DESNIČARSKO ZALEĐE

Tomaševićeva bitka za birače centra: Hoće li mu stric svećenik i otac pravaš pomoći da pobijedi

Njegova je prednost što ga u široj javnosti ne percipiraju kao ortodoksnog ljevičara, kao što je bio slučaj s Katarinom Peović
Tomislav Tomašević
 Damjan Tadić/Cropix

Kada je Tomislav Tomašević kao nositelj liste lijevo-zelenog bloka Možemo! na parlamentarnim izborima održanima 5. srpnja 2020. dobio više od 19 tisuća preferencijalnih glasova i postao saborski zastupnik, toga dana definitivno je ovjerio i vlastitu kandidaturu za gradonačelnika Zagreba. Uostalom, Možemo! je u "njegovoj" I. izbornoj jedinici osvojio čak 21,2 posto glasova, a u sve četiri zagrebačke izborne jedinice respektabilnih 18,5 posto, ne puno manje nego SDP i HDZ.

Osam mjeseci kasnije koalicija Možemo! je, kada se radi o političkim strankama, na diobi trećeg i četvrtog mjesta u državi, njihovi zastupnici i zastupnice izuzetno su aktivni u parlamentarnom životu i puno toga govori da su blizu ostvarenju dugogodišnjeg cilja, a to je Tomaševićeva pobjeda na svibanjskim izborima u Zagrebu. Ali da bi uspjeli, očito je da će morati znatno povećati svoj sadašnji elektorat, koji je uglavnom lijeve provenijencije.

To će možda biti dovoljno da lista stranaka Zagreb je naš! osvoji najviše mandata u Gradskoj skupštini, međutim, u utrci za gradonačelnika Tomislav Tomašević trebat će i glasove birača centra, a nije isključeno - i desnog centra.

Može li u tome uspjeti? Koliko god zvuči čudno - tako nešto nije isključeno. Napokon, ovaj predvodnik zelene ljevice potječe iz desno-crkvenog miljea, iako zastupa sasvim suprotne političke stavove.

Nekoliko dana prije prošlih parlamentarnih izbora Jutarnji list je objavio ekskluzivno otkriće kako je otac ovog ljevičara na potpunoj drugoj strani političkog spektra. Naime, Smiljan Tomašević, otac Tomislava Tomaševića, bivši je član HSP-a dr. Ante Starčević te aktivni član Projekta Domovina, stranke koja je nastala kao politički projekt konzervativne katoličke udruge "U ime obitelji", koju vodi Željka Markić.

Kakvi su stavovi ekipe oko Projekta Domovina, vidi se po tome da oni čak i HDZ doživljavaju kao "slabe Hrvate". Međutim, u razgovoru s novinarom Jutarnjeg lista stariji Tomašević je jasno dao do znanja da podržava sinov politički angažman. Kako je rekao, "dijelimo političke ideale vezano za borbu protiv korupcije, protiv privatizacije javnog sektora i za reformu pravosuđa", a jedino se, kako je rekao, ne slažu oko svjetonazorskih tema.

Međutim, najpoznatiji član obitelji Tomašević dan-danas živi u susjednoj državi, Bosni i Hercegovini. To je Tomislavov stric, a Smiljanov brat Ivo Tomašević, poznati katolički svećenik i od 1991. tajnik sarajevskog kardinala Vinka Puljića. Rodio se 12. siječnja 1960. i kasnije se školovao u zadarskom sjemeništu "Zmajević", gdje mu je duhovnik bio upravo Vinko Puljić.

Otkako je prije tri desetljeća postao jedan od najbližih Puljićevih suradnika, a kasnije i tajnik Biskupske konferencije BiH, monsinjor Tomašević pripada samom vrhu Katoličke crkve u susjednoj državi, i često nastupa u medijima. Iako je katolički svećenik, što podrazumijeva zabranu članstva u nekoj stranci, stric Tomislava Tomaševića vrlo često sudjeluje u političkim raspravama. Ivo Tomašević spada među bosansko-hercegovačke integraliste, i u više navrata je kritizirao daytonsku podjelu BiH na Federaciju i Republiku Srpsku, jer smatra da je na taj način učinjena nepravda prema Bošnjacima i Hrvatima.

To je razumljivo jer on je Posavljak, a osim u malobrojnim slučajevima, Hrvati i Bošnjaci se nikada nisu mogli vratiti u Derventu, Bosanski Brod, Modriču i okolna naselja. U nekim intervjuima napao je HDZ BiH jer njegovi predstavnici surađuju sa srpskim liderom Miloradom Dodikom, odbijaju premjestiti stranačko sjedište u Sarajevo, i na taj način dovode u pitanje državnost Bosne i Hercegovine, ali, isto tako je kao nepošten ocijenio izbor Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, jer je izabran bošnjačkim glasovima.

Ukratko, biografija obitelji Tomislava Tomaševića je sve samo ne ljevičarska, osim, razumije se, njega. Osim toga, niti on se u široj javnosti ne percipira kao nekakav ortodoksni ljevičar, kao što je bio slučaj s njegovom donedavnom koalicijskom partnericom Katarinom Peović i Radničkom frontom. Ali, za dobar dio hrvatskih birača ideologija je važna i da bi pobijedio u gradonačelničkoj utrci, Tomašević će morati privući ne samo glasače centra, nego, vjerojatno, i dio onih koji glasaju za stranke desnog centra. Toga je svjestan, što je potvrdio kada smo u četvrtak razgovarali o ovoj temi:

Izlazak iz svog bazena

"Lokalni izbori se razlikuju od parlamentarnih i europskih jer su svjetonazorska pitanja sporedna, i u sadašnjoj kampanji se dešava da mi prilaze čak i ljudi koji kažu da su glasali za stranke desnice, a ovoga puta će podržati Zagreb je naš!. Siguran sam da u drugom krugu možemo dobiti jedan dio glasača desnog centra, jer nam ljudi vjeruju da možemo upravljati gradom i da volimo Zagreb. S druge strane, uskoro ćemo predstaviti naš program na kojem radi tim od stotinjak stručnjaka, a koji će pokazati da imamo jasnu viziju, program i kapacitete kako treba upravljati Gradom Zagrebom.

Promjena ne znači samo odlazak Milana Bandića, nego potpunu promjenu dosadašnjeg načina upravljanja Zagrebom, koji se definitivno raspao nakon potresa u ožujku. Potres je pokazao u kojoj mjeri je sustav važniji od jednog čovjeka koji odlučuje o svemu. Godinama gledamo taj mit kako Bandić popravlja svaku rupu u gradu. To je potpuno pogrešno. Ja ću organizirati timove kompetentnih ljudi, koji za sobom ne vuku repove, imaju svježe ideje, a koji će se baviti konkretnim problemima", rekao je Tomašević.

Zatim je još jednom ponovio: "Ovo su lokalni izbori, i podjele tipa lijevo-desno nisu toliko značajne. Građanima su puno važnije komunalne usluge, kvaliteta svakodnevnog života, perspektiva koja se nudi njihovoj djeci i zaštita okoliša".

Postoje i drugačija gledanja na ovo pitanje. Sociolog Dragan Bagić smatra da ideologija sigurno igra određenu ulogu i na lokalnim izborima. Sve što znamo o ponašanju birača u Hrvatskoj govori nam da je ideologija vrlo važan prediktor glasanja na svim vrstama izbora. No, u slučaju Zagreba na ovim izborima ipak postoji jedno važnije pitanje, a to je pitanje prihvatljivosti ili neprihvatljivosti nastavka upravljanja gradom od strane Milana Bandića ili nekog bliskog njemu.

image
Stric Tomislava Tomaševića, Ivo Tomašević, jedna je od važnijih osoba u crkvenoj hijerarhiji BiH
Sandra Šimunović/Cropix

Iako je to pitanje bilo važno i ranije, ovi izbori su na neki način referendum o tom pitanju. I tu je prostor za "izazivače" da prijeđu u nekoj mjeri klasične ideološke podjele i privuku dio birača iz drugog bazena. Kakvi su, onda, izgledi da Tomašević dobije podršku i onih birača koji mu nisu svjetonazorski bliski?

"Bilo koji kandidat, pa tako i Tomašević da bi pobijedio u drugom krugu mora izaći iz svog 'prirodnog' bazena birača. E sad, koga će tko privlačiti u drugom krugu, ovisi tko je takmac s druge strane. Ako pretpostavimo da će u drugi krug ući Bandić, onda Tomašević, ili eventualno Joško Klisović, ako se uspije nametnuti, mora privući, odnosno mobilizirati na izlazak na izbore u drugom krugu one birače, bez obzira na ideologiju, kojima je najvažnije da se s vlasti makne Milan Bandić.

Naime, tko god da uđe s Bandićem u drugi krug, jedino pitanje koje postaje relevantno jest treba li Bandić nastaviti vladavinu ili ne. U tom slučaju zadatak Bandićeva oponenta jest da privuče sve one koji smatraju da je glavno da se Bandića makne. Kako sada stvari stoje, Tomašević bi mogao povući i jedan dio centrističkih birača u tom slučaju. No, kampanja je tek na početku i pozicije kandidata kod pojedinih skupina birača će se još mijenjati.

Naravno, situacija se bitno mijenja ako s Tomaševićem u drugi krug ne uđe Bandić, nego neki drugi kandidat. Tada ovo pitanje postaje složenije i ovisi jako o tome tko je taj drugi kandidat", drži Dragan Bagić.

Politologinja Danijela Dolenec, jedna je od vodećih članica Možemo! i Zagreb je naš!. i zato je logično njezino razmišljanje kako je Tomislav Tomašević jedini kandidat sigurne promjene koja je Zagrebu jako potrebna. To je jasno svima, ona će reći, a ne samo biračima ljevice budući da su jedina opcija koja s Bandićem nikad nije bila ni u kakvoj trgovini. Međutim, ona navodi i druge razloge:

Bivši autsajder

"Za razliku od drugih kandidata koji su se do jučer bavili sasvim drugim stvarima, Tomašević se već 15 godina bori za Zagreb i najbolje od svih poznaje gradske probleme i kako ih riješiti. Upravo zbog toga ima daleko najbolje šanse pobijediti Bandića u drugom krugu. A maknuti Bandića nam doista treba biti zajednički cilj", pojasnila je Danijela Dolenec, koja je 2017. s Uršom Raukar bila kandidatkinja za dogradonačelnice u tadašnjoj Tomaševićevoj ekipi.

Isto tako, prema mišljenju ove politologinje, ne treba biti birač ljevice da bi se složili da se sadašnji gradonačelnik u krizi pokazao nesposobnim, a vjerojatno je i umoran od svega, jer je za probleme nakon potresa - umjesto da ih rješava - okrivljavao Zagrepčane. "E pa, mi smo ti Zagrepčani i Zagrepčanke kojima je dosta, baš zato što volimo ovaj grad želimo ga pokrenuti, tako da to bude grad otvoren svima koji u njemu žele živjeti i raditi. S nama Zagreb nakon dvadeset dugih godina ima povijesnu priliku okrenuti novu stranicu i postati motor promjene", kaže Danijela Dolenec.

Tomašević je još od kraja studenoga prošle godine u kampanji u kojoj obilazi zagrebačke kvartove, a posljednjih tjedana o tome izvještavaju i mediji. Zadao si je zadatak do izbora obići sve ulice u glavnom gradu, a na spomenutim skupovima razgovara s građanima o lokalnim problemima i koja rješenja predlažu. "Ljudi koji žive na nekom području često mogu ponuditi bolja rješenja nego stručnjaci.

Anketiramo građane jer želimo znati što su prioritetni problemi, kako bismo ih počeli rješavati čim osvojimo vlast", reći će. Inače, ne radi se o masovnim okupljanjima, uglavnom dolazi 20-30 članova Možemo!, ali Tomislav Tomašević objašnjava kako je zadovoljan jer se uglavnom radi o mladim, obrazovanim ljudima koji se prvi put uključuju u rad neke političke opcije. "To se ne vidi u medijima koliko se primjećuje na terenu. To je jedan od razloga zašto nismo željeli koalirati sa starim strankama poput SDP-a, jer smo htjeli privući mlade i ljude koji inače ne izlaze na izbore. Puno ljudi mi govori da je ovo prvi put da će izići na izbore jer vide povijesnu šansu da se dogodi promjena u Zagrebu".

U utrci za gradonačelnika na lokalnim izborima 2017. godine, Tomislav Tomašević završio je kao šesti, ali dobio je 12.996 glasova ili 3,94 posto, što se tumačilo kao vrlo dobar rezultat za nekoga tko se kandidirao nepuna tri mjeseca ranije, a prije toga je gotovo šest godina izbivao iz javnosti. No, pravi uspjeh uslijedio je u utrci za Skupštinu Grada Zagreba jer je koalicija Zagreb je naš - Nova ljevica - ORaH - Radnička fronta - Za grad na tim izborim postigla izvrstan rezultat.

Prema rezultatima Državnog izbornog povjerenstva, koalicija je osvojila 7,64% glasova za Gradsku skupštinu Grada Zagreba, i osvojila četiri vijećnička mandata, a zapaženi rezultati ostvareni su i na razini gradskih četvrti i mjesnih odbora jer su kandidati zelene ljevice ušli u 12 vijeća gradskih četvrti s 21 članom.

image

Smiljan Tomašević (krajnje desno), Tomislavov otac, s pripadnicima Domovinske koalicije 2016. godine

Ronald Gorsic/Cropix

No, prije četiri godine Tomašević je bio autsajder, bez bilo kakvih izgleda, a kandidiran je kako bi na taj način postao javno prepoznatljiv. Od tada se puno toga promijenilo, za početak, zelena ljevica je postala ozbiljan politički faktor u državi, a koalicija Možemo! ima šest saborskih zastupnika. Ipak, najjači su u glavnom gradu, kako Tomislav Tomašević, tako i blok Zagreb je naš!

Na božićno jutro 2020. objavljeni su rezultati velikog istraživanja koje su naručili Možemo!, SDP i ostale opozicijske stranke u Zagrebu. Među kandidatima za gradonačelnika Tomašević je po anketi imao 30 posto potpore, Milan Bandić je bio na 15 posto, dok je SDP-ov Gordan Maras uspio doći do samo 8,5 posto glasova. Slijedili su Vesna Škare Ožbolt s 8,3 posto potpore, HDZ-ov Mislav Herman sa 7,6 posto te arhitekt Oto Barić, za kojeg bi glasalo tek dva posto birača. U međuvremenu se dosta toga promijenilo jer su iz utrke otpali Maras, Herman i Barić, a ušli Joško Klisović (SDP) i Davor Filipović (HDZ) te neki manje važni kandidati.

Kada se radilo o strankama, Možemo! je osvajalo 22,5 posto, SDP 18,8 posto. HDZ je bio blizu s 18,5 posto, Stranka Milana Bandića (BM 365) samo 10,6 posto, Domovinski pokret 7,5 posto, a Most je bio na 6,3 posto. Testirane su i tri kombinacije u kojima bi ujedinjena oporba mogla izići na izbore. Kada bi išli svi zajedno s jednom listom, ispalo je da bi osvojili 46 posto glasova birača.

U kombinaciji da Možemo! i SDP idu s jednom listom, a na drugoj da idu stranke "građanskog centra", SDP i Možemo! imali bi 41 posto, a "građanski centar" plesao bi rizično po rubu sa svojih šest posto. Treća testirana kombinacija ona je u kojoj Možemo! ide sa svojim partnerima kao što su Nova ljevica, Zagreb je naš, ORaH plus Renato Petek i GLAS, i prema anketi dobivali su 29,6 posto. U toj kombinaciji SDP sa svojom listom i svojim partnerima poput HSS-a bi dobio samo 16 posto, što je sugeriralo kako birači ljevice, ali i dobar dio onih koji su bliže lijevom centru, i u prošlosti su glasali za socijaldemokrate, najavljuju da će ovaj put glasati za Možemo!.

Otkako su iz Možemo! odlučili odbaciti koaliciju sa SDP-om, počeli su snažniji napadi na Tomaševića, a kritike se svode na njegovo neiskustvo i aktivizam. To je razumljivo jer je vodeći kandidat, a - koliko god za sada nema direktnih sukoba - SDP i zelena ljevica, postali su politički suparnici.

Prema mišljenju Dragana Bagića, Tomaševića će svi napadati jer se nametnuo kao glavna alternativa Bandiću. Međutim, poseban motiv da ga oslabe imaju u Socijaldemokratskoj partiji, kaže profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i objašnjava:

"Već vidimo da ga napada i HDZ, iako je jasno da oni ne privlače iste birače. To je zato što će svi kandidati zapravo pokušati prikazati sebe kao najboljeg kandidata za rušenje Bandića, pa moraju onda oslabiti Tomaševićev imidž koji je već izgrađen, a to je da je on glavna alternativa Bandiću. No, za Tomaševića najvažniji takmac u prvom krugu je Klisović. Naime, Klisović i on se u prvom krugu bore u istom bazenu birača za sigurno mjesto u drugom krugu.

U teoriji je moguće i da njih obojica uđu u drugi krug, ako bi se glasovi desno od centra jako raspršili, no to nije nešto na što se u ovom trenutku Tomašević treba kladiti. Stoga, njegov glavni zadatak u prvom krugu ostaje pobijediti Klisovića u bazenu lijevih i centrističkih birača, naravno, vrijedi i obrnuto, glavni zadatak Klisovića jest pokušati pobijediti Tomaševića u tom bazenu. Taj zadatak je obojici zahtjevan, jer ne smiju voditi negativnu kampanju jedan protiv drugog, zbog drugog kruga i kasnije vjerojatne suradnje u vlasti. Tako da će ta utrka biti jako zanimljiva u prvom krugu".

Koje su Tomaševićeve slabe točke?

"Pa, mislim da je jedna slaba točka već došla do izražaja, jer su ga na tome razni oponenti već napali - nedostatak upravljačkih iskustava. On se za sada dobro brani od toga, ali to je objektivna stvar na kojoj će ga svi napadati. Druga slabost koju ja vidim, a koja za sada i nije toliko došla do izražaja, jest zapravo profil njegovih suradnika u slučaju preuzimanja gradonačelničke pozicije. Može se postaviti pitanje tko bi bili članovi njegova tima, koji je njihov profil u smislu uvjerenja, životopisa i iskustava itd. Konkretno, koliko je širok njegov krug potencijalnih suradnika?", pita Bagić.

Prilično je očekivano da čelnik Možemo! odbija ove primjedbe.

"A koje iskustvo vođenja velikih sustava imaju kandidati koji spominju moje neiskustvo? Najbolje je kad o iskustvu govore u HDZ-u, a svako malo njihovim zastupnicima skidamo imunitet jer ih gone DORH i USKOK. Ako je u pitanju takvo iskustvo, hvala lijepa.

Kao prvo, imam dosta iskustva, iako je taj dio moje biografije možda manje poznat. Ne mogu reći da sam Bandićev igrač, niti da sam bio u nekim korupcijskim aferama, pa izmišljaju priču o neiskustvu. Isto je i s optužbom da sam aktivist. Aktivizam je djelovanje u javnom interesu i za opće dobro. Ponosan sam na svoj aktivizam i vjerujem da sam barem malo pridonio da ovaj grad i država budu bolji", odgovara Tomašević.

Je li u to uvjerio birače u Zagrebu, znat će se za tri mjeseca.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 10:59