Baklje, petarde i vatromet. Pjesma, slavlje i skakanje po kombijima. Tako je sinoć nakon srcedrapajućeg poraza Hrvatske od Argentine izgledala zagrebačka Dubrava.
- Što bi tek bilo da smo pobijedili – zapitala je djevojka dečka pored sebe. Nije se to jedina pitala - svi koji su tih sat i pol proveli na Aveniji Dubrava kraj Kapucinske ulice pomislili su isto.
Zadnji zvižduk Daniela Orsata, talijanskog arbitra, u Dubravi su popratili s tek kratkotrajnom tugom radi poraza. No, čim su se emocije slegle, par suza obrisalo s lica, obuzeli su ih ponos na rezultat i vjera da će "Vatreni" u subotu nadigrati Maroko ili Francusku i osvojiti treće mjesto. Ljudi u kockastim dresovima poskočili su na cestu i krenuli pjevati.
‘Moja domovino‘, ‘Zovi samo, samo zovi‘, ‘Lijepa li si‘, Bježite iz grada…‘, redale su se među navijačima, a s terase prepunog obližnjeg kafića treštala je muzika. Bio je to samo jedan od dupkom punih lokala u Dubravi tijekom utakmice i ako se niste sjetili nazvati te rezervirati mjesto ranije, morala vas je pomaziti sreća da ga uspijete naći.
Slavlje na istoku grada je započelo relativno lagano. Tek kojom bengalkom, dok su mu topovski udari davali ritam. Onda je eskaliralo i navijači su na Aveniji zaustavili promet. Šest, sedam, osam tramvaja stajalo je na putu prema centru i bar još tridesetak automobila.
- Daj mi još jednu, nećeš ju valjda čuvati za utakmicu za treće mjesto – dobacio je mladić svojem prijatelju tražeći ga baklju koju će zapaliti. Nekoliko auta koji su se probijali kroz kolonu ‘palili‘ su gume što su okupljeni popratili uzvicima oduševljenja i još jačom pjesmom. Nije ih omelo ni to što se temperatura spustila ispod ništice.
Usred slavlja na cesti se zaustavio plavi kombi na kojeg se popelo nekoliko osoba. Zapalili su nove bengalke i pjevajući vijorili hrvatskom zastavom. Penjalo se na krovove auta, ali se tražilo i druga povišena područja. Jedno zgodno, procijenio je nepoznati mladić, bilo je mlado drvo tankih grana visoko oko pet metara. Dok se penjao drhtalo je, no uspjelo je izdržati njegovu težinu, te je on ponosno rasprostro zastavu.
U trenutku kad je završavao svoj pothvat na cesti su pojedinci pozivali ljude da izađu iz automobila, a drugi su pjevajući skakali oko vođe navijanja s megafonom. U kafiću su promijenili playlistu – navijačke i domoljubne pjesme je zamijenila tehno glazba.
Najviše je u njoj uživao gospodin s božićnom kapicom na glavi koji se popeo na ogradu terase i zapuhao u svoju navijačku trubicu.
- Sjajno je. Šteta što nismo ušli u finale jer onda proslava ne bi stala do jutra. Ovako, ipak, imamo utakmicu za treće mjesto pa se nadam da ćemo tu nadoknaditi – kazao je veseli Simke u malenom kvartovskom kafiću Midl. Baš je to mjesto bilo epicentar slavlja, gdje su gosti počeli dolaziti već u 16 sati. Tamo su ih na utakmicu putem Facebooka pozivali zajamčenom zabavom i besplatnim roštiljem. Specijalno su postavili i vanjski televizor naslonivši ga na zid susjedne zgrade.
- Ne znam je li roštilj bio ukusan, tu sam došao u pola sedam – povjerava se Simke plešući u ritmu basa koji dopire iz zvučnika. Uskoro su mu se u plesnim pokretima priključili i drugi.
I trajala je tako zabava na Aveniji Dubrava. Ni poraz ni kraj sna o "Boginji" u Hrvatskoj, nije ih obeshrabrio. Kad je policija vidjela da neće uskoro završiti, zatvorila je promet u jednom smjeru. Oni koji više nisu mogli izdržati hladnoću krenuli su ranije svojim kućama, a oni najizdržljiviji nastavili su s veseljem do sitnih noćnih sati.
