ISTRAŽILI SMO

Tko zarađuje na dječjim igralištima i zašto je ljuljačka u Zagrebu 4 puta skuplja nego u Splitu

U Zagrebu igrališta opremaju i uređuju uvijek iste tvrtke, i to po višim cijenama nego u ostatku zemlje

Visoka trava koja seže do polovice žute hrđave ljuljačke, potrgane ljubičaste antistresne podloge, klackalica bez sjedala i polomljena ograda nakon neuspješnih građevinskih pothvata - tako danas izgleda dječje igralište u Vinodolskoj ulici u Donjoj Dubravi, sagrađeno još u vrijeme Jugoslavije.

Mjesne vlasti čak su ga bile obnovile 2010. godine i još su te iste godine sagradili novo igralište u neposrednoj blizini starog – dijeli ih samo objekt mjesne zajednice. Ta investicija stajala ih je 124 tisuće kuna, a sljedeće godine izdvojili su još 110 tisuća kuna. Dakle, ukupno 234 tisuće.

Kada se, međutim, otputuje 10 godina u budućnost, u godinu 2021., oba su igrališta posve zapuštena: antistresne podloge prekrivene travom, neprohodna puzalica ispunjena zelenilom, a na crvenom toboganu nalazi se rupa. Sad kad bi se konačno očekivala obnova oba zapuštena igrališta, mjesnim ocima sinula je genijalna ideja: odlučili su sagraditi još jedan dječji parkić između dva postojeća. Ove godine postavili su sprave oko objekta mjesne zajednice za 163 tisuće kuna, a stara igrališta su u potpunosti ignorirali.

I tako, u Donjoj Dubravi, kontrast mlado – staro. Sukob mladih, novih sprava na kojima se djeca igraju i onih nepoželjnih koje poput ostarjelih pasa u azilu željno iščekuju dječji pogled i osmijeh, ali ni jedno ne privuku. Sve što dijeli dva stara psa od atraktivnijeg, sretnog i razigranog štenca je - ograda.

image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić
image
Park Dubrava
Bruno Drempetić

Tako to izgleda u Zagrebu kad se grade, obnavljaju i uređuju dječja igrališta. Bez ikakvog plana, a primjera je bezbroj.

Komunalne akcije

Na uređivanje dječjeg igrališta u Selskoj ulici 5 u Zagrebu, recimo, u zadnjih pet godina potrošeno je 1,5 milijuna kuna - otkrivaju planovi malih komunalnih akcija gradske četvrti Črnomerec. Iako je uređivano u tri navrata, ni danas nije dovršena ograda koja bi to igralište trebala u potpunosti okružiti. Za usporedbu, u Splitu će se za uređivanje i održavanje svih 85 igrališta koja se nalaze u planu Upravnog odjela za komunalne poslove potrošiti samo 2 milijuna kuna, a još će se 2 milijuna izdvojiti u zasebnom programu za dječja igrališta koji traže opsežnije zahvate. Dakle, cijeli grad Split na održavanje dječjih igrališta potrošit će 4 milijuna kuna, a održavanje jednog u Zagrebu koštalo je 1,5 milijuna.

Ovo je samo jedan od primjera koji pokazuju da je postavljanje, opremanje i održavanje dječjih igrališta u Zagrebu unosan posao, s kojim se u zadnjih pet godina isključivo bavi pet istih tvrtki. Da postoji veliki nesrazmjer cijena između Splita i Zagreba dokazuje i činjenica da ista ili približno slična dječja ljuljačka u Zagrebu stoji 4,5 puta više. Tako se prema cjeniku tvrtke Vojtek d.o.o. koja oprema igrališta u cijeloj Hrvatskoj, uključujući i Split, a izuzev Zagreba, ljuljačka aluminijske konstrukcije s dva gumirana sjedala može kupiti za 5700 kuna, a ljuljačka od plastificiranog čelika s gumiranim sjedalima od tvrtke Regoč, jedne od onih pet koje opremaju Zagreb, nudi se po cijeni od čak 26 tisuća kuna.

image
Park Dalmatinska
Bruno Drempetić
image
Park Dalmatinska
Bruno Drempetić

Primjera ima još. Recimo u Rijeci su od 2019. godine do danas na uređivanje i održavanje dječjih igrališta potrošili 3,7 milijuna kuna, a samo jedna tvrtka, Regoč d.o.o., za dvogodišnji period (2018-2020) u Zagrebu dobila je gotovo dva i pol puta više, točnije 8,7 milijuna kuna.

Sve ovo razlozi su zašto smo se odlučili istražiti tko to u Zagrebu dobro zarađuje na dječjim parkovima i zašto cijene u metropoli toliko odskaču od ostatka zemlje. Prvo što upada u oči je da su se od 2016. godine do danas u Zagrebu dječjim igralištima bavile samo ove tvrtke: Usluga d.o.o., Regoč d.o.o., Kova d.o.o., Redox d.o.o. i Diljexport d.o.o.

Upravo je priča oko Diljexporta intrigantna. Tvrtka je to koja se primarno bavi dostavom hrane. U toj grani, ako je suditi prema brojnim ugovorima s gradom Zagrebom, posao cvate. Ni nakon pregleda njihove web stranice ne biste pomislili da se bave ičim drugim osim prehranom, jer na njoj nude isključivo prehrambene proizvode i nema ni spomena kataloga sprava za igrališta.

- Nikad nisam čuo za njih, oni nisu u našoj branši – komentirao je za Jutarnji direktor tvrtke koja se bavi nabavom opreme za dječja igrališta. Ta tvrtka također nikada nije poslovala u Zagrebu, a on je želio ostati anoniman (ime poznato redakciji).

S tim činjenicama pokušali smo suočiti upravu Diljexporta. Javila se ženska osoba koja je nakon kratkog uvoda odbila pričati s nama.

- Ja s vama o tome nemam što razgovarati - rekla je i okončala razgovor.

Jedine reference

Iz prijava na natječaj ne možemo iščitati ostale projekte Diljexporta u sferi gradnje ili održavanja dječjih igrališta. Svi projekti na kojima su radili bili su oni u suradnji s Gradom i jedino su njih naveli kao reference za daljnju suradnju.

Svejedno, Diljexport uz preostale četiri tvrtke vlada tržištem opreme za dječja igrališta. U postupku javne nabave nekoliko je kurioziteta. Grad Zagreb natječaj za sprave raspisuje u pet grupa. One se razlikuju po proizvođaču opreme – jedna grupa podrazumijeva jednu tvrtku. Pogađate, proizvođači su upravo ranije navedene tvrtke: Usluga, Diljexport, Regoč, Redox i Kova. One su sklopile višemilijunske i dvogodišnje okvirne sporazume s Gradom prošle godine, a ugovaraju ih kontinuirano od 2016.

- Sigurnost igrala za korisnika dokazana je ukoliko je igralo sukladno sa sigurnosnim zahtjevima navedene norme, što se dokazuje certifikatom za svaku spravu. Nadalje, da bi sprava zadržala taj certifikat nužno je i neispravne dijelove zamijeniti originalnim dijelovima dobavljača – odgovara nam na pitanje o natječajima Igor Toljan, voditelj gradske podružnice Zrinjevac koja vodi brigu o 783 dječja igrališta na području Zagreba.

image
Park Selska
Bruno Drempetić
image
Park Selska
Bruno Drempetić
image
Park Selska
Bruno Drempetić

Drugim riječima, kaže da su prisiljeni uzimati dijelove upravo od njih.

Nijedna druga tvrtka koja bi se uopće poželjela prijaviti na natječaj i okušati se na najvećem hrvatskom tržištu dječjih igrališta to nije u mogućnosti napraviti. Uvjeti koje naručitelj traži u specifikacijama sprava, u ovom slučaju Grad Zagreb, odgovaraju isključivo proizvođačima, a ostale tvrtke naprosto ih ne mogu zadovoljiti. Stoga ne čudi što među zabilježenim zahtjevima za natječaj raspisan 2019. nije javio nitko osim pet spomenutih tvrtki proizvođača.

- Ne može svatko raditi u Zagrebu, jako se teško probiti – govori nam naš sugovornik iz svijeta dječjih igrališta i dodaje kako se dosad nije niti upustio u gradske natječaje uz zaključak: "Tamo gdje mislimo da nismo dobrodošli, ne želimo niti raditi".

Natječaj ima još nekoliko zanimljivosti, prije svega izglede troškovnika i velike razlike u iznosima ponuda i procijenjene vrijednosti. Prije objave postupka javne nabave, naručitelj izrađuje troškovnik uz pomoć kojeg se određuje procijenjena vrijednost. Ona označava cifru maksimalnog iznosa ponude koju je naručitelj spreman prihvatiti i nakon izvršenog posla isplatiti ponuditelju, ali ponekad se može dogoditi da ponuda bude zanemarivo viša.

U slučaju okvirnog sporazuma sklopljenog 2020. za opremu iz grupe 3 proizvođača Regoč, ponuda nije bila zanemarivo viša od procijenjene vrijednosti, nego višestruko. Procijenjena vrijednost iznosila je 5 milijuna kuna, a prihvaćena je ponuda od 142 milijuna. Slično se dogodilo i u prethodnim natječajima. Godine 2016. procijenjena vrijednost bila je 6 milijuna kuna, a ponuda 99 milijuna. Dvije godine kasnije prihvaćena je cifra od 104 milijuna na procjenu od 7 milijuna. Dakako, Regoču nisu isplaćeni ti silni milijuni. U registru javne nabave nalazimo podatak da im je 2016. plaćeno 7,3 milijuna kuna, a 2018. 8,7 milijuna. Ti brojevi, kad im se doda PDV, odgovaraju procijenjenoj vrijednosti, ali začuđujuće zašto su ponude toliko iznosile.

image
Park Jelenovac
Bruno Drempetić

Mimo troškovnika

- Zastupamo njemačku firmu Eibe koja ima 35 tisuća proizvoda i dužni smo kad se prijavljujemo na natječaj poslati ponudu cijelog asortimana s kojim tvrtka raspolaže – objašnjava Slavica Kraljić iz Regoča. Dodala je da Grad iz te ponude zatim izvuče što mu je potrebno.

Iz toga ispada da je ponuda koja je pristigla zapravo poslana mimo zahtjeva troškovnika i naručitelja. U troškovniku se za grupu tri nalazi 2783 stavki. Među njima ima svačega – od kombiniranih sprava do običnih vijaka koji su pojedinačno navedeni. Troškovnik sadrži i brojne sprave za vodena igrališta, a Zagreb je u vrijeme tih natječaja imao samo jedno takvo. Naravno uvjetovane specifikacije tih 2783 stavki može zadovoljiti jedino tvrtka Regoč.

Iz troškovnika tih pet grupa ne može se iščitati cijena niti količina traženih predmeta nabave, jer u stupcu u kojem bi trebala pisati cijena stavke, ona ne piše, a u poljima koje otkrivaju predviđene količine, mahom stoji 1.

Antistresne podloge

Oko tržišta dječjih parkića kontaktirali smo i tvrtku Kova i pitali ih na što ih obvezuju okvirni sporazumi koje su sklopili s gradom.

- Riječ je o održavanju dječjih igrališta. Uključuju održavanje postojećih, onih na kojima su naše sprave, zamjenu i popravke sprava – odgovorili su nam iz Kove i dodali kako su u iznos uključeni i pregledi: "Kad nam netko dojavi neispravnost sprave moramo otići u inspekciju i ustanoviti o čemu se radi".

I dok su neka igrališta u Zagrebu u potpunosti zapostavljena, druga se uređuju svako malo. Uz primjer igrališta na Selskoj, pronalazimo ih još nekoliko. Primjerice, u ulici Vladimira Filakovca je 2019. godine za postavljanje nove multifunkcionalne sprave i uređivanje antistresne podloge izdvojeno pola milijuna kuna, a godinu kasnije uslijedilo je novo uređivanje antistresne podloge i zamjena sprava na koje je izdvojeno još 667 tisuća kuna. Inače, naš sugovornik otkrio nam je da je cijena kvadrata najkvalitetnije antistresne podloge otprilike 500 kuna, a onih manje kvalitetnih od 270 do 350.

Uz sve te basnoslovne iznose i lukrativne ugovore, povjerovali bismo da se u Zagrebu grade besprijekorna igrališta. Onakva na kakvima bi zavidjele brojne svjetske prijestolnice. Ipak, realnost je drukčija.

Simbol zagrebačkih parkića obična je drvena ljuljačka, nova i glasna. Takva jedna nalazi se u park šumi Jelenovac, a njezina povijest je nevjerojatna. Naime, u podnožju Jelenovca jedna je stara željezna ljuljačka, barem 20 godina stoji na tom mjestu. I dalje je tehnički posve ispravna, jedino joj je estetiku narušila dosadna hrđa. Kad biste se zaljuljali na njoj, ne biste čuli ništa, čak ni zavijanje vijka.

U novom parkiću na Jelenovcu drukčija je ljuljačka. Nova je i drvena, postavljena prije samo nekoliko mjeseci, a estetski neusporedivo ljepša od prijašnje. Približavajući joj se primjećujemo katastrofalno postavljenu antistresnu podlogu koju bi snažnija osoba lako mogla iščupati rukama. Ljuljačka na njoj stoji i čeka, ali radi se o zamci. Čim se zaljuljate požalit ćete. Oštar štropot ubrzo će vas izludjeti, a djecu navesti da zamrze ljuljanje.

Ta crtica alegorija je priče o zagrebačkim dječjim igralištima.


Ako imate gradsku priču, javite nam na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 04:09