"Stara poštarica se, izgleda, preuređuje, stavlja se novi krov..." javio nam je nedavno jedan stanovnik zagrebačke Trešnjevke nadajući se valjda novoj sudbini zapuštene zgrade, a i drugi su nas u nekoliko navrata još ranije pitali znamo li što će biti s kućom na uglu Kranjčevićeve i Ogrizovićeve ulice.
Ovaj se dio Trešnjevke intenzivno mijenja, pa su stanovnici osjetljivi na svaku promjenu, tim više što je tu nekoć bio mnogima drag restoran Stara poštarica, koji ne radi već više od desetljeća. U zemljišnim knjigama stoji da je vlasnik kuće Anto Čančar i tvrtka Graditelj Julius iz Sesveta, čiji je direktor Vlado Čančar.
Kad smo nazvali njihov broj i razgovarali s jednim članom obitelji Čančar, prvo je odgovorio da nam "nažalost zbog ugovorne obveze ne može ništa otkriti jer nije nadležan".
Ipak, kroz daljnji razgovor potvrdio nam je da se radi o sanaciji krova zbog curenja te kako se, vezano za tu građevinu, sad "ne planira ništa rušiti". S obzirom na lokaciju, zaključili smo da bi bilo idealno ovdje opet otvoriti neki ugostiteljski lokal jer dolazi i dosta novih stanovnika u okružju gdje se grade stambene zgrade. Inače, tvrtka Graditelj Julius vlasnik je nekoliko atraktivnih nekretnina na Trešnjevci te su graditelji stambenih zgrada. Najpoznatiji su u javnosti po upravnom sporu koji je u tijeku između njih i drugih tvrtki s Gradom Zagrebom vezano za lokaciju Nova cesta kod nebodera.
Podsjetimo se restorana Stara poštarica. Godine 2005. Jutarnji list je pisao kako se promijenio vlasnik, koji je donio lički utjecaj svojih korijena, te da "se popravilo stanje u toj staroj gostionici, a novi je vlasnik prepravio i meni koji svaki dan, pa i subotom, donosi gablece." Na njemu je u velikoj prednosti bila mesna ponuda, pa tako gotovo redovito i hladni odojak ili pečeno carsko meso. "Poštarica je tako fino popunjena u doba gableca, ali jednako tako i navečer, kad nudi klasičnu gostioničarsku ponudu... Cijene gableca su prosječne, posluga je korektna, jedino malo smeta težak zrak u pokrajnjoj prostoriji."
Na društvenim mrežama ljudi su na upit Mapiranja Trešnjevke objavili svoje uspomene. Otvorena je, saznajemo tim putem, osamdesetih godina, vlasnik je bio Nikola Jurković, jedno je vrijeme posao vodila njegova kćer Natalija, kuhinja i ambijent su uvijek bili dobri, u podrumu je bila dvorana Rogoz u počast glumcu Zvonimiru Rogozu koji je stanovao u Kranjčevićevoj preko puta stadiona. Rogoz je tu slavio svoj 100. rođendan kada je lokal opet otvoren i došao u kočiji, a u spomen na njega kasnije je bio ostavljen njegov prazan stol sa slikom u podrumskoj sali.
"Tam sam slavil diplomu u travnju 1988. sjećam se da su imali jaretinu na jelovniku... Inače, tijekom osamdesetih su imali krigle za pivu od 1 litre i točenu pivu Velebitsku, jer je gospon Jurković bio iz Like... Budući je hotel Laguna blizu, osamdesetih su vozači kamiona, većinom iz Njemačke (vozili su skrojeni tekstil i natrag gotovu odjeću iz Vesne i Heruca, obje firme u blizini, to su bili tzv. lohn poslovi) dolazili na klopu u Poštaricu, furali su, prek ljeta, odrezane traperice i klompe s bijelim sportskim čarapama, a znali bi jesti brdo pomfrita i zelje salatu uz par krigli pive" ostavio je Duško Šulj svoje svjedoćanstvo.
Netko je zapisao da je vlasnik Jurković članovima KUD-a Vrilo Lovinac nesebično omogućio da imaju prostor gdje su mogli održavati redovite probe i još ih svako malo počastio, a u tom je KUD-u jedno vrijeme svirao i njegov sin. Vlasnik je vozio crni Mercedes. Iz članka novina PPT radnik saznajemo da je Nikola Jurković financije za otvaranje restorana ostvario tako što je njegova tvrtka uklonila preko 300 njemačkih bombi zaostalih iz Drugog svjetskog rata u Zagrebu.
Jurković je tada ispričao novinarima i otkud ime restoranu.
- Sjećam se vremena neposredno poslije rata u Perušiću. Upraviteljica pošte bila je jedna stara gospođa, koju smo svi od milja zvali Poštarica. Bila je jedna od najpopularnijih osoba u ovom ličkom mjestu, a u našoj kući bila je gotovo udomaćena, čak smo od nje kupili njivu koju smo nazvali Poštarica. To je osoba koje se uvijek rado sjećam - ispričao je i dodao zanimljiv detalj koji se dogodio kad je kupio taj objekt na Trešnjevci, te je od jednog prolaznika saznao da je tu ranije postojao ugostiteljski objekt koji se zvao "Restauracija k staroj poštarici".
U drugom dijelu kuće zaista je bila jedna mala pošta, a poštu i restoran vodile su dvije sestre. U toj je kući od njezine izgradnje 1929. godine do 1941. godine postojao je prvi restoran pod tim imenom. Tako da je Jurkovićeva poštarica zapravo bila treća jer je jedna radila i nakon rata. I vanjština i naročito unutrašnjost gostionice, kako je pisao PPT radnik, obilovali su poštarskim motivima, od kojih je dio ukrasa vlasnik nabavio u suradnji sa stručnjacima zagrebačkog PPT muzeja. Bistro je imao četrdeset mjesta, gornja sala isto toliko, a sala Rogoz šezdeset mjesta. U dvorištu je imao staru poštansku kočiju.
Neki kažu da je restoran zatvoren oko 2013. godine. Potom se 2021. godine kuća dugo prodavala na oglasniku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....