UGLEDNI STRUČNJAK ZA SKULPTURU O NOVOM RADU KUZME KOVAČIĆA 'Ne zahtijeva li Zagreb ako ne bolji, onda nešto drukčiji ili slojevitiji spomenik?'

I premda se nisu stišale niti rasprave o Domu umjetnika gdje se nije dopustilo životu da kaže što mu je činiti, evo opet stare i pomalo dosadne spomeničke priče kojoj se, izgleda, više ne može pomoći.

Sve se, doduše, daje u dobre i provjerene ruke Kuzme Kovačića, kipara sjajnoga opusa, antologijske “Posljednje večere”, “Dive Grabovčeve”, “Poslanice Mavru Vetranoviću”… (i tko bi sve to izbrojio), koji se evo, našao pred zadaćom “najvećeg i najljepšega” (!?) spomenika i koji je, izgleda, obavio svoju zadaću.

Ostavimo za sada kipara koji ima zlatne ruke i sposobnosti, koji mijesi materiju kao što pekar znalački mijesi tijesto kruha. Ostavimo po strani i to što smo u figuri Prvoga predsjednika u Škabrnji prepoznali poštovanje i Prvom predsjedniku, i umje...