Charles Darwin bio je genijalan znanstvenik, ali se njegova teorija “otela kontroli” te dovela do strašnih genocida 20. stoljeća iza kojih stoje Hitlerov, Staljinov i režim Pola Pota, poruka je knjige “Darwin: Portrait of a genius” Paula Johnsona (84), britanskog konzervativnog intelektualca i povjesničara koji je objavio niz knjiga, uključujući i biografije Sokrata i Churchilla. Objavljena prije desetak dana, nova Darwinova biografija već je prikupila negativne kritike u Slateu i New Scientistu te potaknula nove rasprave o teoriji evolucije, koju mnogi (uključujući i autoricu ovog teksta) smatraju “najsnažnijom pojedinačnom idejom u povijesti ljudskog roda”.
U svojoj knjizi Paul Johnson velikim dijelom bavi se Darwinovim životom. Charles Darwin (1809.-1882.) potjecao je iz ugledne i imućne obitelji. Otac mu je bio liječnik i pod njegovim utjecajem mladi je Charles počeo studirati medicinu. No, odustao je jer nije mogao podnijeti operacije koje su se tada obavljale bez anestezije. Zatim je upisao teologiju na sveučilištu Cambridge kako bi postao svećenik Engleske crkve, ali se tijekom studija zainteresirao za geologiju i zoologiju. Kao strastveni ljubitelj prirode, Darwin je 1831. godine prihvatio poziv Roberta Fitzroya, kapetana broda Beagle, da mu bude kompanjon na njegovu putovanju oko svijeta.
Paul Johnson
Tragična sudbina
Pet godina putovanja Beagleom izmijenilo je Darwinov život. Vidio je brojna različita podneblja, pronašao je veliki broj fosila koji su ga uvjerili da je Zemlja vrlo stara, a spoznao je i to da vrste nisu nepromjenjive. Kada se 1836. godine vratio u Englesku, Darwin je počeo razvijati svoje ideje, a već 1939. napisao je nacrt teorije evolucije prirodnim odabiranjem. Nakon povratka u Englesku oženio se svojom sestričnom Emmom Wedgwood.
U sretnom braku Emme i Charlesa rođeno je desetero djece, od čega je troje umrlo u ranom djetinjstvu. No, Darwina je najteže pogodila smrt 10-godišnje Annie, obiteljske ljubimice koja je preminula 1851. godine. Taj tragični događaj osnažio je Darwina u njegovu skepticizmu i agnosticizmu, a često je razmišljao i o tome nije li boležljivost njegove djece povezana s činjenicom da su on i Emma bili u bliskom srodstvu. Njegova voljena supruga, pak, utjehu je pronalazila u vjeri. Emmina pobožnost djelovala je na Darwina tako da je godinama oklijevao objaviti nacrt teorije evolucije putem prirodnog odabiranja koju je razrađivao 20 godina.
Tko zna kad bi Darwin objavio “Podrijetlo vrsta” da u ljeto 1958. godine nije dobio pismo iz Malezije koje mu je poslao nepoznati, 35-godišnji prirodoslovac Alfred Russel Wallace. Početkom 1858. godine Wallace se razbolio od malarije i dok je izmučen ležao, razmišljao je o bolesti i smrti te kako ona ograničava rast populacije. Tada je doživio “Eureka trenutak”: spoznao je da su vrste promjenjive i da prirodna selekcija ima bitnu ulogu u stvaranju novih vrsta. Dakle, Wallace je neovisno o Darwinu došao do teorije evolucije. Oba su rada javno predstavljena u Londonu 1. srpnja 1858. godine, ali bez glavnih protagonista: Wallace je bio u Maleziji, a Darwin u svojoj kući u Kentu, gdje je oplakivao smrt 19-mjesečnog sina Charlesa. Prvo predstavljanje teorije evolucije nije fasciniralo tadašnju intelektualnu elitu, no kada je u studenome 1859. Darwin objavio knigu “Podrijetlo vrsta”, to je snažno odjeknulo u javnosti. Wallace je ostao u Maleziji do 1862. godine, a Darwinu je bez ustezanja prepustio promidžbu teorije evolucije. Prema Johnsonu, jedan od razloga zašto se Darwina, a ne Wallacea sjećamo kao oca teorije evolucije, leži u njegovu profinjenom taktu da podgrijava istinski zaključak “Podrijetla vrsta” da je Biblija u krivu.