PIŠE NENAD POLIMAC

Žikinu dinastiju i bez titla, gledalo MILIJUN HRVATA. Kakve filmove volimo?

Pregled liste najgledanijih filmova na televiziji u protekle tri godine zbilja obeshrabruje. Ispada da se uopće ne isplati nabavljati nove i atraktivne naslove kada se gledatelji radije zadovoljavaju repertoarom koji su vidjeli tko zna koliko puta

U utorak navečer na programu RTL -a našla se američka komedija “Preboljeti Sarah Marshall”. One koji su dobro poznavali film - u nas distribuiran u kinima i na DVD-u - začudio je razmjerno rani termin emitiranja u 20 sati i 50 minuta. Zašto?

Snimljen 2008. godine, film je svojedobno izazvao popriličnu pozornost jer je u uvodnoj sceni - dosta netipično za hollywoodske standarde - američki komičar Jason Segel u tri navrata pokazao svoj spolni organ. Zahtijevala je to dramska situacija: igrao je tipa koji upravo očekuje svoju zgodnu curu, za nju se tušira i obavlja sve što se radi u takvim prilikama, a kada se ona pojavi, junak joj ponosno pokaže glavni muški adut. Smiješno je, međutim, što mu je ona došla objaviti raskid i njegova golotinja u takvoj prigodi doima se groteskno. Momak je beskrajno ponižen, tim više što djevojka uopće ne obraća pažnju na njegovu “opremu”. Kako je RTL riješio problem penisa u “primetimeu”? Jednostavno, isjekao je sve kadrove u kojima se nepoćudni organ pojavljuje na ekranu. Scena je odjednom postala besmislena, uopće se ne doima provokativno, izgleda poput uvoda u nekakav televizijski “sitcom”. Da, i još nešto! RTL je isjekao i uvodnu špicu, koja, kolikogod kratka, ipak živcira njegove urednike. Zašto gubiti vrijeme na naslov filma i nekakve “bezvezne” podatke o produkciji kada gledatelja treba izravno ubaciti “in medias res”. Znakovit je to primjer kako nam hrvatske komercijalne televizije serviraju filmove.

Prekinuta radnja

Prije godinu dana Nova TV prikazala je pustolovni klasik Michaela Manna “Posljednji Mohikanac” i bez ikakva razloga isjekla barem 15 minuta filma. Ako pogledate neki od njihovih vesterna koje emitiraju u nedjelju ujutro, ustanovit ćete da nijedan od njih nema originalnu špicu i da se radnja prekida u najmanje tri navrata kako bi se ubacio blok reklama, unatoč činjenici što vjerojatno nema nijednog ozbiljnog oglašivača koji bi bio zainteresiran za tako rani termin, i to usred nekakvog opskurnog hollywoodskog B vesterna starog više od pola stoljeća. Princip je princip, kod njih nijedan film ne smije imati ni uvodnu niti odjavnu špicu, a strpljenje gledatelja treba testirati stotinama reklama. RTL u tom pogledu ne zaostaje za Novom TV pa su uvjeti u kojima danas gledamo filmove na televiziji zasigurno najgori u povijesti tog medija.

Kada je početkom godine Vijeće za telekomunikacije naložilo RTL-u da emitira srpsku komediju “Žikina dinastija” s hrvatskim podnaslovima, nastao je pravi skandal i osigurao filmu neviđen publicitet: kada je film napokon emitiran 29. siječnja , imao je AMR (prosječan broj ljudi prisutan u svakoj minuti) od 23,5 posto i share (ostvareni udio u ukupnoj gledanosti i svih koji su gledali) od 41,1 posto, što je najbolji rezultat nekog filma u posljednje dvije godine. Ukratko, “Žikinu dinastiju” je te večeri gledalo približno milijun Hrvata (točnije - 977.026). Ne zna se kako je Vijeće reagiralo na taj rezultat, ali je očito da je povuklo krivi potez kada je inzistiralo na podnaslovima: trebalo je upozoriti na nešto drugo.

Jezive kopije

RTL je prošle godine postigao odlične rezultate emitiranjem srpskih komedija iz osamdesetih godina (u deset najgledanijih bili su “Druga Žikina dinastija” te drugo i četvrto izdanje “Tesne kože”), no postrani od činjenice da se serijali guraju u program bez ikakva reda (prvo gledate “dvojku”, a tek onda “jedinicu”), najviše smeta upravo jeziva kvaliteta kopija tih filmova. Ako ste bacili pogled na “Žikinu dinastiju”, morali su vas odbiti nedostatak boje u fotografiji i istrošena vrpca. Sedamdesetih i osamdesetih godina na Televiziji Zagreb - u doba socijalističke Jugoslavije - nije bilo šanse nešto takvo emitirati jer bi vas tehničari upozorili da kopija ne zadovoljava najosnovnije standarde. Budući da danas tih standarda nema, RTL se ponaša kao bahati nakupac: umjesto da plaća prava na hollywoodske blockbustere i po sto tisuća dolara, radije nabavlja jeftinu robu iz Srbije koja po filmu ne košta više od dvije tisuće dolara i fućka mu se u kakvom ih stanju emitira, pogotovo dok ostvaruju visoku gledanost. To su problemi kojima bi se trebalo baviti Vijeće za telekomunikacije, a ne ustrajavanjem na hrvatskim podnaslovima.

Pregled liste najgledanijih filmova na televiziji u protekle tri godine zbilja obeshrabruje. Ispada da se uopće ne isplati nabavljati nove i atraktivne naslove kada se gledatelji radije zadovoljavaju repertoarom koji su vidjeli tko zna koliko puta. Lani su, recimo, premijerno emitirani crtići “Kralj lavova” i “Kung fu panda”, čija prava zasigurno nisu bila jeftina, no nisu se uspjeli probiti među 15 najgledanijih. “Sumrak”, “Transformeri” i “Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje” mogu dominirati svjetskim top-listama, no u nas će ih bez problema deklasirati serijal “Sam u kući” ili akcijski film “Bljesak” sa Stevenom Seagalom, čije je reprize teško i pobrojati.

Televizijski kanali suočavaju se s velikim padom prihoda od marketinga i u toj situaciji treba trijezno poslovati. Umjesto da kupi neki od posljednjih nastavaka serijala o Harryju Potteru, Nova TV će za taj novac radije producirati nekoliko friških epizoda “Larina izbora” i ostvariti neusporedivo veću gledanost. RTL će za šaku dolara kupiti serijal s Lepom Brenom “Hajde da se volimo” i njime zaintrigirati barem pola milijuna Hrvata.

Spasonosnu formulu prije nekoliko godina smislio je HRT, uzgred, posljednja oaza integralnih verzija (kod njih nema rezanja uvodnih i odjavnih špica) i kvalitetnih kopija. Njegova filmska redakcija bez velikih je pretenzija počela u subotu ujutro emitirati stare hollywoodske vesterne i s popriličnim iznenađenjem ustanovila da ti filmovi dostižu AMR između pet i osam posto. Za usporedbu, skandinavski hit serijal “Muškarci koji mrze žene” u subotnjem ponoćnom terminu (nije mogao ranije zbog suviše prizora seksa i nasilja) imao je AMR između tri i pet posto. Vesterni su se pokazali kao pravi mamac za publiku, pa su se počeli seliti i u večernje termine. Repriza filma Sergia Leonea “Za šaku dolara” u petak navečer u siječnju 2010. imala je AMR od 15,7 posto, a još jedna repriza prošle nedjelje opet je postigla zavidan rezultat - AMR je bio 10,3 posto.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. travanj 2024 16:20