Anica Vincelj (67) živjela je dugi niz godina u samom centru Zagreba bez struje, plina i vode. Stanovala je u Jurišićevoj 6, iznad poznatog kina Grič, i u nehumanim uvjetima skoro tri desetljeća čekala da se razriješi pitanje vlasnika zgrade. Rješenje je došlo 9. siječnja kada su je na ulaznim vratima dvorišta dočekali lanci i lokot. Naime, zgradu je u kolovozu prošle godine kupila tvrtka Odo Vicus d.o.o. iz Samobora i oni su je bez njezina znanja deložirali iz stana.
- Na ljeto mi je došao novi vlasnik po imenu Robert i rekao da je kupio zgradu te da će mi pronaći zamjenski stan. A onda me dočekao lokot na vratima i nisam više mogla izaći iz dvorišta. Zvala sam Roberta koji je ponudio da će me odvesti na Kustošiju u drugi stan. Čim sam izašla iz automobila, dočekao me neki stariji muškarac s kojim sam trebala živjeti, no ja sam to odbila. Onda mi je Robert rekao neka se sama snađem - tvrdi Anica Vincelj.
Povijest problema
Iz stana je uspjela uzeti samo nekoliko stvari i pripremila se za život na ulici, no u pomoć su joj uskočili prijatelji. Pronašli su joj stan za najam, no ističe kako joj novi vlasnik i dalje ne dopušta da uzme ostatak predmeta iz starog stana.
Njezina je priča zapravo klasičan primjer prebacivanja odgovornosti i sporenja oko vlasništva u kojoj je ova umirovljenica kolateralna žrtva. Naime, Anica Vincelj je prije 90-ih radila kao spremačica u Jugoslavenskoj narodnoj armiji te je od njih dobila pravo na smještaj u Jurišićevoj 6. Poslije je zgrada prešla u vlasništvo Ministarstva obrane, a Vincelj se, zajedno s još stotinjak stanara, stavila na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Kako nisu dobili službeno rješenje, gotovo svi stanari su napustili zgradu. Osim Vincelj. Ona je ostala.
- Potpisala sam ugovor o najmu, a stan sam plaćala pet tisuća dinara. To rješenje nije nitko opovrgnuo i nitko me nije ništa pitao po pitanju stanovanja, iako sam bila spremna i dalje plaćati najam kako bih ostala u stanu. Htjela sam da me MORH i zaposli, ali oni su to odbili. Na kraju sam ih sudskim putem natjerala da me uzmu na posao - kaže Vincelj koja je do mirovine radila na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”.
Nakon rata su institucije zaboravile na usamljenu stanarku te su se bavile rješavanjem pitanja vlasništva zgrade. Naime, MORH je zgradu dao na upravljanje Hrvatskom katoličkom zboru “Mi” i oni su prostor namjeravali koristiti kao dom za studente poginulih hrvatskih branitelja i one slabijeg imovinskog stanja. Anica Vincelj je cijelo vrijeme bila u zgradi te, prema njezinim riječima, plaćala režije, ali nakon što je zgrada 2010. godine krenula u povrat starim privatnim vlasnicima, počeli su i prvi problemi. Isključili su joj struju i vodu te ju ostavili da se sama snalazi.
Voda sa Zrinjevca
- Borila sam se. Vodu sam nosila sa Zrinjevca, ugradila sam malu peć na drva i hodala po mraku s lampom. Probleme su mi stvarali narkomani. Ako ih je bilo manje, onda bih ih potjerala suzavcem, no kada su dolazili u većim skupinama, onda sam zabarikadirala vrata. Provalili su mi u stan i ukrali ušteđevinu, a jednom je izbio požar u zgradi pa sam jedva izvukla živu glavu. No, nikad se nisam predala - priča Vincelj.
U međuvremenu je zgrada predana privatnim vlasnicima koji su objekt prošle godine prodali tvrtki Odo Vicus. Prema podacima s poslovnih servisa, vidljivo je da je ta tvrtka 2017. prijavila prihod od 3,8 milijuna kuna te dobit od 192,4 tisuće kuna. Tvrtka je te godine imala dva zaposlena. Kao vlasnici su navedeni Andrija, Robert i Sandra Odobašić, no iz spomenute tvrtke nisu nam htjeli komentirati planove s novom zgradom, kao ni situaciju Anice Vincelj.
Nestali stanari
S druge strane, Vincelj ističe da nije bila jedini stanar te zgrade.
- U njoj su još živjeli jedna državljanka Bosne i Hercegovine te jedan Rumunj. Ne znam što je s njima, no znam da više nitko ne smije ući u zgradu bez dopuštenja vlasnika - napominje Vincelj.
Što se tiče njezina stambenog pitanja, ona je u ovom trenutku zbrinuta. Živi u Dugavama kao podstanarka, ali zbog premale mirovine mora pronaći posao kako bi mogla podmiriti stanarinu i režije. No, najviše joj smeta što su država i nadležne institucije više od 28 godina ignorirale njezin problem.
- Slala sam pisma predsjednicima Sabora, gradonačelniku Milanu Bandiću, Ministarstvu državne imovine i bivšem DUUDI-ju, ali nitko mi nije pomogao i svjesna sam sada da nitko niti neće. Zato namjeravam prvo podići tužbu protiv vlasnika Roberta kako bih mogla vratiti svoje stvari. Nakon toga, ako nađem dovoljno hrabrog odvjetnika, dići ću tužbu i protiv države - rekla je Anica Vincelj.
