Akademkinja Vida Demarin: Možemo mijenjati svoj mozak i utjecati na to kako mislimo i što osjećamo. Evo što je ključno

Neuroplastičnost mozga je sposobnost mozga da se mijenja ili prilagođava tijekom usvajanja novih iskustava. Ono što je ohrabrujuće - on tu sposobnost zadržava tijekom cijelog života, dakle i u seniorskoj, "trećoj" dobi, kada prirodno slabe funkcije organizma, kao i u slučaju teških zdravstvenih situacija nakon traume mozga, tumora ili moždanog udara.

Što možemo sami napraviti - a možemo! - da bismo održali mozak u kondiciji i održali mu plastičnost, razgovaramo s akademkinjom dr. Vidom Demarin, neuropsihijatricom i uglednom autoricom knjiga iz područja neurologije, čiji su videoklipovi i podcastovi jako popularni na društvenim mrežama.

Najviše zbog njezine šarmantne rječitosti i inovativnih poruka, tako da je na nedavnom predavanju u Splitu, u organizaciji Rotary cluba, manjkalo stolica za sve zainteresirane koji su je došli slušati uživo. Primijećeno je i puno mladih u publici.

- Nekoć su nas učili da se stanice mozga mogu obnavljati samo kod djece, ili do 18. godine, no poslije su istraživanja pokazala da za to nema dobne granice. Neuroplastičnost je mehanizam koji nam je ugrađen, struktura našeg mozga se stalno modificira. Imamo mogućnost stvaranja novih neuronskih puteva i uključivanja dijelova mozga koji ranije nisu bili aktivni, a rađamo se s 86 milijardi živčanih stanica, neurona.

Nove stanice mogu naučiti ono što su radile one koje su propale i na taj način ne ostajemo bez mogućnosti iscjeljenja. A što je zadatak koji stavljamo pred mozak intenzivniji, to se mozak intenzivnije mijenja - veli dr. Demarin i odmah daje primjer:

- Kad sjednete u tuđi auto, zateknete se u tuđoj kuhinji ili morate lijevom rukom zakopčati košulju - mozak se prilagođava i snađete se brzo u svakoj novoj situaciji.

Rutina uništava mozak

Što nam pomaže da održimo naš mozak zdravim i dugovječnim?

- Mozak uništava nedostatak novih zadataka, rutina. Kad smanjite moždane aktivnosti, počne se zaboravljati. Znači, mi ga moramo vježbati različitim stimulansima, a tu umjetnost može odigrati veliku ulogu jer ona aktivira neurone. Sve kreativne aktivnosti, pisanje, glazba, ples, pjevanje, crtanje...

Dalje, zahtjevni zadaci štite mozak od demencije, oni gdje treba malo misliti - rješavanje križaljki, sudoku, igranje bridža, šaha. Učenje stranih jezika, općenito učenje. A možemo bilo koji hobi ili svakodnevni posao pretvoriti u malo drukčiju aktivnost. Mozgu moramo davati aktivne zadatke da bi neuroplastičnost bila "aktivna".

Što je s našim emocijama, utječu li na starenje mozga?

- Jedno zgodno istraživanje je pokazalo da je najvrjednije emocionalno iskustvo za plastičnost mozga - ljubav. Eksperimentiralo se sa štakorima u dva različita kaveza, pri čemu su jednima davali hranu i vodu, a drugima su uz to puštali glazbu i nježno razgovarali s njima. Na koncu su ovi drugi imali puno bolje markere i živjeli 50 posto dulje od onih prvih.

Puno je istraživanja koja govore da ljubav ima takav učinak. Mi je možemo emitirati, našu koherenciju između srca i mozga, jer emocije su energija koju prenosimo na druge ljude. Dobro raspoložen i zadovoljan čovjek prenosi takvu energiju na osobu do sebe, pa se i on mijenja. Svijest se mijenja. Naša snaga je golema!

Osim ljubavi, jako su bitne naše misli, a mi ih ne osvješćujemo. Svakog dana imamo prosječno 60 tisuća misli. Ako ne detektiramo što mislimo, nego zapadnemo u mrežu negativnih misli pa one vuku jedna drugu i na kraju nas cijeli dan preuzme crnilo, što je jezivo.

Treba to osvijestiti, misli su snažan stimulus neuroplastičnosti.

Akademkinja Vida Demarin: Ljubav i osvješćivanje misli važni su za plastičnost mozga

Privatni album

Često govorite o tehnici meditacije i njezinoj koristi za mentalno zdravlje.

- Jedan odličan znanstveni rad u kojem su proučavali kako psihosocijalne intervencije, mindfulness meditacija i kognitivno bihevioralna terapija djelujuju na imunitet govori o toj temi. Kako s mentalnom higijenom jača cijeli imunitet.

Provedeno je istraživanje sa 6000 ispitanika kojima su pratili zdravstvene markere. Pola njih je prakticiralo meditaciju i kasnije se utvrdilo da se kod njih smanjio broj stanica koji pospješuju upalne procese.

Jedno drugo istraživanje vezano za neuroplastičnost mozga pokazalo je da bi meditacija mogla usporiti proces starenja i povećati otpornost na stres. Snimanjem magnetskom rezonancom jedna profesorica s Harvarda pratila je tijekom devet godina budističke redovnike u hramu na Dalekom istoku, a ljudi sličnih karakteristika u drugoj grupi za usporedbu nisu meditirali. Ustanovilo se da je mozak meditanata sasvim drukčiji od onog kod "zapadnjaka" koji se ne bave tom metodom. Imali su zadebljan dio prefrontalnog korteksa koji služi za pamćenje, što je signal da bi tako mogli usporiti starenje mozga.

S obzirom na pristupačnost takvih metoda, o čemu se puno govori, kod kroničnih bolesnika one bi mogle biti strategija za smanjenje tereta bolesti i poboljšanje zdravlja.

Vratimo se još malo na umjetnost i njezino djelovanje. Kako to funkcionira na neurološkoj razini?

- Umjetnosti je namjera da opere prašinu s našeg dnevnog života, naših duša, a mi neurolozi mislimo i s mozga. Jako je važno bavljenje umjetnošću. Primjerice, ako samo gledamo umjetničku sliku, aktiviraju nam se zrcalni neuroni koji su bili aktivni kod umjetnika koji je to radio. Već time smo aktivirali svoju neuroplastičnost. A ako stvaramo umjetnost, onda je to još jače, time potičemo komunikaciju između različitih dijelova mozga.

Glazba je važan i komplesan stimulus koji nam je potreban za sve u životu. Mi nemamo samo jedan centar za glazbu, već se kod slušanja, prepoznavanja i dešifriranja glazbe aktivira stotinu različitih dijelova mozga. Kod nas je prevedena izvrsna knjiga Daniela J. Levitina koja govori o tome, "Mozak i muzika: znanost o jednoj ljudskoj opsesiji".

Postoji desetak studija o tome kako je rehabilitacija uz fizikalnu terapiju i glazbu daleko više uspjela i ljudi su se bolje oporavili nego oni koji su samo vježbali.

Dobro je plesati i pjevati

Svakodnevno slušanje glazbe tijekom prvog mjeseca nakon moždanog udara dovodi do perfektnih promjena u mozgu, a i manje je depresije, sve je to znanstveno dokazano.

Ples je također super kompleksna aktivnost, on nije puka motorika, način na koji se krećemo utječe na to kako razmišljamo i kako rješavamo probleme. Plesači imaju dvostruko više razine potrebnog nam neurotrofina u odnosu na one koji vježbaju u teretani. Dobro je plesati. Pjevanje je također prekrasna aktivnost. Svaki umjetnički rad bitno povećava psihičku otpornost i otpornost na stres.

A što je jako zanimljivo - samo zamišljajući neki čin mi uključujemo osjetilne i motoričke programe, one iste koji su potrebni za njihovo izvođenje. Zamišljanjem dakle možemo aktivirati zrcalne neurone. Mogućnosti našeg mozga su nevjerojatno snažne! Naša imaginacija je važnija nego znanje. Znanje se mijenja, a imaginacija nam omogućuje da obgrlimo cijeli svijet i izvučemo što je nama najvažnije.

To je jako ohrabrujuće! Eksperiment s Harvarda je to pokazao, kada su pratili dvije grupe studenata: jedna grupa je svirala klavir, druga grupa je imala ruke mirno na stolu, ali su zamišljali da sviraju klavir. Posebnom aparaturom se bilježilo što se događa u njihovu mozgu. Pazite - peti dan je aktivni dio mozga bio identičan kod obje grupe! Neuroni, živčane stanice bile su preslikane kao kod sviranja klavira.

U jednom talijanskom istraživanju na rezus majmunima, objavljenom u znanstvenom časopisu Brain, pokazalo se da se kod majmuna koji su samo gledali u ljude kako jedu također aktivirala moždana aktivnost.

Sve je to sazdano na mehanizmu zrcalnih neurona. Ako gledate video na kojem očima pratite ples, tijelo kako se giba, pokret, mozak se aktivira identično kao da on to radi. Sve na tom mehanizmu. Što može nekome bolesniku pospješiti oporavak.

Plastičnost mozga imamo cijeli život, objašnjava akademkinja Demarin

/Shutterstock

Treba paziti i na prehranu

Zagovarate ideju da aktivno treba pristupiti promjenama koje želimo postići i tako podignuti kvalitetu svog života. Kako?

- Nemamo čarobni lijek, tabletu kojom ćemo sve riješiti, ali puno intervencija koje sam vam spomenula omogućuju nam da nam mozak bude zdrav, da možemo pamtiti i da nam bude dobro. Jer plastičnost mozga imamo cijeli život.

Osim vježbanja moždanih funkcija, treba spomenuti prehranu, a mediteranska je na velikoj cijeni. Probava je jako bitna, 90 posto serotonina nastaje u stijenci tankog crijeva, 50 posto dopamina, to je onaj neurotransmiter kojeg nedostaje kod Parkinsove bolesti. Veza između crijeva i mozga je dvosmjerna komunikacija i silno je važna za naše zdravlje, jako bitno je voditi brigu o probavi.

Druženje s dugima, socijalni kontakti nam također trebaju.

I naravno - san. Sedam sati sna u kojem će mozak obaviti za naš organizam važne zadatke da bi nas sutradan opet dobro služio i - pamtio.

Samo pet posto bolesti od kojih ljudi obolijevaju je genetski uzrokovano, što je mali postotak premda ljudi često znaju reći da boluju od nečega zato što su od toga bolovali njegov otac ili majka. Epigenetika govori o tome koliko na naš mozak utječu životni stil, okolina, ono što mislimo, kako se ponašamo i osjećamo. Jesmo li pušači, spavamo li dovoljno ili gledamo TV do jutra, što jedemo...

O tome govori molekularni biolog i genij dr. Bruce Lipton u svojoj knjizi "Biologija vjerovanja". Epigenetika ima značajnu ulogu u očuvanju zdravlja i moramo naučiti iskorištavati njezinu moć i aktivirati neuroplastičnost. Masu stvari možemo u životu promijeniti na bolje.

Ne ide vam matematika ili ne možete vježbati jer niste sportski tip? Sve to nije točno. Čovjek se može prilagoditi i to promijeniti.

Možemo djelovati na način kako razmišljamo, kako se ponašamo i što osjećamo. Imamo silnu moć koju ne koristimo, jer možda ne znamo.