Mještani Donjeg Dragonošca jutros su se, kako su i najavili, okupili ispred zgrade mjesnog vatrogasnog doma u znak bojkota. Danas je službeno započela nova školska godina, a za Donjodragonošćane, to bi bila šesta po redu koja se izvodi u neadekvatnom prostoru vatrogasnog društva.
Podsjetimo, škola u Donjem Dragonošcu bila je pogođena prvo zagrebačkim, a potom i petrinjskim potresom, nakon čega su učenici preseljeni u prostor DVD-a. Vatrogasni dom, koji je inače i središte svih mjesnih događanja, sada već šestu godinu zaredom služi kao školska ustanova. Zbog niza prepreka i komplikacija, na novoj školi još nisu krenuli radovi, ali iz Grada uvjeravaju da je 2026. godina kada će se konačno vidjeti pomak.
- Napravljeno je jako puno, ali nedovoljno da bi naša djeca danas započela školsku godinu u prostorima nove škole – započeo je bojkot vijećnik Mjesnog odbora Donji Dragonožec, Stjepan Cerovski.
– Hvala svima što ste se okupili u ovolikom broju kako bismo se zajedno izborili za bolje uvjete. Europska konvencija o pravima djece striktno propisuje na što sve djeca imaju prava, a, nažalost, djeca Dragonošca, Trpuca, Lipnice i Havidića ta prava trenutačno nemaju. Duboko vjerujem da će se i to uskoro promijeniti, a zato smo i tu da bismo dali do znanja koliko je ovo pitanje važno.
Nezadovoljni roditelji
– Ova prazna obećanja oko škole, idejnog rješenja i građevinske dozvole koju još nismo vidjeli, sve to traje od prvog Zbora građana. Slušamo stalno da se sve otegnulo zbog preinake projekta od četverogodišnje u osmogodišnju školu, ali to se dogodilo 2023., mi ulazimo u 2026. godinu, a djeca još nemaju novu školu. Djeca imaju i dalje neadekvatne uvjete, Grad svjesno krši sve pedagoške zakone, što se tiče školstva i školske ustanove, na kraju krajeva i jednakosti. Kao građani Dragonošca pitamo se dokada će situacija biti takva, rekao je Marko, jedan od roditelja.
Ljutim roditeljima obratio se zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba, Luka Korlaet. Pokušao je objasniti što se dogodilo.
- S jedne mi je strane drago vidjeti vas sve ovdje na prvi dan škole i djecu za koju vjerujem da su jedva dočekala početak nastave. S druge strane mi jednako nije drago da ta djeca ne mogu krenuti u novu planiranu školu. Kada smo preuzeli gradsku upravu, zatekli smo projekt koji nije bio adekvatan i na vaš smo ga zahtjev izmijenili. Morali smo krenuti ispočetka. Sve što kao Grad radimo, radimo prema zakonima i procesima javne nabave, nažalost, to traje, rekao je.
Istaknuo je kako svaki projekt ima tri faze: idejni projekt, nakon kojeg slijedi izdavanje lokacijske dozvole, te izrada glavnog projekta. Tek onda slijedi građevinska dozvola i izvedbeni projekt s troškovnikom, na osnovi kojeg se provodi javna nabava za izvođenje radova.
- Sve to oduzima barem godinu dana, a tu se pojavljuju i neočekivane okolnosti, kao što su potok i njegova parcela, kaže Korlaet. Po njemu posljednja prepreka je preklapanje zemljišta nove škole sa zemljištem Hrvatskih voda i potokom koji se nalazi u podnožju.
- Gdje smo mi sada u procesu? Sada smo u postupku ishođenja građevinske dozvole, koju bismo trebali ishoditi ovaj mjesec. Slijedi izvedbeni projekt i zatim natječaj za izvođače, što očekujemo početkom 2026. godine. To znači da bismo u kasnom proljeću 2026. godine počeli s radovima. To je realni scenarij, završio je izlaganje Korlaet, koji je okupljenima pokazao prikaze planirane škole što je Grad mještanima prezentirao krajem prošle, 2024. godine na Zboru građana, a o tome smo i mi već pisali.
Gube strpljenje
Ipak, dok je zamjenik gradonačelnika nastavio objašnjavati prikaze i planove, mještani su izgubili strpljenje. Neki su se smijali, drugi su krenuli galamiti. Građani Dragonošca odbili su dalje slušati.
‘To smo već čuli!‘, ‘To je samo špranca‘, ‘Objasnite se!‘ čulo se iz okupljene mase.
- Djeca će u ovu novu, prekrasnu i veliku školu krenuti sa školskom godinom 2027./2028., objašnjavao je dalje Korlaet.
- Gdje je gospodin Tomašević? Gdje je on? Ja vas molim da ga na otvaranje ove škole ne dovodite ovdje. Nije bio ni na jednom Zboru građana, niti na jednoj press konferenciji u Dragonošcu, nigdje nije bio. On se sada fotografira, otvara druge nove vrtiće i škole, hvali se da je obnovio sve potresom pogođene škole u Gradu Zagrebu, ovdje nije bio nikad. Bio je na sastanku u Brezovici, obišao sva naselja osim Dragonošca. Ovdje nije bio! Jednom svoj obraz ovdje pokazao nije! – rekla je ljutita majka, na što je dobila ogroman aplauz mještana.
- Meni je dosta. Već treće dijete sljedeće godine šaljem u školu u Vatrogasnom domu, jedno je završilo tu školu, drugo sada ide u četvrti. Školu vidjeli nisu, zvono čuli nisu, jedu u hodniku pored papuča i cipela, igraju se uz cestu. Je li to sigurno? Imamo troje djece s poteškoćama i oni moraju pohađati ovdje nastavu. Kršite sve moguće standarde, zar vas nije sramota, nastavila je.
- Razumijem vaš jad jer sam i sam otac. Mogu vam ispričati priču o školi u Knežiji, koja je jednako stara kao i vaša škola i isto se tek sada gradi nova škola. Natječaj za tu školu bio je 2006. godine. Tek su se s ovom upravom neke stvari pokrenule, objasnio joj je Korlaet.
- Zagreb je grad s 800 000 stanovnika i 160 osnovnoškolskih zgrada i brojne od njih su u neadekvatnom stanju poput vaše. Zgrada škole na Jakuševcu bila je u podjednakom stanju kao i vaša, ali evo, danas gradonačelnik nije ovdje jer ju upravo otvara... – tu Korlaetovu rečenicu prekida glasna rulja sarkastično pljeskajući.
- Bravo za njega! – dobacuje netko od mještana. – Svaka čast! -
- Vjerujte nam da nam nijedan kvart, nijedna škola nije veći prioritet od druge. Zaista dajemo sve od sebe da ovaj projekt dovršimo. Također, za ovu školsku godinu smo vam donijeli novu školsku opremu, dvije nove pametne ploče, govorio je Korlaet kojeg su prekinuli sarkastični uzvici divljenja.
- Kao zamjenu za ovu zgradu bio vam je ponuđen autobus koji bi djecu prevozio do škole u Kupinečkom Kraljevcu, pokušao je opet Korlaet.
- Nije prihvatljivo jer bi se onda naša djeca vozila sat i pol vremena u jednom smjeru do škole. Krši se zakon, dobacili su mu roditelji.
- Mi smo se pomirili da će naša djeca još godinu dana ići tu u školu, ali dogovorimo se da se nešto u ovih godinu dana onda zaista i napravi, obratio se jedan roditelj zamjeniku gradonačelnika.
Učenici ponovno u Vatrogasnom domu
I dok su se odrasli prepirali, pod nogama su im nestrpljivo i uzbuđeno skakutali učenici škole u Donjem Dragonošcu. Neki još premaleni da shvate što se zbiva, a neki već naviknuti na stalni dvoboj Grada i njihovih roditelja. Ipak, u svom tom ludilu, oni su jedini koji su našli zabavu. Dok su roditelji borili bitku, oni su bili zadovoljni samim time što su zajedno. Trčali s jedne na drugu stranu, grlili se, razmjenjivali plakate koje su zajedno izrađivali ovog vikenda i brbljajući prekidali razgovore za koje nisu bili zainteresirani.
Unatoč tom odmaku, kad su se pokazali prikazi kakva bi im škola mogla izgledati, radoznale glave su izašle iz vrste u kojoj su bili poredani iza govornika. Možda im velike riječi ne znače puno, ali ono što i oni razumiju jest da žele ići u normalnu školu.
- Sretna sam što danas nismo u školi jer mi se ne da biti u školi koja je kod vatrogasaca. – govori nam Paula, učenica četvrtog razreda osnovne škole. - Glupo je što nemamo mjesta. Nikad ne možemo trčati, tjelesni nam je ili tu, vani ili u onoj donjoj, velikoj prostoriji. A voljeli bismo i da imamo više učionica da ih možemo mijenjati. – razočarano će učenica.
Sutra im kreće nastava, ponovno u Vatrogasnom domu, ali od bojkota ne odustaju. Bojkot nastave organizirat će jednom mjesečno, a ciljevi su jasni, neće stati dok ne vide početak izgradnje nove škole. Današnji je bojkot završio pjevanjem učenika Donjeg Dragonošca, a samo nekoliko minuta nakon cijeli se parking ‘škole‘ ispraznio, a bez djece i veselih boja njihovih transparenata škola se ponovno transformirala u Vatrogasni dom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....