Ana i Tomislav dugo su živjeli u podstanarskom stanu, ali odlučili su da im je dosta "bacanja novca". Dignuli su kredit i počeli graditi vlastitu kuću.
Evo kako je sve teklo:
– Nakon zastrašujućih potresa koje smo u našem kraju, a stanujemo u Svetom Ivanu Zelini, u blizini Zagreba, itekako osjetili, "lockdowna", korone, koja je još uvijek bila u punoj snazi, moj dečko Tomislav došao je na ideju da izgradimo našu kuću. Nismo željeli inkomodirati njegove ili moje roditelje pa smo neko vrijeme živjeli u stanu, ali budući da se jako volimo družiti i ugošćivati prijatelje (kojima se, srećom, nikad ne žuri), stan nikako nije bila dugoročna opcija za nas.
Usto, stanarina i režije koštali su nas nešto više od 3000 kuna, a vjerojatnost da će se s godinama povisiti je, s obzirom na situaciju u svijetu, bila velika.
Njegov prijedlog me je, s obzirom na to da je bila veljača 2021., iznenadio i nisam se odmah složila s tom idejom. Bojala sam se onoga što slijedi jer je situacija s koronom stvarno bila napeta i smatrala sam da bismo ipak trebali čekati neka bolja vremena.
Kad smo tu ideju prezentirali našim roditeljima, oduševili su se i podržali nas. Smatrali su da, s obzirom na to da smo nas dvoje već sedam godina u vezi, to nije neobična ideja, a na svako moje "ali korona..." optimistično su najavljivali da će i ona jednom proći.
On je nacrtao kuću, naša arhitektica je napravila minimalne izmjene i s njom smo sve riješili u samo dva polusatna susreta. U listopadu 2021. imali smo pravomoćnu građevinsku dozvolu, a potom još dva mjeseca rješavali dokumentaciju za stambeni kredit. Moji roditelji su nas počastili zemljom koja je otprije bila u njihovu vlasništvu i papirima za građevinsku dozvolu.
Otac moga dečka, koji je ujedno i njegov šef, ponudio nam je da će nam je oni besplatno izgraditi. Obitelj moga dečka već se godinama bavi građevinarstvom, tako da je ideja da nam oni zajedno s još dvojicom kolega – bratom i prijateljem mog dečka – budu izvođači radova bila jedina logična opcija.
S obzirom na to da su paralelno imali poslove na već postojećim ostalim gradilištima, naša kuća nije uvijek bila prva na redu. Radili su kako su stigli, često subotom, često do večeri. Materijal smo, dakako, kupili sami, i dosad potrošili oko 60.000 eura.
Neki su građevinski materijali, nažalost, poskupjeli čak 300%. Smatramo da je dobro što nismo čekali još koju godinu jer su cijene sve strašnije. Ovako smo, smatramo, ušli u zadnji vagon relativno normalnih cijena – navodi Ana, te dalje, kao prava građevinarka, navodi detalje građenja.
– Kuća je prizemnica, površine je 120 m². Umjesto trakastih temelja ima geotekstil, 40 cm nabijenog kamena, 12 cm armiranog podložnog betona, na koji je zavarena V4 ljepenka, a na nju stavljena armiranobetonska temeljna ploča od 35 cm. Kuća ima razvedeni krov. Za pokrivanje krova koristili smo crijep TONDACH (Jupiter) – engobirani, bakrenosmeđi. Ispod završnog sloja fasade (RÖFIX SiSi Putz Vital – 1,5 mm V – 56066 i 56064) je 15 cm debeo stiropor i RÖFIX polystar ljepilo, RÖFIX P50 staklena mrežica za armiranje i aktivni pretpremaz RÖFIX premium.
Ulazna vrata i troslojni prozori su nam Dalmatinci i savršeno su napravljeni u Šibeniku u tvrtki "Skelin Mont". Njih su postavljali moj dečko i bratić. Oko kuće su postavljeni opločnici (Samoborka Atena kreativ smeđa). Njih su postavljali moj dečko i nekoliko naših prijatelja. Na materijal smo, zbog ekstremnog povećanja cijena, potrošili puno više novca od planiranog, ali dugoročno je isplativo jer ćemo uštedjeti na grijanju – kaže Ana, koja ima i poruku za kraj:
– Odustajanje nam ni u jednom trenu nije bila opcija. Na kraju svega, moj dečko zaista može reći da je našu kuću od temelja do krova izgradio svojim rukama. Sretno svima koji su trenutno u procesu gradnje i svima želimo što brže useljenje!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....