Kažu da je promijenio vizure grada, da ga je osuvremenio, pokrenuo. Ističu da osvaja mase. Pobjeđuje na izborima. Ne vodi se ideologijom. Ipak, ljevičar je, socijalist, istodobno i populist. Voli ljude. Puno radi. Na godišnji ide samo na četiri dana.
Ali minus mu je što je: prebogat!
“Odakle mu sve to?”, pitaju se.
- Imamo i mi naših sto najbogatijih, govori mi on.
I koji ste vi po redu?, pitam ga.
- Na kraju - 89., ali kao cijela obitelj.
Ali, kažete da nemate ni brod, ni avion...? Gdje ste pohranili to bogatstvo? U banci?.
- Imam dionice Mercatora, i što će mi više?
Sumnjiče ga za korupciju. Prate ga afere s prodajama zemljišta, prenamjenama, protežiranjem tvrtki obiteljski povezanih s njim. Ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića često uspoređuju sa zagrebačkim Milanom Bandićem. A ni njih dvojica ne skrivaju da su se međusobno prepoznali.
“Oni su baš prijatelji”, kažu mi Bandićevi suradnici.
Janković priznaje da mu je Bandić mio, ali nije mu se svidjelo njegovo ponašanje u predsjedničkoj kampanji. “Preko noći je promijenio stranu”, govori mi dok sjedimo u njegovom uredu u Ljubljani.
Sve je tempirano u minutu. Jer Janković poslije ovog prvog intervjua za hrvatske medije nakon afere, žuri dalje. Odbija se fotografirati za radnim stolom. “To je moja intima”, kaže. Sjeda za ovalni stol za sastanke. Na čelo stola. “Ajmo radit...”. Isti Bandić.
Gospodine Jankoviću, kako ste? Prošla su skoro dva mjeseca od vašeg uhićenja.
- Super sam. Idemo dalje.
Je li afera na vama ostavila traga?
- Koja afera?
Sumnje da je 392.500 eura, namijenjenih za izgradnju stadiona Stožice, završilo na vašem privatnom računu?
- Moramo biti jasni: nije bilo uhićenja. Policija je obavila kućnu pretragu. Pretražili su obiteljsku kuću i moj ured. I korektno su odradili svoj posao. No, ono što su tražili, mogli su naći i među javnim dostupnim dokumentima na portalu Ljubljane i u javnosti. Ali službeno me nisu uhapsili. Na mojem računu nikad nije uplaćen ni jedan euro od Stadiona Stožice, niti iz bilo kojeg drugog projekta.
Vjerujete li u još uvijek pravnu državu Sloveniju?
- Da.
Iako je državno odvjetništvo u vrijeme premijera Janeza Janše stavljeno pod upravljanje Ministarstva unutarnjih poslova? Ne nalikuje li to više na policijsku državu?
- Upozoravao sam na to, na policijsku državu. U EU države koje imaju i ministarstva pravosuđa i ministarstvo unutarnjih poslova tužiteljstvo je pod ministarstvom pravosuđa. Tako smo mi jedina država u EU, u kojoj je tužiteljstvo pod ministarstvom unutarnjih poslova. Ranije je bilo pod ministarstvom pravosuđa, ali Janša je to promijenio na samom početku mandata.
Kako ste se osjećali kad ste ugledali policiju na vratima?
- Nije mi bilo ugodno. Posebno zbog obitelji, supruge. Ostajem kod toga da vjerujem u pravnu državu. S policijom su došli i svi ostali: mediji, kamere. Nemam mnogo deblju kožu nego vi, ali sam istodobno miran jer znam da nisam ukrao ni euro, nikad ništa nije išlo u privatne džepove. Ali zanimljivo je da sam tjedan dana prije policijske pretrage dao intervju za Nedeljski dnevnik, i novinar me pitao: “Govori se da će vas uhapsiti...?”.
Nadovezuje li se to na onu priču da ste tjedan dana ranije znali da će vas uhapsiti?
- Ta priča se kotrlja još od parlamentarnih izbora. Pustio ju je tadašnji kandidat za parlament Janša, tada već jedan od optuženika u postupku Patria, koji je rekao: “...ono što čeka Jankovića mnogo je jače od toga, što se događa meni”. Jednom mu je to izletjelo.
U srijedu, 26. rujna, objavljen je taj intervju u Nedeljskom dnevniku. Sjećam se te večeri kao da je bila sinoć. Na večeri sam bio sa Željkom Obradovićem, prijateljem iz svijeta košarke. Vratio sam se kući, kasno, oko ponoći, i nisam mogao zaspati, pa sam dohvatio časopis.
Pročitao sam vlastiti intervju, a na pitanje o hapšenju odgovorio sam: “Zamišljam si kako bi to napravili, došla bi policija uz prisustvo kamera. Ali na sreću, imamo i sud”. I u šest ujutro pozvonila mi je policija na vrata. Pitao sam ih: “Jeste li pročitali intervju?”. Rekli su da ne.
Što su rekli, zašto vam pretražuju kuću?
- Zbog četiri točke: sumnje u nesavjesni rad, što će kod mene teško proći, da sam omogućio neimovinsku korist privatnom partneru, da sam potpisao dokument kojim smo prevarili EU u korist Ljubljane, te za uništavanje dokumenata, a nemam kompjuter i svi naši dokumenti su dostupni u pisanom obliku u više odjela.
Ne koristite se kompjuterom?
- Ne, nikad. Kad sam ušao u Mercator, odlučio sam da želim imati kontakt s ljudima, komunikaciju jedan na jedan. Ne koristim se ni Facebookom, ni mailom, ne pišem ni SMS poruke, pa će u kompjuteru teško nešto naći. Ministarstvo financija očitovalo se glede pitanja organizacije javnog natječaja za javno-privatno partnerstvo za izgradnju stadiona Stožice, za koji i dalje tvrdim da je najljepši i najjeftiniji u Europi, i Uefa ga je postavila među tri najljepša, te su zaključili da je natječaj bio proveden bez primjedbi i u skladu sa standardima EU. I da nitko nije mogao biti protežiran.
Ni tvrtke vaših sinova?
- 2004., još kad sam bio u Mercatoru, prodao sam im tvrtku za otprilike sedam milijuna eura, i dionice Mercatora za sedam milijuna eura. Sinovi su mi vratili prvi kredit, 7 milijuna eura.
Drugi kredit mi još nisu počeli vraćati. Zoran Janković s tri člana bivše uprave Mercatora ima i oko 62.000 dionica, to je oko 1,5 posto Mercatora, koje su na tvrtki KLM, koju vodi Damjan Janković. Ali kako je Electa neko vrijeme imala blokiran račun, poslovala je preko tvrtke KLM putem asignacija, što je zakonski.
Tvrtka Grep je, naime, posudila dvaput po 500 tisuća eura tvrtki Baza Dante, čiji je vlasnik jedan čovjek zaposlen kod moga sina, i taj je kredit Baza Dante s kamatama vratila Grepu. I tu sad nastaje problem: kako je novac završio na mojem računu? Kako je kredit vraćen, onda je to znanstvena fantastika. Tu priču je konstruirala porezna uprava. Nisam, niti ću tužiti poreznu, jer sad je došla odluka porezne uprave u vezi tvrtke KLM kako nema nejasnoća, niti treba dodatno plaćati porez. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se sve to okončati.