Pri kleti si spiti i brige pustiti, to vam je najlepše – čuje se bend ispod bijelih plastičnih šatora, dok na klupama sjede hodočasnici, čekajući janjetinu i odojka. Usprkos nesnosnoj vrućini koja je obgrlila Zagreb, proslava svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu okupila je masu vjernika.
Slavlje Velike Gospe u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkom Stenjevcu tradicija je za taj dio grada, ali i šire. Povijest župe prati se od 1334. godine kad je prvi put spomenuta na popisu župa Zagrebačke biskupije, a ako pretpostavimo da se od početaka slavio i blagdan Uznesenja Bogorodice, to bi značilo da se radi o stoljetnoj tradiciji proslave. Sadašnja je crkva posvećena 1769. godine, a zbog svoje pozicije u centru naselja, oduvijek je bila središte svih mjesnih događaja i spajala je misno slavlje sa sajamskom ponudom.
Dok se u crkvi i u Gospinom parku održava euharistijsko slavlje, izvan nje veselje – živa glazba, domaća hrana, tradicionalne slastice i štandovi s pletenim košarama i drvenim rukotvorinama.
Odojak, janjetina i ćevapi
Obilazimo prvi niz šatora i sa štandova čitamo: kilogram janjetine 45 eura, odojka 40, janjeća glava 5, a glava odojka 10, kotlovina 15, kobasica 5, ćevapi u lepinji 9, ražnjići 10, hot-dog 3.
– Rijetko imamo ovako veliko slavlje pa je baš lijepo vidjeti ovak‘ puno ljudi. Ja ih gledam kako rade cijeli dan, nema tu pauze za Gospu – dobacuje stariji muškarac oslonjen na jedan od stolova na kojemu se reže janjetina.
Za prvim stolom s mesom radi Goran Tomašević, kojega uočavamo dok pretrčava cestu s hranom u rukama i glasno odmiče kupce kako bi se probio do svoga stola.
– Dobro ide. Naravno, situacija se mijenja iz godine u godinu zbog inflacije, ali svejedno ima ljudi. Jedino što primjećujem jest da se puno više ljudi odlučuje uzeti hranu za van. Znate, ako vas dođe petero za stol, nakupi se svega, i pića i hrane, i naravno da je to nekima puno – objašnjava nam Tomašević iz Gaši Grilla.
U svakom su šatoru drukčiji svirači, a uz njih odjekuje zvuk malog lunaparka koji se sakrio u poleđini i koji gleda na veliku, prašnjavu, zelenu poljanu uz Stenjevčicu koja služi kao parking.
Manje obrtnika nego ikada
Ulica Hrvatskih branitelja do Stenjevečke zatvorena je za automobilski promet, no posjetitelji se istom logikom koriste i na ostalim putovima, hodajući po sredini ceste, pa je ograničenje za one koji automobilima prolaze epicentrom u stvarnosti oko 5 kilometara na sat.
Približavamo se drugom dijelu proslave, tradicionalnim obrtnicima i prodavačima čije su tezge nanizane do Samoborske ceste. Licitarska srca za 5 eura, krunice za 10, pletene košare od 20 nadalje, mali drveni bicikli za 25 i 35 te drveni šah za 35 eura.
– Nije moje, to vam je od susjeda, a ja samo pripomažem. Manje nas je nego ikad ove godine i to je baš šteta za vidjeti. Ljudi uvijek dolaze jer ih zanima, ali obrtnika je manje. Problem je i to što sve manji broj ljudi zna zanat – govori nam jedan od prodavača koji stoji uz drvene rukotvorine.
Nestaje tradicija
Na smanjenu popularnost ručnog rada i gubitak tradicije žali nam se i susjedna prodavačica koja sjedi na klupčici uz puteljak i prodaje „leptiriće” za 7 eura.
– Sva djeca obožavaju leptiriće, šareni su, klepeću. Nije važno koja generacija, djeca su jednostavna. Stariji su ti koji su problem. Svi su danas na mobitelima i tipkaju, uopće ne žele učiti stare zanate. Ovo što sad vidite nestat će za 10, 20 godina. Gospon tamo plete košare cijeli život, ali ne može ni on dovijeka, a tko će ga zamijeniti. Ne zanimaju se ljudi više za ovo – govori prodavačica i isto se žali na mali broj obrtnika koji su ove godine na proslavi Velike Gospe.
Dok hodamo dalje, podne se bliži i vrućina je neizbježna. Prolazimo uz ogradu crkve iz koje čujemo crtice govora pomoćnog zagrebačkog biskupa, mons. Marka Kovača, koji predvodi središnju misu. Red vjernika uza zid crkve na vanjskim zvučnicima sluša propovijed.
Posljednje mjesto koje prolazimo jest štand samoborske medičarne Arko, koja prodaje gvirc, piće na bazi meda koje se danas rijetko viđa u gradu, a govore nam kako je prije bilo neizbježan dio kućnog inventara.
