Kasper vlakom dolazi iz Poljske, vlak mu staje na Glavni kolodvor. Prvi peron, prvi kolosijek. Kolodvorska zgrada, ukrašena skulpturama i neoklasicističkim dekoracijama ispod crne prljavštine skriva svoju ljepotu. Onu koja ju je krasila kad se tek sagradila.
Izlazi iz vlaka i osvrće se oko sebe, a prvo što vidi su golubovi na kolodvorskoj nadstrešnici, ispod čijih gnijezda kapa izmet po peronu, tik uz spavajućeg beskućnika na prljavoj metalnoj klupici. S druge strane platoa zapazi dva pijanca kako urlaju jedan na drugoga. Svađaju se tko je prvi pronašao opušak cigarete.
Stigao je u glavni grad Hrvatske.
Kasper nije iznenađen, vidio je slične kolodvore u svim slavenskim zemljama, kaže da u njegovom rodnom gradu u Poljskoj situacija nije puno bolja.
- Prava šteta lijepe zgrade, ali što je tu je - kaže mi i zaputi se prema taxiju.
Zaudara na mokraću, toaleta nema
Nije čudo što je htio odmah otići, na Glavnom kolodvoru gotovo da i nema čekaonice. Ona koja se prostire u unutrašnjosti kompleksa oronula je i zaudara na mokraću, tamo nitko ne sjedi. Uostalom, kolodvor gotovo i nema nikakvog sadržaja pa se ljudi tamo nemaju zašto zadržavati. Nema čak ni toaleta. Piše da su zatvoreni zbog korone.
U kolodvorskoj kavani može se barem popiti kava, odmah pokraj malene, trošne i vlažne kapelice u kojoj se, kad sam sjeo, molila starija vjernica.
Kolodvorska zgrada sastoji se od prizemlja i prvog kata. Međutim, prvi kat s balkonom, koji gleda na Tomislava, nije otvoren za posjete, samo s najavom "šefici" kolodvora možete tamo pristupiti. U prizemlju su ulaz i glavni prolazni hodnik u kojem je neizbježan susret s prosjakinjom koja te šalje u "onu stvar" ako ne kupiš katolički kalendar. Nakon glavnog ulaza s lijeve strane je šalter s informacijama, blagajne i bivši WC. S desne strane prostire se zapuštena čekaonica, a tamo je nekoć postojao restoran od kojeg je sad ostala samo prazna ljuštura. Ondje su i zaključana drvena vrata, pored njih je stepenište koje vodi prema dolje, ali je zaključano u malenom kockastom kavezu.
Na izlazu s lijeve strane prema vlakovima gledaju kafić, kapelica, ured šefa kolodvora i njegova pomoćnika. S desne strane je prostorija za čistače i WC koji je zatvoren "zbog korone".
Razgovaram s prolaznikom koji mi kaže da se na kolodvoru ne osjeća sigurno. Kaže da su mu ukrali novčanik.
- Stalno sam ovdje, svaki dan. Već su mi jednom maznuli novčanik jer sam zadrijemao. Nema policije, u tome je problem, a policijska postaja odmah je u blizini.
Sve isto već 40 godina
Sreo sam i Brankicu Dernić (44), kaže da putuje već 21 godinu i stalno i stalno prolazi Glavnim kolodvorom, živi u naselju Horvati nedaleko od Zagreba.
- U zadnjih 40 godina ništa se nije promijenilo. Bila sam dijete i tad je kolodvor bio isti - rekla mi je. Negativnih iskustava nije imala.
- Meni je dobar jer služi, da ne služi bio bi problem. Da bi ga bilo dobro malo urediti, poboljšati i počistiti, to mislim oduvijek.
Na klupici u blizini sjedila su dva putnika iz Indije. Došli su vlakom iz Praga, gdje su studenti na razmjeni, a htjeli su proputovati Hrvatsku. Na kraju su puta i sad se vraćaju.
- Bilo nam je predivno, prekrasna zemlja i prekrasni ljudi. Tu smo tjedan dana i rado bismo ostali još, ali obaveze zovu - kaže mi Chander K. Negi, a na pitanje što misli o Glavnom kolodvoru, pogledao je u prijatelja i obojica su prasnuli u smijeh.
- Užasno je teško doći do informacija. Kao da prolazite labirint i nemate pojma gdje ste.
Požalio se na nedostatak klime i WC-a.
- Nevjerojatno mi je da nema WC-a, gdje god smo dosad bili kolodvor je imao klimatizaciju. U Zagrebu je jako vruće, a kolodvor ne nudi utočište za putnike koji se ovdje doslovno kuhaju. Potrebna je renovacija - zaključio je.
Dobro se i drži
Jedna od putnica koje sam tamo zatekao, Marija, usput mi je prokomentirala: - Katastrofa je cijeli kolodvor, vlakovi su užasni i kasne po sat vremena. Kolodvor bi bio puno ljepši da se malo truda uloži u njega. Stvarno mislim da nije potrebno puno, ali s obzirom na potres čak se dobro drži - rekla je.
- Kapelica mi je super dodatak kolodvoru, ali o higijeni u njoj ne bih govorila. Malo truda i bit će sve dobro - dobacila je na kraju. Radnici i službenici nisu htjeli komentirati što misle o stanju kolodvora.
Gledali su radije svoja posla ispod golubljih gnijezda.
