Rezultati referenduma o braku još su jednom potvrdili: razlike između Istre i ostalih dijelova Hrvatske, ako se i ne produbljuju, ostale su i dalje velike, po mnogima i preduboke. Na zemljopisnim kartama na kojim se grafički prikazani rezultati izjašnjavanja, simbolika je više nego upečatljiva: cijela je Hrvatska u jednoj boji jer je većina građana glasala za promjenu Ustava i definiciju braka kao zajednice muškarca i žene, a samo je Istra (i Primorje) iznimka, sva u potpuno drugoj boji. Naime, svih deset općina uvjerljivom se većinom izjasnilo, suprotno volji ostatka države, protiv promjena Ustava.
Najkraće s Hrvatskom
Ta je činjenica očekivano, na raznim stranama, pobudila stare strahove, rasprave i spekulacije. Ponovno se spominju teze kako Istra zbog svojih različitosti ne spada u Hrvatsku te da svoja prava može ostvariti samo u posebno široko skrojenoj autonomiji. Dodatnu sumnjičavost u ostatku države pobudila je i Skupština Istarske županije koja je izglasala Deklaraciju o regionalnom razvoju i jedinstvenosti Istre kojom se reagiralo na prijedlog da Istra bude u regiji sa Sjevernim Jadranom, Gorskim kotarom i Likom. Tom deklaracijom zahtijeva se decentralizacija Hrvatske te očuvanje regionalne posebnosti Istre. “Mi svoju regiju imamo, to je Istra, a ne Sjeverni Jadran i Lika”, poručio je župan Valter Flego . Skupština je zaprijetila će o statusu Istre kao regionalne samoupravne jedinice, ako to bude potrebno, odlučivati građani Istre. Zbog tako jedinstvenog stajališta mnogi u Istri procjenjuju da će sljedeća odluka Skupštine biti proglašenje Istre kao autonomne regije u Ustavu RH.
Uzroke tih razlika, po Janku Bekiću, znanstvenom novaku u Institutu za razvoj i međunarodne odnose, valja potražiti u činjenici da je Istra najkraće u sastavu Hrvatske, tek od 1945., odnosno od Londonskog memoranduma 1954. godine kojim je Zona B Slobodnog teritorija Trsta pripojena Jugoslaviji.
- Do izgradnje tunela Učka 1981. Istra je bila i fizički odvojena od ostatka Hrvatske te se razvijala kao zasebni mikrokozmos. No, uzroci istarske specifičnosti sežu dalje u prošlost. Istra je punih 500 godina bila dio Mletačke Republike, a ključno 19. stoljeće provela je u sastavu Austrijskog primorja, zbog čega je kulturološki, mentalno i gospodarski jače vezana uz sjevernojadranski i podalpski prostor nego uz druge hrvatske krajeve. Nadalje, Istra je jedina hrvatska regija koja je tradicionalno dvojezična i u kojoj je antifašizam, od ustanka rudara Labinštine 1921. godine do završetka Drugog svjetskog rata, bio i autentični izraz hrvatstva. S obzirom na to da se nikad u svojoj povijesti nije nalazila na civilizacijskoj razmeđi s pravoslavljem i islamom, Istra nije razvila kolektivni mentalitet granice u kojem je različitost percipirana kao prijetnja, nego je postala tipičan cislajtanski prostor, austrijska polovica Habsburške Monarhije, u kojoj je raznolikost oduvijek prihvaćena kao nešto normalno i uobičajeno.
Dr. sc. Darko Dukovski, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek za povijest, na pitanje jesu li razlike između Istrijana i Europljana, Talijana ili Austrijanaca, manje od stanovnika nekih dijelova Hrvatske, odgovara da je to apsolutno točno.
Povijesno uvjetovanje
- To je normalno i povijesno je uvjetovano. Današnji prostor Hrvatske stoljećima je bio razdvojen i politički i kulturno. To je dovoljan razlog za različite svjetonazore, promišljanja života, društvenih i etičkih vrijednosti. Primorski Slovenci i Talijani vrlo su slično mentalno strukturirani istarskim Hrvatima i Talijanima na zapadu ili jugu Istre. Riječ je o otvorenosti društava, prihvaćanju etičkih normi i noviteta koji život čine bogatijim, zabavnijim i lakšim. Geografski položaj Istre, blizina zapadne i srednjoeuropske kulture i vrijednosti nedvojbeno imaju udjela u formiranju mentaliteta nekog kraja.
Doktor Darko Dukovski objašnjava kako je za bolje razumijevanje Istre potrebno znati nešto više o razdobljima od kraja 19. i početka 20. stoljeća, dakle od neke zakasnjele modernizacije, talijanske vladavine od 1918. pa do 1943. te neposredno poratno razdoblje 1945. - 1947. kada se događa egzodus talijanskog stanovništva, a djelomice i hrvatskog, i kada se Istra naseljava ljudima iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije.
Istarsko društvo
- Taj se događaj snažno utisnuo u kolektivni memento domaćeg istarskog stanovništva. Što više taj dio povijesti istražujem, vjerujem da je većini domaćeg hrvatskog stanovništva bilo krivo što su njihovi talijanski susjedi otišli. Smatrali su to nepravdom. Ukratko, razlikama je uzrok ukupna povijesna spoznaja o mogućnosti napretka društva samo u slučaju jednakosti i punopravnosti svih jedinki, skupina i zajednica. Možemo ju nazvati zapadnjačkom ili kakvom god, ali takva svijest u Istri postoji i ona je rezultat sveukupnog povijesnog razvoja. Istra, koliko god u sebi različita, toliko je i kroz povijest naučila biti, ili je to bila primorana, otvoreno društvo, talijansko, hrvatsko, slovensko. Danas ne postoji nešto što bi se moglo nazvati istarskim društvom, ali postoji baštinjenje otvorenosti koja je oduvijek postojala. Dakle, Istranima ili Istrijanima u načelu ne smetaju razlike u mišljenju, kulturi, jeziku, rasi, nacionalnoj pripadnosti, politici, samo da nije fašizam, uključujući i nove oblike sputavanja ljudskih, građanskih sloboda i seksualnih opredjeljenja, jer su na to posebno osjetljivi. Problem nastaje ako se bilo koji svjetonazor, mišljenje ili sustav, silom želi nametnuti.
Istarski župan Valter Flego na pitanje koliko se Istra politički, sociološki, kulturološki i svjetonazorski razlikuje od ostalih dijelova Hrvatske, odgovorio je kako je Istra tolerantna, otvorena, multikulturalna regija koja već više od dvadeset godina njeguje suživot.
- Ono što nas već 20 godina razlikuje od ostatka zemlje je činjenica da vodeće političke snage u Istri ni u jednom trenutku nisu prestale naglašavati osnovne vrijednosti tolerancije, suživota i prava na različitost. Povijesni razlozi zašto se Istra toliko razlikuje je činjenica da se u zadnjih stotinu godina ovdje promijenilo pet država. Moja nona cijeli je život provela u istoj kući, ali je pritom živjela u pet različitih država. To utječe na razvoj tolerancije i strpljenja. Drugi je razlog to što su ljudi u Istri uvijek bilo izrazito orijentirani prema Zapadu i uvijek su bili u doticaju sa zapadnjačkim vrijednostima. I kao treće, u Istri od osnivanja hrvatske države postoji vrlo jasno izražena politička volja da se neke vrijednosti bezuvjetno zaštite, čak i kada su te vrijednosti u Hrvatskoj bile tabu tema. Takav tip snažne političke volje jednostavno nije postojao ni u jednom drugom dijelu naše zemlje.
(...)