Mateju je druženje s novim cimerom započelo ugodno - bio je simpatičan, društven i činio se normalnim. Bio je to student na razmjeni i imao je veliku želju vidjeti Hrvatsku pa mu je Matej preporučio koja mjesta obavezno mora posjetiti. Prazne sate bez predavanja i fakultetskih obveza kratili su pričama o sportu i lamentiranju o razlikama u kulturi. Suživot im je tada bio ugodan, no to nije potrajalo.
Cimer se uskoro opustio, i to previše. Prestao je pospremati za sobom, potrgao je zamrzivač, svake večeri se mazao kozjim mlijekom kako bi mu koža bila mekša, kolege su mu nenajavljeno upadali u sobu i budili ga da ne propusti predavanje, a zbog njegovih kulinarskih vještina i blizine kuhinje soba je imala stalni miris kineskog restorana. Matej je dobio svog cimera iz noćne more.
- Prije njega sam imao, do tada, jednog od boljih cimera, ali je diplomirao i otišao. U početku sam mislio ‘super, bit ću sam‘. I bio sam jedno vrijeme, sve dok me pri povratku s faksa nisu dočekali koferi - priča nam Matej koji nas je zamolio da mu u tekstu ne navodimo pravo ime (podaci poznati redakciji).
Spremni za more informacija o studentskom životu? Pridruži se Facebook grupi Sara sa Save i saznaj baš što te zanima – od crva u menzi do diplome u džepu.
Prvo što je primijetio kod cimera je da ne jede u menzi, nego mu je draže pripremati vlastite specijalitete u kuhinji. Ne bi to bilo ništa loše da za sobom nije ostavljao otvorena vrata, a (ne)ugodni miomirisi brzo bi završili u njihovoj sobi koja je nasuprot kuhinji. U bitci s njima Mateju ne bi pomagala ni hrana kojom bi mu cimer prenatrpao frižider.
- On nije bio neuredan na način da su mu stvari bile posvuda, ali hrana je. Njezini ostaci barem. Mislio sam da nije skužio da je nešto zaprljao sve dok nisam shvatio da ga zapravo nije briga. Kuhao bi dosta stvari s umakom i uvijek bi sve zakapao bez da očisti. Nepojedenu hranu bi stavio u frižider i bilo ju je toliko da nisu stale moje stvari. One koje bi ugurao bile su upropaštene jer bi se umaci njegovih ostataka cijedili po svemu - jada se Matej dometnuvši da nikad nije problem bilo podrijetlo njegova cimera. Mogao je doći, kaže, od bilo kud, ali s tako neurednim i neodgovornim je teško živjeti u nekoliko kvadrata studentske sobe.
Shvativši da cimer svoje fleke neće čistiti, Matej je preuzeo ulogu čistača njihove sobe. Jednom prilikom je cimer skuhao, nastavlja, meso u nekakvom umaku i stavio na njegov stol. Na kraju se taj umak izlio i počeo je kapati. Klizio je niz stol, zaprljao ladice i širio se po podu. Tako je potok umaka tražio svoj put sve dok ga Matej nije očistio vrativši se navečer s predavanja.
- Fascinira me to što nije mogao obrisati moj stol gdje su bile moje stvari ako ga već nije briga za vlastite - komentira Matej.
Dodaje kako njegov sustanar nije znao niti otvoriti zamrzivač. Otvarao ga je, naime, na silu i tako uspio potrgati poklopac koji ga je odjeljivao od hladnjaka. Zato, i dan danas usprkos brojnim mailovima Studentskom centru, taj zamrzivač ne radi. Skoro svako jutro Mateja bi probudila treća osoba koja bi ušla u sobu. Uvijek bi to bio isti prijatelj njegova cimera koji bi upao, glasno zalupio vratima, ne bi ni pitao smije li ući niti pozdravio, samo bi počeo buditi cimera.
Usprkos svim tim problemima nije prijavio došljaka SC-u i tražio njegov premještaj. Svjestan je bio da postoje čak i gori cimeri pa je dobivanje jednog takvog želio izbjeći.
S pitanjem kakva je situacija s premještajem studenata i njihovim eventualnim izbacivanjem iz studentskog doma, obratili smo se SC-u. Odgovorili su kako ne vode evidenciju o tome koliko je premještaja studenata bilo unutar studentskog doma jer je to praksa koja ne utječe na njihov kapacitet i da se svi koji žele premještaj moraju javiti Upravi doma. Ona će im ponuditi da zamjene svoju sobu ustanovi li ga ima slobodnih mjesta.
- Ne bilježi se niti razlog traženja premještaja, a on nije uvijek vezan uz cimera već može biti i druge naravi, kao npr. zdravstveni razlozi. Najčešći razlog traženja premještaja, ako je vezan za cimera, odnosi se na neslaganje vezano uz bioritam života i higijenske navike. Točnije, neki studenti vole učiti po noći, a spavati po danu, također neki studenti uče naglas, što drugoj osobi može smetati. Dodatno može biti neslaganje karaktera - navode iz SC-a.
Nastavljaju kako do gubitka prava na smještaj može doći ako se napravi veći disciplinski prekršaj. Najčešći su prepuštanje svojeg ležaja drugoj osobi koja nije prijavljeni stanar pojedinog studentskog doma, namjerno uništavanje imovine i uzastopno neprimjereno ponašanje prema ostalim stanarima.
U Facebook grupi Studentskog doma Stjepan Radić, koja ima više od 48 tisuća članova, česte su objave njenih članova tijekom jeseni u kojima traže prihvatljivog cimera. Neki studenti iznose čak i uvjete kako se ne bi našli u situaciji sličnoj Matejovoj. Tamo se isto vidi kako život u domu premašuje odgovorno ponašanje para cimera.
Tamošnji stanari u obnovljenim paviljonima dijele tuš kabine, kuhinje, toalete i umivaone. U tim prostorijama do izražaja dolazi nemar i nečistoća dijela sustanara, ali i neodgojenost. Tako se u spomenutoj grupi bez problema može naići na povraćotinu u umivaoniku, govna u tuš kabini ili krvavi uložak u zahodu. Tome je svjedočio i Matej.
- Dogodilo se to nekoliko puta. Ljudima je bilo slabo, napili su se u čajnoj kuhinji, u dvorištu ili okolnim klubovima. Umjesto da povraćaju u školjku, "ispustili su dušu" u umivaonik. Nisu očistili. Dočekalo je čistačicu da se vrati u ponedjeljak ujutro - opisuje student.
Uz nečistoću ga, ipak, najviše nervira krađa. U pet godina koliko živi u domu do sada su mu ukrali dvije tave, tri lonca, tanjurić, sušilo za veš i gaće. Znao je kradljivce uhvatiti i na djelu, a oni bi tvrdili da bi samo htjele posuditi komad posuđa. Matej ne sumnja da su lagali.
- Inače, kad želiš nešto posuditi svatko će ti dati kad ga pitaš. Ako si nešto uzeo bez pitanja to si sigurno htio ukrasti - zaključuje.