- Ovdje vlada obiteljska atmosfera, tu ljudi pronalaze svoj mir i svoje prijatelje, i ne znam što ćemo sad, govori Zoran Grbavac, vlasnik restorana Antin Gaj na Branimirovoj tržnici kojemu nakon 30 godina rada prijeti zatvaranje. Razlog tomu je nalog iz Grada, koji je stigao u prošli petak, a u kojem stoji kako je vlasnik dužan ukloniti svoju terasu, a bez koje lokal ne funkcionira jer ne postoje sjedeća mjesta unutra.
- Ja bi isto volio znati o čemu se radi, podnijeli smo zahtjev kao i svake godine i oni su donijeli zaključak da mi zbog prevelike zauzete javne površine nemamo više pravo na terasu. Ne znam što to znači, govori Zoran dodajući kako on na ovom mjestu ima dva lokala, lokal broj 5 i lokal broj 7. Sporna terasa se odnosi na lokal 7 koji ne može funkcionirati bez nje. Zoran misli kako je došlo do nesporazuma i da nisu shvatili da se ovdje zapravo radi o dva lokala koji nemaju veze jedan s drugim.
Terasa godišnje košta 55 tisuća kuna i Zoran uredno plaća svake godine. Osim troška terase, Zoran plaća i najam lokala te ulaže konstantno u njih. Jedno mu je vrijeme problem stvaralo krovište, a nakon što ga tržnice nisu htjele obnoviti sam je uložio 300 tisuća kako bi napravio rekonstrukciju.
- Ako gubim terasu moram napustiti i lokal. Ostaje mi onda samo ovaj jedan lokal, morat ću otpustiti ljude. Oni ovdje rade po 10-15 godina i sada imaju koju godinu prije mirovine. Gdje će sad ti ljudi, tko će ih zaposliti. To su ljudi koji imaju obitelji, troškove i kredite, ne znam što bih rekao, govori nam Grbavac.
Zoran ovdje radi od 1993. godine i tvrdi kako je njemu ovo cijeli život. Trudio se i konstantno ulagao kako bi ovo mjesto bilo na zadovoljstvo gostima i radnicima. Restoran je dobio ime po Zoranovom ocu Anti.
- Strašno je koliko je tu novaca uloženo samo u ova dva objekta. Mi smo financirali gradnju po sporazumu, na kraju nisu objekti ostali naši nego od tržnica. Ja nisam tužio, radio sam, plaćao obaveze. Kad smo krenuli s ovim tržnica je bila centar svijeta. Sve se događalo na tržnicama, mislili smo da će to sve ostati normalno, govori Zoran dodajući kako se žalosno što je ovo sve propalo i kako neće stvarati probleme ako se lokal bude morao rušiti, već će pristati na procjenu i dio koji je zaslužio.
Najviše od svega ga boli što će ovaj prostor propadati ako ga uzmu od njega, jer tvrdi kako nitko nema ni volje ni interesa za održavanje.
- Ova terasa pokraj mene je prazna, moji ljudi to cijelo vrijeme održavaju, da ne bude ruglo tu pokraj moga. Do neki dan mi je tu bila čistačica koju sam ja plaćao da održava to, bude sve puno lišća i mora se održavati, ako ja neću brinuti o tome neće nitko, objašnjava Zoran.
On svoje goste smatra prijateljima i obitelji, a njihova reakcija na cijelu situaciju ga je posebno dirnula. Naime, kada su čuli što će se dogoditi ponudili su da provedu peticiju kako bi spasili svoje kultno mjesto. Zoran je to za početak odbio jer ne želi probleme, samo želi shvatiti zašto je do ovoga došlo i na miran način to riješiti.
-Ja imam godinama 50 vozača s autobusnog koji svakodnevno dolaze ovdje jesti, profesora, doktora, generala, ambasadora, ma svakakvih ljudi koji ovdje konstantno dolaze sa svojim obiteljima. Njima više nije do ove kave ni hrane, njima je do mjesta gdje se osjećaju sigurno i gdje sve poznaju, govori nam Zoran te dodaje kako mnogi od njih upravo ovdje slave svoje rođendane i priređuju zabave za svoje najbliže.
Osim gostiju, Zoranu su i njegovi radnici kao obitelj. Tvrdi nam kako konobari znaju već za svakog pojedinca što će popiti i pojesti jer su jako često ovdje. Trenutno ga boli to što ne zna hoće li moći odraditi nadolazeću sezonu kao i svake godine. Na čekanju drži četiri osobe koje su odrađivale sezonu, ne zna hoće li ih uopće moći zaposliti, ne zna što da im kaže uopće.
- Osjećam se nesretno i blesavo tužan sam i ne znam što da radim. Ja ne stvaram probleme niti incidente. Dajte mi moje mjesto pod suncem koje mi pripada. Ja ću unaprijed platiti terasu, jer sam bez nje nula. Ja sam uvijek svima niz dlaku išao, bio sam ponizan i gradu i gostima. Gost te puno puta napravi nervoznim, ali ti moraš biti jači od toga, ispričati se i popričati s njim, samo tako će te poštivati i vratiti se sljedeći puta ovdje, govori Zoran.
Nadu, kaže, nikada nije gubio pa ni sada. Iako vjeruje kako je došlo do nesporazuma počeo je razmišljati što će biti ako mu ipak oduzmu terasu. Pravi razlog za sve ovo ni sam ne vidi.
- Da smetam nekome, da sam na pješačkoj zoni, na cesti, da smetam biciklistima, ja bih to razumio, ali ja ne smetam nikome i sve suglasnosti moguće ja imam. Danas sam žalbu sastavio i idem ju u Grad podnijeti, tvrdi Zoran za kraj.