Stanari koji žive u zgradama pored Vjesnika u potpunom su šoku. Iza njih je neprospavana noć.
- Kao da je dva puta grom roknuo j**ote. Ustao sam, na prozoru mi je stajao svijećnjak za Vukovar i išao sam ga pogledat. Kad ono, vidim svjetlost neku kroz prozor... gori sve! Odjednom vidim- dolaze vatrogasci. Kad sam opet pogledao već je krenulo gorjeti na nižim katovima. I onda opet prema gore krenulo. Cijelu noć sam bio malo u krevetu, malo kod prozora gledati što se događa. Činilo mi se da se nešto događa i s druge strane, no to nisam vidio s prozora. Nevjerojatno. Svima sam slao slike da i oni vide, kaže nam Ilija Lozančić.
Slično su nam pričali i ostali.
- Kažu da je to bilo sinoć, ja sam to prespavao. Jutros gledam kroz prozor i sve vidim. Ne znam zašto nam nitko nije javio da se to događa, to je odmah preko puta naše zgrade. Kran su dignuli samo do nižih katova, a ja sam vidio da to gori i na gornjim katovima. Ne znam kako je došlo do toga, ali ništa me ne čudi u ovoj zemlji, govori susjed iz jedne od susjednih zgrada.
Strašno, komentiraju nam i drugi u prolazu.
- Jutros sam se probudila oko 5 jer sam išla nahraniti mačku. Onda sam pogledala kroz prozor, inače naša zgrada gleda točno prema Vjesniku, vidjela sam crveni odsjaj. Inače to vidimo kad je zalazak sunca, a sad sam shvatila da nešto gori. Vjesnik gori! Odmah sam mamu probudila. Mislim, to se desetljećima ne održava. Nismo čuli nikakve gromove, ali smo čuli da se tako nešto priča. Čudno je to, nema li takva zgrada uzemljenje, govori jedna susjeda koja nasuprot zgrade stoji s majkom i gleda u požar.
- Ovo je simbol Zagreba, nadovezuje se i njena majka.
‘Nek izgrade novi‘
- Prije sam živjela s prijateljicom u domu na Cvjetnom. Ona živi sada u Danskoj i jutros me baš pitala što se događa jer je to bio naš kvart i tada. To me sve podsjeća kada smo išle na faks i kada smo prolazile ovuda.
- Slušala sam baš sad gradonačelnika i on govori što bi se moglo napraviti tu. Ja se nadam da će ga izgraditi isto kao što je i bio. Ovo je stvarno simbol Zagreba, dodaje majka.
- Prijateljica mi živi u zgradi nasuprot Vjesnika, baš gleda na natpis. Ona mi je krenula slati slike oko pola 1 ujutro, tada se već razbuktala vatra, ali ja sam to prespavala. Kako je ona tu odrasla, rekla je da se rasplakala dok je gledala požar jer su joj to najstarija sjećanja. Gledala je kako je zgrada propadala i polako su se gasila slova na vrhu. Na kraju su ostala samo ‘sn‘ pa je iskomentirala kako su ostale samo Sportske novosti, govori mlada susjeda.
Cijelog jutra stanari su nam prepričavali što su vidjeli.
- Javio mi se nećak rano ujutro i rekel je Vjesnik gori. Rekla sam mu: Kaj nemaš nekog drugog zafrkavat, nije prvi april. Teta, ozbiljno ti velim, rekao je. Odmah sam se digla i na televiziji vidjela. Grozno je to. Bitno da nitko nije stradao.
To budu sad srušili, možda zato su ga i vužgali. I budeju tu napravili nekaj drugo. Vjesnik je propao, Vjesnika nema, gdje je Vjesnik? To bu neko sad zel. Žao mi je što je tako završio. Sjećam se kad je Vjesnik bil na vrhuncu, tu su moji susjedi penziju zaradili... Tak da je to bila "ajnc A" firma. Kad kažeš Vjesnikov neboder, svi znaju gdje je to.
To je državna zgrada, a kako se država ni o čemu ne brine, tako ni o tome. Zato je tako i prošlo.
Za čas bumo znali što se dogodilo, kaže Mira (85) koja je tu u kvartu, prošla sve generacije Vjesnika, od kako se gradio.
- Nevjerojatno, strašno, ne mogu si uopće zamisliti da ga nema. Prijateljica me u šest sati probudila s viješću da Vjesnik gori. Muž je ovdje radio dvadeset godina, radila sam i ja prvo u Areni, a zatim sam prešla u Europa press holding. Također ovdje mi je radila i kćer, a pola Hrvatske i Zagreba se odgojilo u toj zgradi. Strašno me pogodilo, možete li vi vjerovati koliko je ljudi prošlo kroz tu zgradu i ovdje bilo zaposleno, govori uplakana i uzrujana Milka dok maramicom ne prestaje brisati suze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....