Dvije godine je Volodimir Zelenski dramio oko isporuke višenamjenskog borbenog zrakoplova F-16. Nabava tih aviona predstavljena je kao pitanje života ili smrti za Ukrajinu. Godine su potrošene u skupljanju hrabrosti i razmišljanju što će Vladimir Putin na to reći, umjesto da su se Zelenski i zapadni političari fokusirali na protuzračnu obranu, dalekometno topništvo i dovoljno streljiva. Trošak ove procedure mjeri se u neuspješnoj kontraofenzivi, uništenoj civilnoj infrastrukturi i tisućama ukrajinskih života.
Zelenski barem ima opravdanje, on je komičar a ne vojnik. Iako se retorika o presudnosti F-16 za ukrajinski pobjedu postupno mijenjala, Zelenski i njegovi zapadni partneri mogu upisati još jednu malu pobjedu – prvi "šesnaestice" i njihove posade stigle su krajem srpnja u Ukrajinu.
Da, riječ je o pobjedi, pa makar samo na razini ratne propagande, na razini PR-a. U ovom trenutku ne zna se točan broj isporučenih letjelica, ali razumno je pretpostavit da se radi o deset aviona, što standardno znači sedam letno sposobnih aviona u svakom trenutku. To nije dovoljno za bilo kakvu operaciju, osim, eventualno, borbu protiv većih dronova ili krstarećih raketa, no o tome kasnije.
Iako je Putin omalovažavao nabavu F-16 kazavši da će na bojištu proći kao i njemački tenkovi Leopard (20 uništenih op.a.), ruska propaganda ipak im je dala značaj plasiranjem dviju "tipičnih" laži – da su ukrajinski kadeti nesposobni za letenje jer su se udebljali, jer su osim trojice svi "alkosi" i jer im se ne da učiti engleski. Javili su da je jedan isporučeni avion već pao, ali se pokazalo da se priložena snimka odnosi na sasvim drugi tip zrakoplova, koji je k tome geolociran u Poljskoj. Ako Ruse živcira dolazak ovih aviona, jasno je da to ne može biti loše.
Izgubljen izlaz na more
Uostalom, postoji dobar razlog zašto bi ih isporuka ovih aviona trebala smetati, a mi u Hrvatskoj to trebali vidjeti jasnije od drugih. Sjećate se da je Amerika zaustavila isporuku izraelskih "šesnaestica" Hrvatskoj, iako smo tada bili punopravna članica NATO-a?
E pa, ovaj transfer tehnologije Amerika je dopustila i time poslala jasnu poruku. Kako god ruska agresija na Ukrajinu završila, što god od Ukrajine ostane nakon mirovnog kompromisa – slobodni dio Ukrajine ostat će čvrsto vezan za politički Zapad. A to je iz ruske perspektive strašan poraz, koliko god oni šutjeli o tome. Koliko takav poraz boli, najbolje mogu objasniti Srbi.
Njihov premijer Miloš Vučević je 2. svibnja ove godine – dakle 18 godina nakon što im se "odcijepila" (i) Crna Gora – za govornicom Skupštine Srbije kukao i plakao zbog "izgubljenog izlaza na more". Eto, toliko to boli!
No, do te će spoznaje na ukrajinskom bojištu izginuti još stotine tisuća Rusa (i ništa manje ukrajinskih branitelja). Logika rata iscrpljivanjem je jednostavna i neumoljiva – bolje prolazi ona strana koja ubije više neprijateljskih vojnika i uništi više njegove opreme do mjere kada nastavak rata postaje neodrživ.
Zračna nadmoć u tom je smislu izuzetno važna. Ona u ovom ratu nije na strani Ukrajine. Obećanje Belgije, Danske, Nizozemske i Norveške da će Ukrajini isporučiti 60 svojih F-16 neće tu činjenicu značajno promijeniti. Procjena je da će im za to trebati 120 ovakvih aviona. Pritom se, međutim, zaboravlja da je F-16 avion napravljen za djelovanje u velikom sustavu koji podrazumijeva elektronsko i protuelektronsko ratovanje, službu osmatranja i PZO. Jedan američki pilot lijepo je rekao – ako F-16 koristite na isti način kao MiG-29, sve što ćete dobiti jest nešto brži MiG-29.
F-16 točno ove godine obilježava 50 godina od prvog leta. Napravljen je na temelju neugodnog iskustva s MiG-ovima tijekom Vijetnamskog rata. Naime, američki vojni stručnjaci zaključili su da nakon uvođenja raketa zrak-zrak nikad više neće biti bliske zračne borbe, takozvanog dogfighta. A onda se njihov F-4 Phantom II, koji nije bio naoružan topovima, nego samo raketama, susreo s MiG-om 17. U bliskoj borbi u kojoj je F-4 teško uspijevao "zaključati" MiG-ove u svoj ciljnik. U Korejskom su ratu Amerikanci shvatili da im treba drukčiji i agilniji laki lovački avion.
Napravljeno 4500 aviona
S tom idejom napravljen je F-16 koji je u 50 godina zadržao karakterističan usisnik ispod trupa i kupolu kabine koja pilotu osigurava fantastičnu preglednost. Sve ostalo se tijekom godina promijenilo. Stvoren je avion koji može ispaliti protuavionsku raketu izvan vidokruga pilota, gađati cilj na zemlji navođenom bombom i raketom koja prati radarski snop pogoditi osmatrački PZO radar. Sve to može učiniti istodobno.
F-16 je postao punokrvni višenamjenski borbeni avion, a inačica Block 50/52 kakvu su dobili Ukrajinci još uvijek leti i u američkim zračnim snagama (iako se postupno povlači iz upotrebe i proizvodi još samo za izvoz u naprednijoj inačici Block 70). U ovih 50 godina napravljeno je više od 4500 aviona ovog tipa, što za Ukrajince znači nepresušan izvor rezervnih dijelova.
Stvaran "gamechanger" ovaj bio avion mogao postati ako Švedska isporuči Ukrajini svoja dva obećana "leteća radara" ASC-890 GlobalEye čija antena u borbenim uvjetima pokriva prostor od 250, a u neborbenim uvjetima čak 450 km uokolo. Uz podatkovnu razmjenu preko Linka-16, ukrajinske bi 16-ice imale kompletan pregled bojišnice u stvarnom trenutku, pa bi se na bolji način mogli i suprotstaviti ruskoj avijaciji.
Inačica Block 50/52 koju je Ukrajina dobila opremljena je radarom AN/APG-66V2A dometa 120 km, s mogućnošću mapiranja terena, novim računalima za upravljanje vatrom, tri multifunkcionalna displeja u pilotskoj kabini, poluaktivnim radarskim raketama zrak-zrak srednjeg dometa AIM-7 Sparrow i naprednim raketama AIM 120D AMRAAM dometa 120 do 180 km.
Problem je što Rusi ni danas ne lete dalje od crte vlastite bojišnice i zaštite PZO sustava. Radari njihovih Su-35 i MiG 31 "nanjušit" će ukrajinske F-16 na udaljenosti od 200 km. Ovi su avioni naoružani raketama R-77 dometa 80 do 120 km i R-37M dometa 200 do 250 km, pa bi piloti ukrajinskih F-16 trebali izbjegavati susret s njima.
Ovo je vrh za šesnaesticu
Ukrajinci bi bili u velikoj prednosti kad bi njihove 16-ice bile opremljene raketama AIM-9X i AMRAAM-D, ali one su, čini se, Ukrajincima trenutno uskraćene.
Primicanjem fronti F-16 bi se našao i na udaru PZO sustava S-300 i S-400. Već sad su Rusi zbog napada HIMARS-ima te sustave maknuli nešto dublje u pozadinu. Sad bi ih bilo mudro skloniti još mrvicu dalje.
Naime, Ukrajinci se u ovom ratu doista jesu pokazali jako inovativnima. Flotu MiG-ova 29, Su-24, Su-25 i Su-27 dijelom su uspjeli osposobiti za ispaljivanje raketa AGM-88 HARM (namijenjene uništavanju radarskih stanica) i krstarećih raketa MBDA Storm Shadow. Ali sasvim je jasno da će F-16 baš te zadaće obavljati puno efikasnije jer su rakete HARM dio njihova standardnog naoružanja.
Rusi su Ukrajince "satrali" svojim klizećim bombama. Riječ je o tehnologiji koju je izmislio Hitlerov Wehrmacht, ali se pokazala efikasnom pri uništavanju ukrajinskih rovova i utvrđenih objekata, nanoseći strašne udarce borbenom moralu ukrajinskih vojnika.
Ako se Ukrajinci, uz pomoć AWACS-a (vlastitih koje bi im dala Švedska ili američkih) uspiju primaknuti fronti, njihov F-16 bi mogao uzvratiti istom mjerom, koristeći klizeće bombe JDAM ER i krstareće rakete AGM-154.
Tu postoje dva problema – klizećem JDAM-u treba GPS signal koji Rusi snažno ometaju čak i na sjeveru Europe, a kamoli na ukrajinskoj bojišnici. Rakete AGM-154 trebali bi ispaliti sa srednjih visina, na kojima su baš lijepo vidljive ruskim lovcima i radarskim sustavima PZO. Opcija je da se primaknu u brišućem letu, pa onda "iskoče" na visinu ispaljivanja rakete, ali rizik je pritom značajan, a od uništenja aviona za Ukrajinu još veći bi gubitak bio ako pritom strada pilot. Nije da ih imaju na bacanje, a njihovo školovanje traje i skupo je.
Zasad je sigurno da će Ukrajina 16-ice koristiti u obrani od krstarećih raketa i velikih iranskih dronova kojima Rusi uništavaju bolnice i energetska čvorišta. Ni to nije bez rizika. Za razliku od mnogih sovjetskih/ruskih aviona, oni zapadni moraju poletjeti s čistih i dobro pripremljenih letilišta. A takvih nema puno i sigurno je da će se naći na pojačanom udaru ruskih raketa.
Nikad ranije F-16 se nije našao na ovako zahtjevnoj bojišnici. Zbog propagandnih razloga, Rusima je jako bitno da se u nekom trenutku pohvale uništavanjem borbenih aviona američke proizvodnje. Za rusku vojnu industriju još bi bolje zvučalo da američki avion obore u letu. Možda je baš to prilika spretnim Ukrajincima da udare još jednu "čvrgu" bahatim agresorima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....