Samo nas nekoliko dana dijeli od najavljenog kraja radova i otvaranja bazena Špansko, prvog bazena na zapadu Zagreba. No budući da su vrućine već krenule, odlučili smo posjetiti neka već otvorena gradska kupališta.
Na startu ljetne sezone obišli smo ih šest – četiri javna bazena, jedan privatni i jarunsku plažu i analizirali ih prema deset kategorija. Obišli smo vanjski bazen Sportskog parka Mladost, bazen Utrina, Bazenski kompleks Svetice, vanjski bazen SRC-a Šalata, rooftop bazen hotela Zonar i kupalište na jezeru na Jarunu kako bismo istražili uvjete, cijene, dostupnost, posjećenost, prednosti i mane svakod od njih.
Vanjski bazen Sportskog parka Mladost
Unutarnji bazen Sportskog parka Mladost od 1. lipnja za građanstvo je otvoren od 6 do 14 sati svakog radnog dana, a vanjski bazen u razdoblju od 15. lipnja do 21. srpnja radit će od 12 do 19 sati radnim danom, odnosno od 10 do 19 sati vikendom. Vanjski bazen dostupan je samo tijekom ljetnih mjeseci, a radnici nam govore da sezona obično završava u rujnu, no ovisi o vremenu.
Cijene su iste za sve gradske bazene – regularna 4 eura, za djecu od 3 do 12 godina, umirovljenike i osobe s invaliditetom 1,5 eura, dok djeca do navršene 3 godine ne plaćaju.
U sklopu vanjskog kompleksa tri su bazena, jedna poluotvorena svlačionica, jedna tribina za sjedenje, nekoliko prostora s ležaljkama, mali kafić, sanitarni čvor i tri vanjska tuša.
Bazena je ukupno tri, dva manja i plića blizu ulaza te jedan olimpijski dimenzija 25 × 50 metara i dubine 2,2 metra koji ima 10 pruga za rekreativno kupanje. Radno vrijeme podijeljeno je prema korisnicima pa se građanstvo ne isprepliće s drugim programima koji se odvijaju na bazenu, poput treninga za sportaše ili osnovnoškolce.
Ulaz u vanjski bazen Mladosti s lijeve je strane glavnog ulaza, a odmah slijedi poluotvoreni hodnik s redom klupa i, nasuprot njima, kabinama za presvlačenje. Kabine su stajaće, bez sjedišta, a jedino mjesto gdje se mogu ostaviti stvari dok se presvlači dvije su kukice na zidu kabine, no ni to ne nudi svaka jer su u nekima potrgane. Na stropu iznad „svlačionice” vidljivi su znakovi vlage i velika količina paučine.
Vani su tri bazena, dva manja i jedan veliki, a prostor oko njih čist je i uredan. Obložen je kamenim pločama koje se ne pregrijavaju na suncu i brzo upijaju vodu pa je opasnost od klizanja minimalna. U vanjskom dijelu tri su tuša, koji su funkcionalni ali su im podovi mjestimično prljavi.
Najveći problem s čistoćom ipak imaju u kupaonicama. Već se ispred sanitarnog čvora širi neugodan miris kanalizacije, dno "nogopera" pred ulazom prekriveno je zemljom i prašinom, a pod kupaonice sklizak i prljav. Neki su toaleti razvaljeni, a u svakom je bilo mokraće po podu ili po školjkama. Nije bilo WC papira, a u cijeloj kupaonici nudio se samo jedan kruti sapun.
Od svih uputa i upozorenja postavljenih po prostoru bazena, najviše se ponavljaju one koje upozoravaju da nije dopušteno guranje ili skakanje osoba u bazen.
Oko 12 sati, kada se bazen otvara, najveći dio posjetitelja su mladi ljudi od 15 do 35 godina, koji uglavnom dolaze u skupinama, a poneki s djecom. Velik je i broj starijih osoba, umirovljenika, a u razgovoru s njima saznajemo da svi stanuju u blizini te im je dolazak na bazen ljetna rutina tjelovježbe. Od radnice saznajemo kako su najveće gužve vikendima, posebno od podneva nadalje te da mnogi ostaju do zatvaranja.
Osoblje je uslužno i pristupačno te spremno odgovara na sva pitanja. Pored velikog bazena uvijek se nalazi jedan spasilac.
Od dodatnih sadržaja nude se samo pića i sladoledi u kafiću Žabac koji je u sklopu kompleksa.
Do bazena se može doći biciklima, što je, prema broju parkiranih ispred kompleksa, ujedno najpopularniji način prijevoza, a pred vratima je i parkirno mjesto za Bajseve. Može se doći i automobilima, za koje je osiguran velik broj parkirnih mjesta duž Jarunske ulice. Nije daleko ni tramvaj, kojim se može doći do stanice Studentski dom Stjepan Radić ili Savski most, potom pješice 15 minuta do kompleksa.
Bazen Utrina
Olimpijski bazen na Utrinama za građanstvo je otvoren od 6 do 20 sati svaki radni dan, subotom od 13 do 20, a nedjeljom od 15 do 20. Bazen za skokove radnim danom otvoren je od 6 do 9 sati ujutro, a vikendom ne radi. Najmanji bazen, onaj za obuku neplivača, radi svakog radnog dana od 6 do 9 sati, subotom od 13 do 20 te nedjeljom od 15 do 20.
Cijene su iste kao i za druge javne gradske bazene.
Ulaz je na prvom katu, dok su bazen, svlačionica i tuševi u prizemlju. Iako su bazeni unutarnji, prema dvorištu su postavljena staklena pomična vrata koja vode na travnjak na kojem se kupači mogu sunčati ili uživati u hladu. Iznad bazena proteže se tribina.
Veliki bazen prostire se na 50 × 25 metara, bazen za djecu na 10 × 25, a bazen za skokove u vodu na 10 × 23, a sve je podijeljeno otprilike na pola između rezerviranih programa i građanstva.
Utrine su najčišći kompleks javnih bazena od svih koje smo posjetili. Prizemljem, gdje je sav sadržaj, sve vrijeme prolazi jedna čistačica i održava prostor urednim i čistim. U svlačionici postoji sustav garderobe za one koji žele ostaviti stvari jer je prostor kabina za presvlačenje otvoren pa se kabine ne mogu zaključati. Pored svlačionice je kupaonica, koja je, kao i drugi dijelovi objekta, besprijekorno čista.
Iz svlačionice se ulazi u prostor tuševa i kupaonica, gdje pločice na podu blistaju. Prostor oko bazena također je čist, jedino su pločice izrazito skliske pa se preporučuje veliki oprez pri kretanju. Vanjski dio, gdje se nalazi „sunčalište”, pokošen je i uredno održavan.
Osim uobičajenih znakova upozorenja i uputa, Utrina se izdvaja jer na nekoliko mjesta ima naznačenu zabranu fotografiranja na prostoru bazena.
U trenutku kad posjećujemo bazen, pruge za građanstvo popunjava mahom starije građanstvo, djeca su uglavnom na travnatoj površini. Radnici nam objašnjavaju da djeca s roditeljima ili bakama i djedovima češće dolaze u prijepodnevnim satima, a starije građanstvo u poslijepodnevnim. Kao i svugdje, napominju da su najveće gužve vikendima.
Osoblje koje radi u kompleksu izrazito je uslužno. Od samog ulaza upozoravaju na pravila, smjerove kretanja i proceduru prije ulaska na bazen. Pred portom je i kiosk s opremom za kupanje u bazenu, a gospođa koja radi u njemu pomaže svim plivačima izabrati savršenu opremu, poglavito kape, budući da kupanje u Utrinama nije dozvoljeno bez nje.
Kompleks nudi i teretanu, dvoranu za vježbanje te wellness centar.
Jedini je problem za one koji ne žive u blizini – udaljenost. Do kompleksa se može doći automobilom i osiguran je dovoljan broj parkirnih mjesta, no za one koji dolaze tramvajem iz grada, to će putovanje ipak potrajati. Tramvajem se vozi do stanice Središće, do koje od grada treba oko 40 minuta, a potom slijedi još desetak minuta hodanja. Pred kompleksom je parkiralište Bajs bicikala.
Bazenski kompleks Svetice
Radno vrijeme bazenskog kompleksa Svetice ovisi o bazenu, broju pruga i danu u tjednu, no svaki je bazen u nekom obliku otvoren za građanstvo svakog dana u tjednu.
Od 1. srpnja je olimpijski bazen otvoren radnim danima od 10 do 18 sati, a vikendom od 10 do 20. Bazen za rasplivavanje radnim će danom biti otvoren u intervalima od 10 do 18 sati, a vikendom od 10 do 20.
Cijene su iste kao i kod svih javnih gradskih bazena.
Kompleks je koncipiran kružno tako da se slijeva ulazi, prolazi porta prema velikom broju muških i ženskih svlačionica, a svaka ima veći broj ormarića sa svake strane, male kabine za presvlačenje i izlaz prema bazenu. U međuprostoru su otvoreni i poluzatvoreni tuševi te kupaonice. Na kraju bazena je izlaz za vanjski prostor koji ima nekoliko drvenih ploha za sunčanje i betonirane puteve.
Bazen se dijeli na tri cjeline – olimpijski, bazen za rasplivavanje i dječji – a znakovima je jasno označeno gdje se odvija službeni program, a koji je prostor namijenjen za građanstvo.
Uz zid svlačionice sušila za kosu fiksirana su na zidu, prostor je uredan i čist usprkos velikoj gužvi. Pod svlačionice je mokar ali čist, a isto je stanje sa svakom površinom u svlačionici – od klupa do sjedišta u kabinama. Kabine su skučene, ali dovoljno prostrane za brzo presvlačenje. Ipak, zavjese koje odvajaju unutrašnjost kabine od ostatka svlačionice razderane su i nefunkcionalne.
Kupaonice i tuševi su također uredni, nitko ne bi rekao da se radi o jednom od najposjećenijih bazena u Zagrebu. Prostor oko bazena je čist, baš kao i vanjski ograđen prostor, no potonji je oskudno uređen i nedostaje prostora za odmor. Vani su dva tuša: jedan nije radio, a drugi je očito bio pokvaren jer je iz njega mlaz išao okomito.
Bazen Svetice možda je od svih bazena koje smo obišli najviše oblijepljen upozorenjima, uputama i obavijestima. Odmah na ulazu su kućna pravila, a samo nekoliko koraka dalje ponavljaju se i na staklu kioska gdje se prodaju ulaznice. Međutim, jedan se znak ističe više puta, a to je molba da se kupači tuširaju u kupaćim kostimima, nešto što se, prema onome što smo vidjeli, ne poštuje uvijek.
U trenutku kad posjećujemo bazen, oko podneva, tu je veliki broj osnovnoškolske djece, ali i starijih građana. Struktura je to koja je, prema riječima zaposlenika, uobičajena. Dodaju kako se vikendom najčešće okupljaju mladi između 15 i 30 godina, vjerojatno kad su slobodni od posla.
Osoblje na ulazu pomaže nam s informacijama, no ne srećemo ih nakon prolaska porte, kao ni kada izlazimo.
Od dodatnog sadržaja nudi se wellness, koji obuhvaća tursku kupelj, saune, masaže i hidromasažne bazene.
Do kompleksa Svetice može se doći automobilom te parkirati podno stadiona Maksimir, biciklom, kako vlastitim, tako i Bajsom, čije se stajalište nalazi na križanju Maksimirske ceste i Svetica, te tramvajem do stanice Park Maksimir, od koje je bazen udaljen 5 minuta hoda.
Bazen na SRC-u Šalata
Bazen na SRC-u Šalata se za građanstvo otvorio prošli tjedan, a radno im je vrijeme svaki dan od 13.30 do 18 sati, odnosno od 11 do 19 vikendom i blagdanima.
Cijene su iste kao i u svim javnim gradskim bazenima.
Kompleks se sastoji od tri bazena – malog, srednjeg i olimpijskog – skakaonice, koja doduše nije otvorena, te svlačionice, garderobe i kupaonice na najnižem katu objekta, gdje se inače nalazi i izlaz za klizalište.
Bazen posjećujemo oko 14 sati, kad je prostor u potpunosti rezerviran za građanstvo, no, za razliku od ostalih bazena, na Šalati plivači ne prate trake niti smjer kretanja.
Svlačionica je na najnižem katu objekta, a zapravo se radi o širokom otvorenom prostoru s čije su lijeve strane kupaonice, čiste i uredne, uz nekoliko papira izvan koša za smeće, ali je to i za očekivati jer dolazimo na dan otvaranja. S desne strane posloženi su stolovi za dječju igraonicu koja je u tijeku kada dolazimo.
Tu je i garderoba, a potom i kabine za presvlačenje. Cijeli je kat čist i uredan, a kabine imaju i klupe i male kuke za vješanje. Prostoru oko bazena ne nedostaje ništa, osim mjesta u hladu. Naime, postoji nekoliko suncobrana s desne strane bazena, gdje su i ležaljke, no s lijeve, gdje su podignute tribine, jedini hlad čine krošnje stabala koja rastu uz zemljište bazena, no i one pokrivaju samo najviša dva reda tribina. Postoje isključivo vanjski tuševi, koji rade, ali su u velikoj mjeri zaprljani.
Na bazenu se previše ne ističu natpisi ni upute, osim molbe za tuširanje prije ulaska u bazen.
U trenutku kad dolazimo, najveći broj posjetitelja su tinejdžeri i mlade osobe do 35 godina, a velik je broj i djece. Prema riječima radnika, svake su godine na Šalati gužve, a na bazene dolaze svi, od najmlađih do najstarijih.
- Meni je bila tradicija kad sam bila klinka tu dolaziti sa svojima, a onda i s frendovima kasnije, a sad vučem svoje klince dok ne odemo na more - govori nam majka tri sina koje tjera u bazen, a dolaze, kaže barem jednom u dva tjedna.
Osoblje je na ulazu, gdje se prodaju karte, u garderobi te na ulazu u prostor bazena, gdje pregledavaju karte. Na sva su pitanja odgovarali kratko i nisu bili zainteresirani za produljivanje razgovora.
U blizini bazena je kafić te ostatak sportskog kompleksa, no unutar samog objekta nema druge ponude.
Do bazena se može doći automobilom, no parkirna mjesta pred kompleksom ograničenog su kapaciteta pa nema garancije za brzo parkiranje. S druge strane, do bazena se može i pješice, još lakše sad kada su se ponovno otvorile Schlosserove stube, koje spajaju Draškovićevu ulicu sa Šalatom.
Rooftop bazen u hotelu Zonar
Posjetili smo i hotel Zonar, odnosno njihov rooftop bazen koji je otvoren i za građanstvo, no u ograničenom kapacitetu.
Bazen na vrhu hotela otvara se svake godine u lipnju, a ostaje dostupan do rujna. Svaki dan radi od 9 do 21 sat, a bar na vrhu otvoren je do ponoći.
Cijena bazena očekivano je znatno veća od one u javnima, a za dnevnu kartu radnim danima, osim petkom, iznosi 18 eura, odnosno od petka do nedjelje 26 eura, a od 20 sati ulaz je besplatan. Ipak, u ulaznice od 18 i 26 eura uključeni su koktel dobrodošlice, snack, ručnici, tuš i garderoba.
Dvadeseti kat hotela obuhvaća bar, prostor za odmor i sunčanje te bazen, a koncipiran je u obliku terasa, gdje se na najvišoj razini gosti mogu okupati uz pogled na cijeli grad. Odmah po izlazu iz lifta su kupaonice s dva toaleta, ispred se nalaze čisti ručnici, a na bočnoj strani terase i jedan tuš.
Čistoća cijelog prostora je na očekivano visokoj razini.
Od uputa se ističu znakovi da je zabranjeno ronjenje i skakanje te da nema spasioca na dužnosti.
U trenutku kad posjećujemo bazen, na katu su isključivo gosti hotela, ali nam radnici bara govore da je tako do popodnevnih sati, kad se okuplja i građanstvo. Naravno, i ovom je bazenu popularnost najveća za vikend.
Osoblje je na svakom koraku puta prema bazenu – od ulaza u lobi, do lifta, izlaza iz lifta te u baru – a spremno odgovara na sva pitanja.
Od dodatnih sadržaja nude se pića u baru.
Do hotela se može doći automobilom, no parkirna mjesta su ograničena jer se nalazi u središtu naselja. Može se doći i biciklom, kao i Bajsom, za kojega je stajalište neposredno ispred hotela. Konačno, može se doći i javnim gradskim prijevozom, odnosno tramvajem koji staje na Trešnjevačkom trgu, odakle se pješice do hotela može doći za desetak minuta.
Jarun
Za one koji više vole „divlju” okolinu, tu je uvijek stara tradicija kupanja na Jarunu. Kupanje u jezeru nema radnog vremena, kao ni ulaznice; u ponudi je nekolicina kafića i barova koji su otvoreni duž šetnice. Kupač sam izabire gdje će se smjestiti, a oni koji nemaju ništa protiv blata i malo hrđe na cijevima mogu se i isprati nakon plivanja u jezeru na dostupnim vanjskim tuševima.
Kada obilazimo ovo posljednje kupalište, nailazimo na svega petnaestak kupača, većinom starije dobi, ali promiješane s mladim obiteljima s malom djecom.
- Čim krene ljeto, ujutro oblačim kupaći i bacam ručnik preko ramena i na Jarun. Idem dvaputa dnevno ako stignem jer ne znam kako bi izdržao ove vrućine bez kupanja - susrećemo susjeda koji se u tom trenu vraća s popodnevnog kupanja.
Čak je i prijevoz jednostavan – puno parkirnih mjesta za automobile, nekoliko stanica za Bajs i mjesta za vezanje vlastitih bicikala te 15-minutna šetnja od tramvajske stanice Srednjaci.