Javni poziv za sufinanciranje ugradnje liftova u zgrade, koji je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo 15. travnja ove godine, potaknuo je pravi mali rat između stanara koji žive u prizemlju i onih čiji se stanovi nalaze na višim katovima zgrada. Naime, dvije trećine troška pokrivaju država i lokalna samouprava, dok preostala trećina pada na stanare, što za mnoštvo zgrada znači dizanje kredita, a samim time i veću pričuvu.
"Koji ste k...c kupovali stanove na zadnjim katovima?"
Stanari iz prizemlja pitaju se zašto bi sudjelovali u plaćanju kada lift ne koriste, na što im oni s viših katova uzvraćaju uvođenjem ključeva ili kartica za lift, koje će imati samo oni koji sudjeluju u njegovoj isplati.
- Zašto bi netko plaćao lift ako ga nema u zgradi? Koji ste k...c kupovali stanove za male pare na zadnjim katovima? Znali ste da nema lifta, vidjeli ste što kupujete... i sad forsirate da netko iz prizemlja plaća vama liftove jer ne možete više po stepenicama, jedan je od komentara na Facebook objavi ispod koje se povela rasprava.
Među komentarima mogu se pronaći i primjeri iz već postojeće prakse, pa je tako jedna predstavnica suvlasnika podijelila kako u zgradi u kojoj živi stanari iz prizemlja i s prvog kata nisu htjeli lift, stoga nisu ni napravili stanicu na prvom katu.
- Pametni su se dosjetili da odu na drugi pa se spuste pješke na prvi. Nakon toga je ugrađena vožnja na ključ i sad je mir.
Tempo od 100 zgrada godišnje
U siječnju, kad je ministar graditeljstva Branko Bačić najavljivao ovaj poziv, kazao je da, prema procjeni Ministarstva, u program može ući oko 15 tisuća zgrada u Hrvatskoj, u tempu od stotinjak zgrada godišnje, što znači da bi ugradnja dizala u sve potrebite zgrade potrajala 150 godina.
Bilo kako bilo, za sufinanciranje i poticanje ugradnje dizala i uređaja u državnom proračunu planirao je dva milijuna eura za ovu i tri milijuna eura za iduću godinu.
Za ugradnju dizala u zgradu dovoljna je natpolovična većina suvlasničkih dijelova, a prema Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada, koji uređuje odnose suvlasnika u zgradi, dopuštena je i drugačija raspodjela troškova ugradnje od one standardne u kojoj ju plaćaju svi, ovisno o kvadraturi stana.
S obzirom na to da mnogi ne žele sudjelovati u isplati zbog pozicije vlastitog stana u zgradi, postoje načini da dizalo plate samo oni koji ga trebaju, i to ili prema kvadraturi stana, ili svi jednako, ili prema katnosti, ili i prema kvadraturi i prema katnosti.
Ključevi za dizalo
Upravo je to izvor problema koji će započeti kad ugradnja dizala završi: smije li se stanarka prizemlja povesti liftom do susjede s petog kata ako nije platila ugradnju? Što ako susjed s prvog kata, koji ima embargo na lift, prima goste kojima je teško hodati?
Hoće li predstavnici suvlasnika stražariti nad liftom s popisom platiša u rukama ili će svakom ulasku u dizalo prethoditi identifikacija putem ključa ili kartice?
Naime, ove su situacije već realnost života u stambenim zajednicama. Primjerice, pacijenti Doma zdravlja smještenog na prvom katu nebodera Super Andrija do svojeg liječnika opće prakse morali su pješačiti jer Dom zdravlja navodno nije sudjelovao u financiranju, o čemu je Jutarnji već pisao.
Ministarstvo graditeljstva i ovu je, kao i većinu odluka u zgradi, svalilo na stanare.
Ministarstvo: "Dogovorite se sami!"
- Vezano uz dio vašeg upita koji se odnosi na mogućnost ekskluzivnog korištenja dizala, kao i informaciju je li se određenim stanarima može zabraniti korištenje dizala, dajemo informaciju kako se predmetna pitanja rješavaju dogovorno između samih suvlasnika zgrade te se mogu propisati odlukom suvlasnika.
No, suvlasnička zajednica, prije svega, mora zadovoljiti određene uvjete kako bi imala pravo na sufinanciranje. Među njima su formirana zajednica suvlasnika, najmanje tri kata ili stanovanje osobe s invaliditetom s određenim stupnjem oštećenja. Zgrada mora imati glavni projekt ugradnje dizala, suglasnost natpolovične većine suvlasnika te osigurana financijska sredstva.
Valja naglasiti i to da će država sufinancirati trećinu troškova ugradnje dizala, dok bi jedinice lokalne samouprave trebale pokriti drugu, a stanari zadnju trećinu. Ipak, neki su gradovi odlučili dati i više od države.
Zagreb plaća pola troškova ugradnje
Ovdje prednjače Zagreb, Slavonski Brod i Pula, koji će u sufinanciranju sudjelovati s 50%, zatim Split s 40%, dok će Zadar, Bjelovar i Vukovar sudjelovati s jednom trećinom ukupnog troška, kako je u početku bilo i najavljeno.
Građani Grada Zagreba dosad su poslali najviše prijava na poziv Ministarstva, pa je tako od ukupno 43 prijave koje su dosad pristigle njih čak 30 iz Zagreba. Najniža cijena ugradnje lifta je oko 60 tisuća eura, ako ne uračunavamo i iznos izrade projekta, što je još dodatnih tisuću ili dvije, što znači da bi građani Zagreba, kad se zbroji pomoć Ministarstva (33%) i Grada (50%), samu ugradnju trebali platiti oko 10 tisuća eura.
Od preostalih prijava tu su četiri iz Pule, dvije iz Karlovca, dvije iz Splita, dok je iz Bjelovara, Siska, Slavonskog Broda, Zadra i Varaždina pristigla po jedna prijava.
Očekuju više stotina prijava do kraja natječaja
Unatoč nevelikom broju prijava, iz Ministarstva graditeljstva naglašavaju da očekuju više stotina prijava do kraja natječaja 31. kolovoza, kao i to da je u njihovu sustavu još 307 započetih prijava koje ili nisu potpune ili su još nedovršene.
- U dosadašnjim usporedivim javnim pozivima, kada se sredstva ne dodjeljuju metodom najbržeg prsta, više od 50% ukupnog broja prijava pristiglo bi zadnji dan poziva, kažu iz Ministarstva.
Tih "više od 50%" koji bi se trebali prijaviti posljednjeg dana podiglo bi brojku prijavljenih na stotinjak, što i jest bio inicijalni plan Ministarstva, a hoće li je dostići, ostaje vidjeti.
Projekt šestog kata
Postoji alternativa ovom modelu pojedinačne ugradnje liftova. Primjerice, u Sloveniji i Estoniji već su izvedeni modeli obnove višestambenih zgrada koji stanarima, osim novog lifta, pružaju dodatni kat na zgradi i energetsku obnovu.
U Hrvatskoj je taj model razradio tim arhitekata Šesti kat, sastavljen od uglednih autora Branka Jegera i suradnika Hildegard Auf Franić i Miroslava Villija. Naime, njihov prijedlog za zgrade ravnog krova, kojih je u Zagrebu mnogo, taj da zgrada svoj ravni krov prepusti za dogradnju dodatnog kata, a zauzvrat dobije ugradnju lifta i energetsku obnovu, o čemu je Jutarnji pisao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....