ZAGREB - Kad se pisac u Hrvatskoj lati tastature s namjerom da opiše kakav seks, zašto ekranom obično skaču apstraktne, “artistične” rečenice koje ne govore o životu? Zašto je papirnati, sušičavi seks u nas takav da, za početak, nikad nije jasno jesu li se poševili ili su se samo škakljali stopalima? Zar se mi čitatelji tako bezvezno seksamo da se stoga nikad ne prepoznajemo na stranicama domaće proze?
- Seks je kod nas još uvijek (i) književni tabu. Najbolji je primjer šok koji uspijeva postići, evo, i dva tisućljeća nakon Djevice Marije. Sjetimo se koliko se pričalo o prvijencu Stelle Jelinčić - i to ponajviše zbog neobično eksplicitnih opisa seksa. Najneobičnije je pritom bilo, je li, to što je takav tip ‘penisnog pisma’ preuzela žena. I upravo je činjenica da se na...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....