Suprotno svim očekivanjima, ukrajinske snage nastavljaju svoj prodor unutar ruskog teritorija. Stožer u Kijevu objavio je u četvrtak informaciju da su u operaciju uključili i svoje zračne snage. Njihova su meta bila četiri ruska vojna aerodroma u oblastima Voronjež, Kursk i Nižnji Novgorod. Tamo su, prema istom izvoru, stacionirani zrakoplovi Su-34 i Su-35, kao i znatna skladišta goriva i streljiva.
Jedan ukrajinski zrakoplov navodno je pogodio ruski zapovjedni centar u naselju Tetkino, nekoliko kilometara sjeverno od linije fronte u Kursku. Čini se da napade izvode zastarjelim sovjetskim avionima Suhoj Su-27, a ne nekima od zrakoplova F-16, koje je Ukrajina nedavno dobila od Danske.
Rusko ukopavanje
Istodobno je CNN objavio najnovije satelitske snimke na kojima se vidi da je Rusija iskopala velik rov u blizini grada Ljgova u Kurskoj oblasti. Rov se pruža uz autocestu E38 i željezničku prugu. Ljgov je, inače, udaljen oko 60 kilometara od ukrajinske granice, a navodno su ukrajinske snage došle na 40 kilometara od grada.
Istodobno, vršitelj dužnosti guvernera Kurska Aleksej Smirnov objavio je da se evakuira okrug Gluškov, koji ima 20.000 stanovnika. Time se broj ukupno iseljenih stanovnika iz pograničnih ruskih područja popeo na 200 tisuća.
Prema informacijama kojima raspolaže Maksim Kamenjecki, profesor s Instituta za međunarodne odnose na kijevskom Sveučilištu “Taras Ševčenko”, ukrajinske snage ne namjeravaju stati do daljnjeg.
- Objavljeno je – kaže on u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju - da su u operaciju uključene još dvije zračne jurišne brigade naše vojske, što znači da se taj prodor i dalje nastavlja. Također je stigla i vijest o najvećoj predaji jedne ruske formacije. Radi se o veličini jedne satnije, točnije nekih stotinu vojnika. Prema dostupnim kartama, napredovanje ide u nekoliko smjerova a ne samo jednom, znači na sjever prema Kursku, kao i prema zapadu i istoku.
Među mjestima i gradovima koje su Ukrajinci uspjeli zauzeti u proteklih desetak dana nalazi se i Sudža. Ona za njih ima simbolično značenje, jer je nakon Oktobarske revolucije nekoliko mjeseci bila glavni grad Ukrajine. Ima nešto više od pet tisuća stanovnika, a strateški je važna jer se tu sijeku Transsibirski i plinovod Bratstva.
Doček za Ukrajince
- U Sudži još uvijek živi izvjestan broj Ukrajinaca. Na našim TV-postajama prikazana je snimka kako lokalno stanovništvo dočekuje ukrajinske vojnike. Oni su i sami bili iznenađeni da neki od njih govore ukrajinski jezik. Jedna bakica tako im se na ukrajinskom požalila da su ih njihove vlasti i vojska ostavili i pobjegli glavom bez obzira – veli Kamenjecki.
A koji je konačni cilj snaga pod kontrom Kijeva? Do sada se pojavilo više teorija. Po jednima, želi se spriječiti ruski pritisak na ukrajinskoj fronti. Po drugima, Ukrajinci hoće dokazati Zapadu da su spremni, ali da im treba pomoć, prije svega oružje. Treća teorija ide u pravcu moguće razmjene teritorija, a prije svega nuklearke Kursk, koju bi se mijenjalo za onu u Zaporižju, dok je po četvrtima cilj Putin i slabljenje njegove moći u očima samih Rusa.
- Ja bih rekao da su najrealnije prvo i zadnje objašnjenje. Ovo je svakako pokušaj razvlačenja ruskih snaga, ali za sada nije uspio. Njihovi udari u manjoj mjeri posljednjih dana jedino su zabilježeni u oblasti Harkiv, gdje nema proširenja okupiranog teritorija kod Vovčanska. Zato u Donjeckoj oblasti, na glavnim pravcima djelovanja prema Pokrovsku, nastavljaju s jurišima.
- Govoriti o nekakvoj budućoj razmjeni teritorija se ne može. Nuklearka Kursk je neusporediva sa Zaporižjem jer je ona prilično zastarjela i pred stečajem, dok je ona u Zaporižju najveća u Europi. Osim toga, zauzimanje NE Kursk donijelo bi puno više problema nego benefita, jer bi došli pod lupu međunarodnih promatrača, trebalo bi dovesti našu upravu i posadu.
Ukrajinsko napredovanje ipak najveće probleme stvara unutar ruskog političkog vrha. Puno vam govori nedavna reakcija jednog od oligarha i milijardera Olega Deripaske, koji nije čovjek bez utjecaja. Problem će tek prerasti u širi društveni kada se shvati da su sami Rusi pobili svojih 500 vojnika u onom konvoju koji je išao u pomoć Kurskoj oblasti. Upravo zato da ne bi odvlačili udarne snage, u igru su uvukli ročnike i pričuvu, totalno nespremne za rat. Puno govori podatak da je Moskva u srijedu prvi put od početka rata predložila razmjenu zarobljenika. To se u ove dvije i pol godine nikada nije dogodilo. Sada je njihova javna pravobraniteljica zvala našeg javnog pravobranitelja i tražila razmjenu – ukazuje Kamenjacki.
Igra za Zapad?
Uz to će reći da se operacije kakve Ukrajinci provode u Rusiji ne vode za strane igrače, pa ni one sa Zapada. Ukrajincima bi, prema njegovim riječima, ipak bilo ključno da im Amerikanci, Britanci, Francuzi, pa i Nijemci dopuste korištenje svojih dalekometnih raketnih sustava, poput onog Storm Shadow, kako bi mogli učinkovitije gađati vojne aerodrome u dubini ruskog teritorija.
Ni sam Kamenjecki nema odgovora na pitanje koliko Ukrajinci još mogu napredovati i kako planiraju zadržati osvojeno.
- Puno toga nam je rekao slučaj pobune Jevgenija Prigožina i njegovih snaga koje su u svojoj pobuni bile stigle skoro do Moskve. Naši vojnici s kojima sam razgovarao i sami su začuđeni nespremnošću Rusije. Nama će se kao problem prije ili kasnije nametnuti logistika, jer čim vojska brzo napreduje, ona postaje sve kompliciranija. Zato mislim da su vojni i politički vrh u dvojbi - stati ili nastaviti. Odluku će brzo morati donijeti – poručuje iz Kijeva profesor Maksim Kamenjecki.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....