I poslije Bandića - Bandić, tako djeluje početak pretkampanje u Zagrebu, već u prvom tjednu nakon smrti dugogodišnjeg gradonačelnika. U antologijskim kolumnama pokojni Tomislav Židak zvao je Milana Bandića "Milan Obećanović" zbog njegovih brojnih neispunjenih obećanja, poput izgradnje novog Dinamova stadiona ili spalionice na Jakuševcu. Koja je Bandić izvlačio prije svakih, znajući da se nikada neće realizirati - ali i da će uvijek biti dovoljan broj građana koji nasjedaju na "Obećanovića" i na izborima glasaju za njega.
Bandića više nema, ali "Obećanovića" je sve više. Bilo je prilično tužno slušati njihove istupe zadnjih dana jer su pokazali duboko nerazumijevanje politike, misleći da kopiranjem bivšeg gradonačelnika imaju šansu dobiti izbore.
Da bi Jutarnji otkrio kako je Vesna Škare Ožbolt vlastita gradonačelnička obećanja doslovce prepisala - od riječi do riječi, od slova do slova - iz izbornog programa Mosta i njihova tadašnjeg gradonačelničkog kandidata Marka Sladoljeva, objavljenog uoči lokalnih izbora u Zagrebu 2017. Ta VŠO najavljuje 500 kuna svakom penzioneru, brzu i efikasnu obnovu porušenih zgrada i razvoj poljoprivrede (?) u glavnom gradu.
Kandidat Mosta za zagrebačkoga gradonačelnika Zvonimir Troskot izjavio je u subotu da će u Čulincu i Španskom napraviti najsuvremenije osnovne škole, a novac za to će povući iz fondova EU.
Ako se pita Miroslava Škoru, njega HDZ-ov kandidat Davor Filipović podsjeća na Trnoružicu. Jer je "spavao 4 godine i dizao ručicu za sve, pa se sad probudio i ponudio bi novu i drugačiju viziju i smjer. Tko može takvom liku vjerovati? Nitko. Nema stav, a nema politike bez ideologije, strasti i stava", kaže lider Domovinskog pokreta. Ako pobijedi, Škoro obećava punu košaru svega, od besplatnih vrtića i kontrole nad gradskim financijama, gradnje nacionalne bolnice i nacionalnog stadiona Dinama i nogometne reprezentacije do zatvaranja Jakuševca.
Filipović ironično uzvraća da je Škoro najhrabriji političar na političkoj sceni jer se kandidirao tek kad se osobno uvjerio da je pokojni gradonačelnik pokopan. Ali i HDZ-ovac dijeli obećanja šakom i kapom. On će kao gradonačelnik preuzeti plaćanje kamata onima koji su najteže pogođeni potresom, osigurati besplatne vrtiće, sva socijalna prava će ostati, poput mjere roditelj-odgojitelj, naši umirovljenici imat će sve što su imali, tu su i besplatni udžbenici za školarce, kazao je Filipović pa, kao da nije dosta, najavio jeftinije usluge gradskih poduzeća. A onda idući dan jadikuje da je Zagreb financijski devastiran i na koljenima, ali to ga ne sprječava da, unatoč proklamiranoj besparici, već u sljedećoj rečenici najavljuje sve skuplje i skuplje projekte.
Obećanja pršte kao da je Zagreb Dubai, a gradski proračun pun petrodolara, i sada se ne bira gradonačelnik nego Djed Mraz koji u svibnju stiže s poklonima. Ima nerealnih obećanja i u nastupima Tomislava Tomaševića i Joška Klisovića, no ipak u značajno manjoj mjeri. Tomašević uvjerljivo vodi, a prema Ipsosovu istraživanju, slijedi ga Klisović, i tek tada Filipović, iako je HDZ pobijedio u Zagrebu na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima.
Možda su Tomašević i Klisović u vodstvu djelomično i zato jer se ne razbacuju nerealnim obećanjima? Možda je većini birača bilo dosta "Obećanovića" i žele stvarnu promjenu, ozbiljnog političara koji će odgovorno upravljati metropolom? Čija će pamet biti veća od ega?
Halabuka koju zadnjih dana proizvode gradonačelnički kandidati u stvari je dobra. Jer upozorava na to tko glasno lupeta.