Prva radna subota u novijoj povijesti sajma na Hreliću izgledala je jednostavno krivo, kao nogometna utakmica pred praznim tribinama ili klađenje na virtualne utrke konja. Sve je, naizgled, bilo tu - i teren, i prodavači, i ljudi - a opet, kao da nije bilo ništa.
Onaj tko je ranije barem jednom u životu posjetio kultni zagrebački buvljak u subotu se mogao jedino upitati je li na pravom mjestu. Jer, nije bilo vašarske gungule, mirisa ćevapa u 9 sati ujutro i dugog reda za ulazak na parking sajma. Štoviše, cesta prema Hreliću bila je toliko prazna da se na njoj mogla organizirati kakva jutarnja street race utrka. Svi oni ljudi koji stoje na nasipu uzduž te duge, ravne ceste prema sajmu, prodavajući kojekakve tričarije? Nije bilo ni njih, a parking najvećeg zagrebačkog sajma bio je toliko pust da se na njemu mogla organizirati nogometna utakmica. Više njih, paralelno.
Tako, dakle, po novome izgleda “jedna od zagrebačkih atrakcija koju svakako treba posjetiti”, kako je još u prosincu 2016. pisao novinar britanskog Guardiana, svrstavajući Zagreb u top 10 hrvatskih destinacija. Tko je kriv za takvu situaciju? Ako pitate ljude na Hreliću, definitivno Krizni stožer civilne zaštite, koji je odlučio da će se do daljnjega Sajam automobila i Hrelić održavati subotom, umjesto nedjeljom od 5.00 do 14.00 sati.
Svi su zbunjeni
- Sve je čudno. Na ovom su prostoru Sajam automobila i Hrelić od 1971. godine. Za nekoliko mjeseci ćemo navršiti pedeset godina da je sajam na ovom mjestu i da se održava dvaput tjedno, isključivo srijedom i nedjeljom. I u vrijeme rata, kad su okolnosti dozvoljavale, sajam se održavao u istim terminima. Nije ga bilo samo na dane Božića i Uskrsa. Ovo je prvi put u pet desetljeća da sajam ne može raditi nedjeljom - govori nam Miroslav Filipčić, izvršni direktor zagrebačkog Sajma automobila, dodajući da su izlagači, odnosno “štandaši”, kako ih on naziva, bili obaviješteni o velikoj promjeni u zadnji čas.
- Svi su zbunjeni. Nitko ne može vjerovati da je takva odluka donesena i da sajam ne može raditi nedjeljom. Štandaši se žale, svi mole i idu sa svojim upitima prema Upravi, traže nas da na bilo koji način vratimo sajam u nedjelju. I sami vidite da je sajam danas poluprazan. Mnogo važnih štandaša koji izlažu ovdje nedjeljom danas nema - komentira Filipčić, pa nastavlja o tome kako velik broj izlagača s Hrelića funkcionira tako da svaki dan obilaze drugi sajam i drugi grad, gdje imaju rezervirana svoja mjesta za prodaju.
Miroslav Filipčić
- Subotom se događa sajam u Samoboru. Velik dio naših izlagača ima dugogodišnje ugovore sa samoborskim sajmom i jednostavno ne mogu biti na dva mjesta u isto vrijeme - komentira Filipčić odluku Stožera koja je, čini se, poremetila čitav ekosistem sajmova u Hrvatskoj.
- Nedjelja na Hreliću, pa to je dio tradicije grada Zagreba. Ovdje je danas 25 posto izlagača u odnosu na jednu klasičnu nedjelju na Hreliću. Posjetitelja je možda 10 posto. Ovo je brend koji smo mi stvarali 50 godina i sada započeti nešto novo, neki novi termin, to bi trajalo jako dugo i pitanje je bi li zaživjelo i bi li ikada predstavljalo ono što je predstavljalo ranije - nastavlja Filipčić, dodajući kako smatra da su sajmovi posebna kategorija i da, ako se govori eventualnoj zabrani rada nedjeljom, oni ne bi trebali upadati u to.
Onaj tko je ranije barem jednom u životu posjetio kultni zagrebački buvljak u subotu se mogao jedino upitati je li na pravom mjestu. Jer, nije bilo vašarske gungule, mirisa ćevapa u 9 sati ujutro i dugog reda za ulazak na parking sajma
- Mi nismo ta kategorija. U državi ima dosta djelatnosti koji ne trpe druge termine osim nedjeljnog. Ako imate modne revije, nećete ih imati ponedjeljkom, nego petkom ili subotom. Isto je sa sajmovima. Oni ne mogu postojati bez radne nedjelje - uvjeren je izvršni direktor Sajma automobila Zagreb.
Bez odgovora
- Uputili smo desetke mailova prema Stožeru, prema HZJZ-u, ali od njih nismo dobili nijedan jedini odgovor. Zadnji dopis našeg odvjetnika bio je u petak, postavili smo pitanje hoće li sajam biti izuzet od mjera, ali nismo dobili odgovor. Moram reći da je ovo sajam od kojega živi desetak tisuća ljudi, a njima je pitanje rada nedjeljom, zapravo, pitanje egzistencije - govori Filipčić pa ističe da se sajam na Hreliću prostire na čak 250.000 kvadrata eksterijera, zbog čega ne misli da bi se ovdje trebale primjenjivati mjere protiv koronavirusa.
- Ipak, pojačali smo broj djelatnika koji upozoravaju ljude na razmak, postavili smo dezinficijense na više lokacija na sajmu, kao i u javne WC-e, ali za koga? - pita se Filipčić dok obilazimo praznjikav sajam. Mnoge ikone sajma na Hreliću danas nisu tu, otkazali su svoj dolazak uz riječi da danas nemaju za koga raditi. Na dijelu sajma gdje se prodaju rabljeni automobili stoji parkirano tek pedesetak vozila. Da je danas nedjelja, ovdje bi ih bilo barem tisuću.
- Mi ćemo i dalje moliti i tražiti i pokušati što prije vratiti sajam u dane na koje je radio proteklih pedeset godina. Nadamo se da će to biti što prije. Ako nam ne uspije, ostaje nam subota, no kategorički tvrdim da ovaj buvljak tada gubi svoj smisao. Znate, nedjelja je familijarni dan za obilazak sajma. Muškarci odlaze gledati automobile, žene pregledavaju robu i ostale stvari, a na kraju to završava u jednom od restorana na gablecu. Hrelić je brend, tradicija grada Zagreba i doista bi bila šteta da se to prekine i da postane nešto drugo - smatra Filipčić dok sjedimo u jednom od ugostiteljskih objekata na Hreliću. Nedjeljom ih, inače, radi čak 35. Danas? Tek pet.
Nastavljamo hodati sajmom u potrazi za nečim što bismo mogli kupiti, jer čovjek ne bi smio s Hrelića otići praznih ruku. No, ovdje je danas samo krama, tričarije i kojekakve stare stvari u rasponu od zračnice za bicikl do daljinskog upravljača za televizor. Nešto knjiga i tekstila, tu i tamo parfemi, brijači aparati i vojne memorabilije, noževi i odjeća. Da se baš potrudi, čovjek bi možda i mogao ovdje potrošiti nešto novca, ali atmosfera je toliko sumorna da je teško uopće i razmišljati o kupovini. Umjesto klasičnih povika: “Ajmo ovamo, navalite, jeftino”, lica izlagača odašilju zabrinute signale. Prilazimo jednom od njih.
- Ja sam Đemo, prodajem već dugo na Hreliću. Ovo je velika razlika, navikli smo na nedjelju, ovdje je danas puno manje ljudi i nije to to. Nisam prodao ni 100 kuna stvari, jako slabo stojim. Nadam se da će se ovo brzo vratiti na nedjelju jer nećemo moći ovako, propast ćemo. Nema građana, nema tko da kupi, svi smo naviknuti na nedjelju - govori nam prodavač koji je zauzeo nekoliko “ploča”, odnosno mjesta za prodaju na Hreliću, gdje prodaje sve što možete zamisliti.
Vlasnica jednog od ugostiteljskih objekata na Hreliću, koji danas ipak radi, također smatra da je subota na Hreliću nedopustiva te da se stvari hitno moraju vratiti na “staro normalno”.
- Petnaestak godina sam tu. Ovaj sajam je baština, tradicija, a subota je katastrofa. Ovdje nema ni 10 posto ljudi u odnosu na nedjelju. Ja sam rijetka ugostiteljica koja je danas odlučila otvoriti, pa ljudi malo više čekaju. Ovo je svjetski poznati sajam. Ljudi dolaze sa svih strana, iz čitave regije, i odavno su navikli na nedjelju. U ovim okolnostima mi ne možemo preživjeti, a mislim da se i publika ne može priviknuti na subotu. Nedjelja je dan za obitelj, dan za sajam - smatra Iva Borić, koju svi na sajmu, kaže, poznaju kao Borićku. Dok govorimo, drži masku na licu, a pod njom poslužuje i ćevape te donosi kave. Ispred njezinog malog, šarenog objekta na Hreliću stoji dezinficijens s uputama za pravilno korištenje. Ljudi neprestano prilaze i koriste ga.
Vlasnica jednog od ugostiteljskih objekata na Hreliću, koji danas ipak radi, također smatra da je subota na Hreliću nedopustiva te da se stvari hitno moraju vratiti na “staro normalno”. “U ovim okolnostima mi ne možemo preživjeti, a mislim da se i publika ne može priviknuti na subotu. Nedjelja je dan za obitelj, dan za sajam”, smatra Iva Borić
Borba za sajam
- Ja sam već sve poručila Stožeru. Pisala sam im da ovaj sajam bez nedjelje ne znači ništa. Ovo je svijet sirotinje, a bit će je još više ako se ovako nastavi. Direktor se bori za nas, ali nije ni njemu lako. Ako se ovako nastavi, bit će velika katastrofa za sve - smatra Borićka pa opet napominje da je sajam na Hreliću na otvorenom prostoru te da nikako ne može shvatiti zašto se mjere protiv koronavirusa primjenjuju ovdje.
- Ako se ne vrati nedjelja, dignut ćemo revoluciju. Bit će prosvjed. Napišite to! Hrelić je poznat po nedjelji, a nedjelja je poznata po Hreliću. To tako mora ostati! - dobacuje nam Borićka pa se vraća posluživati ćevape.
Odlazimo s ovog tužnog sajma na kojemu, prvu radnu subotu u povijesti, nismo pronašli baš ništa za kupnju. Istovremeno, pakiraju se i izlagači. Razočaranih lica trpaju svoje stvari u kombije i automobile te odlaze. Otkucalo je 11 sati.
Barbara Repe
Barbara Repe, modna blogerica
Svi volimo stari Hrelić i želimo da se vrati čim prije. Sajam je takav već desetljećima i ljudima predstavlja ritual otići tamo upravo nedjeljom.
Jadranka Bačić, akademska slikarica
To je grozna i glupava odluka, bez suosjećanja s ljudima koji žive od toga. Zgražam se. Mene Hrelić neće vidjeti subotom.
Slaven Kosanović Lunar
Slaven Lunar Kosanović, grafiter i ulični umjetnik
Osobno mi nije bitno je li sajam u nedjelju ili neki drugi dan, ali shvaćam da drugim ljudima je. Nadam da se će ostati onakav kakav je bio.