Anamaria dolazi iz Zadra, pilotkinja je helikoptera u 395. eskadrili transportnih helikoptera u Divuljama. Samouvjereno kaže: "Ja sam djevojka koja živi svoj djevojački san!"
Ona, zajedno sa svojim kolegama, prevozi bolesnike s udaljenih mjesta u splitski KBC, sudjeluje u brojnim spašavanjima. Pomagati je, kaže ova Zadranka, njezin poziv.
- Već kao djevojčica u vrtiću znala sam što je moj san, što želim biti kad odrastem… kao i cijela moja obitelj i vjerojatno svaka ptičica na grani. Cijelo svoje školovanje bila sam odlična učenica i sportašica.
Bavila sam se atletikom duže od osam godina. Dandanas moj zid u sobi krase brojne medalje u sjećanje na ta divna vremena! Sport je uvijek bio moja ljubav, ali uz školu i treninge uvijek sam znala što je krajnji cilj. Nakon završene osnovne škole te matematičke gimnazije u Zadru, predala sam potrebne papire za početak mog sna.
Prvi korak je bio liječnički pregled, koji je, moram vam priznati, bio veoma detaljan i zahtjevan. Onda ne trebam ni pisati kolika je sreća bila nakon što sam ga prošla! - kaže Anamaria za Vojnipilot.hr, te nastavlja:
- Drugi korak, onaj meni najljepši i najdraži: Selekcijsko letenje u Zemuniku na zrakoplovu Zlin 242 L. Zamislite to divno sunčano ljeto, sa završenom školom i riješenom maturom, a jedina zadaća ti je letenje te rad na sebi da u tome budeš sve bolji i bolji. Zvuči sjajno, zar ne? Vjerujte mi da tako i je. Tih cca 10 sati naleta je apsolutni hedonizam, uživanje u ljepotama Lijepe naše i ljepotama svijeta iz "ptičje perspektive". Nakon što sam "sletila" na zemlju, slijedio je upis na Fakultet prometnih znanosti te život u vojarni dvije i pol godine u Zagrebu.
Organizacija, motivacija, trud i rad su čimbenici koji su mi pomogli da fakultetske i vojne obaveze riješim bez ikakvih problema, a da samim time uživam u zasluženim slobodnim danima te vojnim kampovima! Uvijek sam imala vremena, uz dobru organizaciju, za svoje hobije. Trčanje je uvijek bio moj "izlaz" kada bih osjetila preopterećenje. I dobra knjiga je pomogla kao razbibriga, ali budući da sam jako društvena osoba, druženje s prijateljima je nešto što oduvijek obožavam! - objašnjava, navodeći i svoj treći korak.
- Treći korak, onome kojem sam se iznimno veselila, je bio povratak u Zemunik na letenje. Ne mogu vam opisati tu sreću svog ponovnog polijetanja i uživanja u svakom letu kao da je prvi. Nakon pola godine provedene na Zlinu 242L, slijedio je početak na novoj letjelici – helikopteru Bell 206 B. Lagala bih kad bi rekla da nisam sanjala o tome da postanem pilot aviona, ali helikopter je letjelica koju se jednostavno zavoli jer je doista posebna. Sposobnost koju vam daje ova letjelica je zaista prekrasna, jer zamislite slijetanje na Vaganski vrh i pogled s njega? To je samo jedan mali primjer u moru ostalih. Moj 22. naraštaj vojnih pilota broji šest pilota, te je svakodnevno druženje dovelo do toga da smo postali kao mala obitelj s puno priča iz "zraka" koje su povezali isti poziv i ljubav – letenje.
Ta "mala obitelj" je 2018. godine završila svoju obuku i postali smo šest novih vojnih pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. To su bili dani iznimnog ponosa, ljubavi, sreće i veselja. Ne mogu vam reći da je bilo lako, jer nije. Svaki let zasebno zahtijeva posebnu detaljnu pripremu, tu su i mnogobrojne zadaće i ispitivanja. Ali, da vrijedi svake minute provedene u zraku – vrijedi! I to je ono što te vuče iz dana u dan, iz leta u let. Želja za novim i želja za boljim.
Danas sam ponosna časnica Hrvatske vojske. Kao što sam u početku napisala, radim u 395. eskadrili transportnih helikoptera u Divuljama te sam kopilot na Mi-8 helikopterima. Zajedno smo jedna velika obitelj i zaista radim s divnim ljudima. Svakodnevno u svojim dežurstvima obavljam medicinske letove, letove traganja i spašavanja, a sudjelovala sam i u protupožarnom dežurstvu ove sezone. Osjećaj zadovoljstva kada nekome spasimo život je neprocjenjiv. Isto tako, bilo koja vježba i let koji uspješno provedemo je neprocjenjiv. Ja zaista živim svoj san. Vjerujte mi, nitko vam ne može reći da nešto ne možete ako to zaista želite. Ne, ovo nije "muški" posao, jer letjelica ne prepoznaje kojeg ste spola.
Zato, ako i vi osjećate ovaj poziv i volite letenje, prihvatite izazov i pridružite se "čuvarima neba" Hrvatskog ratnog zrakoplovstva! - navodi Anamaria.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....