U nastavku donosimo:
- napušteni kompleks Dioki koji je postao adresa za smještaj stranih radnika u Zagrebu
- raport s terena: oronula zgrada, radovi u tijeku i desno krilo koje služi za boravak
- tko stoji iza nekretnine: poduzetnik Bosiljko Stanić i tvrtka povezana s poljoprivredom
- podsjetnik na ranije istupe Stanića i zašto su ponovno u fokusu
- koje standarde propisuju Zakon i Pravilnik te što to znači za ovakav smještaj
Šuma, industrijska postrojenja i napuštene parcele. Tišina je sablasna, samo pokoji prolaznik i automobil na obližnjoj cesti. Hladan je, siv dan.
Stojimo ispred zgrade u sklopu propalog kompleksa Dioki. Omeđena je Slavonskom avenijom na sjeveru i Čulinečkom cestrom na istoku, a to nekadašnje poslovno zdanje sada je oronulo i ima sasvim drugu namjenu. U njemu danas borave strani radnici u Zagrebu.
Kompleks je bio u vlasništvu Diokija, nekoć velikog proizvođača organskih petrokemikalija, a otkako je tvrtka u stečaju, prostor je postao zloglasno odlagalište plastike i mješovitog otpada. Tada smo i u Jutarnjem upozoravali na veliku opasnost koju predstavlja takvo nekontrolirano odlagalište smeća, pogotovo kada se u blizini nalaze spremišta plina i postrojenje Ine.
Danas se na tom istom mjestu nalazi zgrada koja služi - za življenje. Riječ je o betonskoj peterokatnici s velikim zatamnjenim staklima s loše održavanom okućnicom. Ispred zgrade su dvije nadstrešnice s dva reda parkirnih mjesta, ali svakih nekoliko koraka nailazimo na otpad i zapuštenost. Papiri, komadi plastike, plastične bočice i zaraslo grmlje, sve to zajedno udaljeno je od javnog prijevoza.
Lijevo gradnja, desno sobe
U trenutku kada prolazimo, nailazimo i na nekoliko radnika koji, kako se čini, čiste građevinski materijal, a uskoro saznajemo da je dio zgrade u renovaciji. Navodno se trenutačno izvode radovi na lijevom krilu zgrade, dok se desno koristi za smještaj stranih radnika. Kako neslužbeno doznajemo, zgrada služi kao smještaj već tri godine, a u budućnosti bi trebala biti "hostel" za radnike.
Inače, vlasnik zgrade je tvrtka Eko-Buhača d.o.o. iz Mlake Antinske, kojoj su kao primarna djelatnost navedeni trgovina, poljoprivreda i stočarstvo. Međutim, zanimljivo je da je direktor tvrtke poduzetnik Bosiljko Stanić, vlasnik trgovina Boso, koji je prije nekoliko godina bio u središtu pažnje javnosti kada se suočavao s optužbama za mobing.
Naime, direktor Boso trgovina postao je poznat kada je javno objavljena priča o tome kako tretira svoje radnike, a sve je u konačnici došlo i do Državnog odvjetništva. Tada se priča dodatno rasplamsala kada je Stanić, izgubivši sve radnike zbog lošeg tretmana, zaposlio strane jer, kako je tada izjavio, njima je manje potrebno za zadovoljstvo.
- Nepalci su došli iz feudalizma i oni su oduševljeni. Imaju ovdje vodu i struju i spavaju na krevetu, imaju neke ljudske uvjete i presretni su. Mi smo s njima jako zadovoljni. S ovim djelatnicima iz socijalističkih zemalja, Srbije, Kosova, Makedonije - oni više filozofiraju, manje rade i već traže milijun prava, nisu navikli na muke - izjavio je Stanić nakon što mu je uručena nagrada Hrvatske gospodarske komore za najuspješnijeg poduzetnika u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
To je izjavio 2019. godine, a danas je, posjedovanjem nekretnine za smještaj takve radne snage, odgovoran za njihovu sigurnost i dobrobit.
Dok smo obilazili zgradu, u nju nismo ušli pa ne možemo pisati o stanju interijera, ali znamo da je izgled smještaja za strane radnike jasno definiran Zakonom o strancima i Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj.
Tako u Zakonu, čl. 103f st. 1, stoji da smještaj koji osigurava poslodavac mora biti "primjeren", odnosno u st. 2 takav se smještaj definira kao onaj koji radniku osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a u st. 3 stoji da smještaj mora zadovoljavati opće zdravstvene i sigurnosne norme.
Pravilnik je jasan
Detaljniji opis takvog smještaja sadrži Pravilnik, točnije članci 47 i 48, koji propisuju da je primjeren smještaj onaj koji u čvrstom objektu ima sanitarni čvor odvojen od prostorija za boravak i spavanje, u kojem je osigurana opskrba vodom, grijanjem i električnom energijom, te koji ispunjava ostale zdravstvene i higijenske uvjete za stanovanje sukladno posebnim propisima. Nadalje, Pravilnikom je određeno da je u takvom prostoru dopušten boravak do šest radnika, da oprema i uređaji moraju biti funkcionalni, da visina prostora mora osiguravati nesmetano i sigurno kretanje, a prostor za pripremu hrane postavljen tako da se može obavljati samostalna priprema hrane. Konačno, najmanja kvadratura za smještaj radnika iznosi 14 četvornih metara po osobi.
S porastom broja stranih radnika u Zagrebu promijenilo se tržište nekretnina, odnosno najam stanova ili soba specifično za stranu radnu snagu postao je učestala kategorija. Takav je smještaj nerijetko oskudno opremljen, a kvadratura prostora dovoljna da zadovolji minimum zadan Zakonom i Pravilnikom. Međutim, smještaj te vrste je najčešće najisplativija opcija jer je cijena tih ponuda znatno manja od prosjeka u gradu.
Najpopularnije je tako iznajmljivanje soba u zajedničkom prostoru, cijene kojih se kreću između 200 i 280 eura, ovisno o dijelu grada, ili iznajmljivanje "kreveta", odnosno najam soba s više kreveta, kojima se cijene kreću između 350 i 500 eura, ali se ta cijena dijeli na broj osoba unutar sobe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....