Smijeh, dovikivanje, trka i povremena ljutnja, baš kao na pravoj utakmici. Tako već nekoliko večeri zaredom u večernjim satima izgleda akcija na travnjacima na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu.
Tamo se naime igra ragbi.
Riječ je o kršćanskim misionarima, Amerikanci i Samoanci krate slobodno vrijeme u Hrvatskoj u kojoj su u korona karanteni. Naime, svi oni će put baltičkih zemalja u katoličke misije ali prije toga moraju dva tjedna provesti u izolaciji, a za nju su odabrali, kažu nam, Hrvatsku.
Tvrde da našu kulturu baš i ne razumiju pa su u Zagreb stoga donijeli dašak vlastite. Šaljivo su nadodali kako svaki čovjek kojeg su sreli ima psa sa sobom pa im nije čudno da u gradu nedostaje mačaka. Do subote su smješteni u hotelu u centru Zagreba, a zatim svatko odlazi u državu u kojoj će, kažu, širiti Božju riječ.
- Iako smo cijepljeni, ovdje moramo provesti 14 dana kako bismo mogli nastaviti svoje putovanje. Mi iz Amerike nastavljamo putovanje u Baltičke zemlje, dok Samoanci žele otići kući, no zbog restrikcija je procedura kompleksnija, govori nam Sarah.
Drago im je da su se našli upravo u Zagrebu jer ovakav grad nisu vidjeli nikada prije.
- Prije ovoga sam bio samo na misijama u Americi, jako mi je drago da je upravo Hrvatska prva država koju sam posjetio u Europi, govori Elder.
Na ideju igranja ragbija su došli spontano, jedan od njih je ponio loptu, stoga su svoje slobodno vrijeme odlučili provesti na zelenom travnjaku pokraj Meštrovićevog paviljona. Neki su zaigrali i bosi, a zbog šarene rasvjete paviljona dobili su dojam kao da su na pravom stadionu.
Fotografije i video isječci njihove igre već se šire društvenim mrežama, a iako je prije dva dana tamo bila i policija, misionari nam kažu kako to s njima nije imalo veze. Naime nitko im igru ne brani, niti ih otamo tjera.
- Ragbi je dio naše kulture i većina nas je upoznata s pravilima. Prije ovoga se nismo poznavali i ovo je zapravo savršen način da se zbližimo, steknemo nova prijateljstva i zabavimo, govori nam Joseph.
Najveći im je problem kada lopta ode na cestu, no tvrde kako su vozači ovdje susretljivi te da voze puno sporije nego u Americi. Uvjeravaju nas kako ne postoji opasnost jer znaju kontrolirati loptu i njeno bacanje zbog prijašnjeg iskustva igranja.
Tijekom igre im prilaze ljudi, ispituju ih tko su i hoće li ih naučiti pravila, na što oni uvijek pristanu, nitko im nije prigovarao, jedino su im predlagali da pripaze na djecu koja se igraju na travnjaku pokraj njih
Za Hrvate tvrde kako su ljubazni i susretljivi, a za Zagreb kako je predivan grad i potpuno drukčiji od onih na koje su oni navikli. Ovdje se osjećaju toliko sigurno da su svoje mobitele ostavili na stepenicama paviljona bez straha da bi ih netko mogao ukrasti.
- Drago nam je da smo ovdje jer nismo znali ništa o Hrvatskoj i nismo mislili da ćemo vidjeti sve ove stvari, govori nam Sarah s osmijehom na licu.