kad su preuzeli ključeve grada od gradonačelnice Petre Škrobot i njezina zamjenika Petra Burića.
Zadužili se zbog karnevala
A kako je sve počelo? O tome svjedoči Nikolina Vuković Suman, kustosica, arheologinja Samoborskog muzeja, koja je i autorica teksta u prigodi izložbe "Iz povijesti Samoborskog fašnika" tamošnjeg muzeja.
Najstariji do sada poznati podatak o fašničkim zbivanjima u gradu veže se uz izgradnju nove općinske zgrade 1826. godine, po nacrtu poznatog arhitekta Bartola Felbingera. Tom se prilikom Općina zadužila, stoga je magistrat donio odluku da se pojedine prostorije unutar nove općinske zgrade počnu iznajmljivati za razne svečanosti i balove po određenoj cijeni. U arhivu Samoborskog muzeja pohranjeni su zanimljivi dokumenti, oglasi i pozivnice koji upućuju na to da su se u zgradi vijećnice, za vrijeme poklada, održavali balovi i koncerti pod maskama. Ističe se Zapisnik s općinske sjednice održane 4. siječnja 1828. godine, u kojem piše da se na sjednici raspravljalo o molbi Jurja Herdiborskog da mu se ustupi sala općinske vijećnice za održavanje fašničkog bala, kao što je učinjeno i prošle godine. Riječ je o najstarijem do sada poznatom dokumentu u kojem se spominju fašnička zbivanja u Samoboru.
Josip Kompare začetnik je javnog programa Samoborskog fašnika. Rođen je u Krškom 1830. godine. Završio je knjigotiskarski i knjigovezački obrt u Karlovcu te se, nakon putovanja Europom, skrasio u Samoboru, gdje je otvorio vlastiti knjigotiskarski i knjigovezački, a kasnije i staklarski obrt.
U razdoblju od 1860. do 1885. godine u Samoborski fašnik uveo je niz noviteta po kojima je poznat i danas. Tako su se na fašnički utorak, na Glavnom gradskom trgu i ulicama Samobora, mogle vidjeti povorke zamaskiranih sudionika – tzv. fašnički korzo, karneval ili krabuljni ophod. Kompare je sudjelovao u osmišljavanju svakog segmenta krabuljnog ophoda – od pisanja tekstova i šala, osmišljavanja i oslikavanja plakata do organizacije i režiranja grupnih nastupa. Neki od plakata iz tog vremena sačuvani su do danas. Teme njegovih šala, pjesama, govora i ilustracija najčešće su se odnosile na otvorenu kritiku javnog, društvenog, gospodarskog i političkog života. Svojim šalama i duhovitošću, Kompare je privukao na Fašnik ne samo Samoborce, već i mnoštvo posjetitelja iz okolice, a osobito Zagrepčana. A koliko je želio da ga se upamti po šalama nakon što je umro 1911. godine, svjedoči i natpis na njegovu nadgrobnom spomeniku, na kojem je zapisano: "Ovdje leži Josip Kompare Koj je gutno mnoge šale zrno Ako hoćeš zamoli očenaš Ili hodi dalje."
Početkom 20. stoljeća, po prvi put, izlaze fašničke novine satiričkog karaktera koje na šaljiv način oslikavaju onodobne političke, gospodarske, društvene i kulturne prilike u Samoboru. Tim se novinama nastavila otvorena kritika koju je u Samoborski fašnik uveo Kompare, istražila je Vuković Suman.
Izreka stara 122 godine
A slogan "Bedaki noriju svaki dan, a pametni samo na fašnik" pojavio se prvi put u rubrici "Iskrica" fašničkih novina Sraka 1904. godine, koje s prekidima izlaze i danas. Prve samoborske fašničke novine izašle su tri godine ranije pod nadimkom Cipovec i to u samo jednom broju. Nakon Drugog svjetskog rata tradicija je obnovljena 1963. godine.
Polovicom 60-ih po prvi put je organiziran Dječji fašnik, a u tom su desetljeću bilježene i brojne gužve zbog velikog broja posjetitelja i nedostatnih ugostiteljskih kapaciteta. U godini Hrvatskog proljeća 1971. nije bilo tradicionalnih povorki, već je održavan po ugostiteljskim objektima. Javni program Samoborskog fašnika ponovno je zaživio 1973. godine, u organizaciji Turističkog društva, no ovoga puta s velikim promjenama u konceptu karnevala. U organizaciju javnog programa uključili su se glumci Drago Bahun i Jure Šaban s prijedlozima da Samoborski fašnik promijeni ime u Samoborski fašnički sejem te da se svi sadržaji odvijaju na Glavnom gradskom trgu, gdje će biti postavljena pozornica, lunapark te štandovi s hranom i pićem, maskama i suvenirima.
Na pozornici su nastupali poznati pjevači i glumci toga vremena, a kao fašnički likovi i voditelji programa javljaju se Petrica Kerempuh i Sraka. Što se zadržalo do danas, samo su na pozornici neka druga lica. Bolest Josipa Broza Tita bila je razlog odgode fašnika 1980. godine, a ponovno je zaživio 1983. godine i trajao neprekidno, kada Domovinski rat prekida održavanje tradicionalnih faničkih povorki. Organizirani javni program Fašnika ponovno je održan 1995. godine pod temom Pretvorba – proces pretvaranja društvenog u privatno vlasništvo. S ciljem očuvanja običaja, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske 2024. godine uvrstilo je Samoborski fašnik na Listu zaštićenih kulturnih dobara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....