Rekli smo, hajmo probati, pa što bude.
Hodamo Hebrangovom i tražim tajnu lokaciju koja mi je malo prije stigla u inbox. Petak je navečer u gradu, štikle klopoću asfaltom na križanju s Preradovićevom, iz Čeh puba ispadaju pijani mladići, malo dalje policija zadržava mladiće u crnom. Idemo dalje i tražimo broj 60.
Skoro je 20:30, kasnimo, koncert je upravo počeo. Stižemo ispred austrougarskog haustora, mračno je, lijevo je stepenište, naprijed bijela vrata od podruma. Na njima vidimo ceduljicu na kojoj samo piše “Sofar”. Cijeli je koncept ovih skrivenih koncerata razbacanih po gradu baziran na tajnovitosti.
Kad se kupi karta, lokacija dolazi dan prije koncerta, a izvođači do zadnjeg ostaju nepoznati. Nastupi su uvijek u intimnim prostorima: stanovima, podrumima, privatnim vrtovima ograničenim na malu publiku. Od lani se održavaju po Zagrebu, a zadnjih godina su osvojili više od 400 svjetskih gradova. Ideja je jednostavna: samo muzika, bez mobitela, bez distrakcija, bez razgovora.
Mašemo kameri iznad kao djeca avionu, prolaze duge sekunde. U uputama stoji da nema kašnjenja, ali nadamo se iznimci.
- Ajde, ajde, uđite, otvara nam vrata nasmijani mladić u Adidas dukserici. Zapamtit ćemo ga, to je organizator Krešmir Čizmek.
Lagani đir
Silazimo niz stepenice, pridržavamo se za zid da ublažimo zvuk koraka. Čujemo samo sonoran muški glas i akustičnu gitaru, nema žamora, nema vreve.
Stižemo u predsoblje, tamo je šank i par ljudi na visokim stolovima. Pogledi su im usmjereni kroz otvor u zidu, iza je koncertni prostor. Uzimamo pivo i koračamo prema atmosferi koja neodoljivo podsjeća na MTV Unplugged. Izvođač sjedi na barskoj stolici, oko njega ovješeni plakati, prostor izgleda kao podrum prenamijenjen u ‘man cave’, svega 30-ak kvadrata, nema bine, sve je u ravnini.
- Inače, prirodnije mi je pisati pjesme na engleskom, ali evo... Sada ću po prvi put odsvirati jednu koju sam napisao na hrvatskom, čujemo izvođača.
Probijamo se kroz publiku. Svega dvadesetak ljudi, više ne bi ni stalo. Lica se slabo razaznaju, tek ona uza zid osvijetljena prigušenim neonskim lampama. Dolazimo na kraj prostorije, naslanjamo se na zaklopljeni klavir uz zid. Napokon, odlažemo jakne i slušamo: zvuk je mellow, lagani indie đir. Mladić podbočen na akustičnu gitaru taman trza posljednji akord pjesme.
- Jelde, kao da smo u New Yorku, priđe nam mlada Hercegovka Bernardina ozarena lica kako je izvođač sišao s bine.
Pitamo je kako je čula za Sofar i je li bila prije na jednom od njihovih skrivenih koncerata. Prvi joj je put da je došla, kaže. Iako često odlazi na koncerte, ovakvo nešto dosad nije iskusila. Za Sofar je saznala od prijatelja, a izvođač na bini premašio je njezina očekivanja. Bolji joj je uživo, ne zna tko će doći idući i može li ga nadmašiti.
- Osjeti se ta energija, izvođač kao da svira za tebe, govori nam.
400 gradova
Ime mu je Nikola Čeme, umjetničko Solace, doznajemo. Dolazi iz Našica, jedan je od onih glazbenika koji svoju umjetnost stvaraju u svojoj sobi. Na Spotifyju sada broji preko milijun slušatelja, iako mi za njega nismo čuli. Kad se spustio u publiku, pitamo ga je li ranije nastupao i kakvi su mu dojmovi.
- Ovo mi je prvi nastup, ali lako je nastupati u ovom ambijentu. Zaista te svi slušaju, govori nam autor, inače tonac u kazalištu.
Zanima nas i kako izgleda suradnja sa Sofarom koji nije tipičan koncertni organizator. Čuo je za njih preko društvenih mreža i odvažio se prijaviti. Poslao im je svoje objavljene pjesme, ovi su ga pozvali. To je ujedno i uvjet da se autor prijavi.
Odlazimo do šanka i tamo srećemo Čizmeka, organizatora koncerata. Poznat u zagrebačkim umjetničkim krugovima, Čizmek je lani pokrenuo projekt Publica koji spaja glazbenike s drugim kreativcima, a ujedno radi kao marketinški i poslovni savjetnik. Sofar Sounds njegov je najnoviji projekt, od kompanije koja organizira autentične koncerte, a počela je 2009. godine u Londonu i sada se proširila na 400 gradova, nedavno je uzeo licencu za Hrvatsku.
Inače, Englezi svakom lokalnom organizatoru uvjetuju stroga pravila: intiman prostor za živu svirku, malu publiku i vrhunske izvođače. Pitamo ga kako nalazi glazbenike u Hrvatskoj, poput Solacea, koji je vrhunski muzičar, ali široj publici gotovo nepoznat. Kako kaže, najčešće mu se sami javljaju.
- I ja se sam iznenadim kad dobijem prijave. Ti ljudi su mi van radara, izgurani algoritmima platformi.
Važnost prostora
Prošla je pauza. Krešmir odlazi na binu najaviti riječki rock sastav White on White. Na barsku stolicu sada sjeda vokalist i gitarist Marko Rogić. Desno sjeda Antonija Braut s mikrofonom, a iza klavijatura Darko Terlević. Terlević je član elektro pop/rock dueta The Siids, a njih je Čizmek već ugostio na jednom od prethodnih Sofara. Kaže da nemaju žanrovskih ograničenja.
- Nekad je to soul, nekad blues, rock, grunge, nađe se elektronika, zadnji put bio je zbor. Uvijek gledam da ih uklopim, da bude raznoliko, govori nam organizator Čizmek na idućoj pauzi.
Za Sofar je prvi put čuo od jednog prijatelja iz Kanade, a tamo je i prvi put bio na jednoj njihovoj svirci, priča nam. Da uopće dobije licencu, morao je proći posebne edukacije, položiti ispite i održati jedan test koncert da dokaže ima li Hrvatska uopće publike za takav koncept. Osim toga, Sofar veliku važnost pridaje prostoru svirke. Ideja je da je taj prostor siguran, intiman, nikad prevelik, a posebno ne uobičajena koncertna dvorana, klub ili bar.
Uz to, izvođači moraju biti autentični i vješti glazbenici. Kvaliteta je bitna zbog održavanja povjerenja, ali i činjenice da posjetitelji plaćaju kartu 20 eura za nepoznato. Prema statistici Sofara, 20 posto publike uvijek im se vraća na iduće tajne koncerte. Na kraju, cijela mističnost služi kao svojevrstan filter publike. Privlači one željne novih iskustava, spremne slušati, nezainteresirane za spektakl.
Zaokret
- Tom dozom misterioznosti generalno privlačimo ljude koji, recimo, puno putuju. Vole nove stvari, nove knjige, nove okuse, novu glazbu, govori nam Čizmek.
Na pitanje o isplativosti cijelog koncepta, Čizmek sliježe ramenima. Ideja je Sofara da uvijek ostane intiman, a u tome nikada neće biti velike zarade. Kako kaže, u Hrvatskoj, ali i svijetu, Sofar tipično pokreću entuzijasti, priča Čizmek. Nedavno je bio na Sofar festivalu u Londonu. Koncept je i tada bio isti: mali stanovi, terase, barovi, svi na pješačkoj razdaljini unutar istoga kvarta. Svi ti prostori, organizatori nalaze generalno besplatno. I svaki sponzor koji prepozna ideju i filozofiju Sofara svakako je dobrodošao, pojašnjava.
Večer se bliži kraju. Na binu dolazi Dora Vestić. Osječanka, mlada kantautorica, poznata kao jedna od natjecateljica show emisije Voice. Govori publici o svojim procesima, kako životnim tako i kreativnim, koji su se prelili u pjesmu. Pjesma Dječak koju će sada izvesti, priča, posvećena je osobi koja je izgubila bitku s ovisnošću. Počinje intenzivna pop rock izvedba. Publika dosad mirna, počinje skakati, aplaudirati, digla se vriska. Hercegovka Bernardina diže ruke u zrak i pjeva refren.
- Wow, ovom se nisam nadala, govori nam na uho.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....