Ante Tomić: Na splitskoj Pjaci zabili najružniju jelku, i u Teheranu imaju ljepšu! Sad je jasno i zašto

Tajanstvena je pojava da muškarce privlače građevinski radovi. Dočim negdje bager zabije čelične zube u beton, ili valjak krene ravnati vrući crni asfalt, ili se iz miješalice za beton izlije siva žitka smjesa po željeznim rešetkama armature, uz ogradu se okupe znatiželjni svih dobi, od malih dječaka do penzionera, da s rukama na leđima očarano pilje u gradilište.

Vjerojatno je jednaki poriv doveo Bojana Ivoševića na splitsku Pjacu kad se dizalicom postavljala božićna jelka. Zamjenik gradonačelnika prosto nije mogao odoljeti golemom žutom stroju koji je činio brm, brm, brm.

Došla je, napokon, iz Banovine pročelnica za komunalne poslove i jedan redar, Ivošević je na glavnom trgu većinom bio beskoristan. Istina, pazio je da se jelka uspravno namjesti i dovikivao upute da je nagnu mrvicu lijevo ili desno, gledao je da ukrasi budu ravnomjerno raspoređeni po granama, ali toliko su i prolaznici pomagali, i to besplatno, za svoj gušt.

Gdje je ta trudnica...

Slučaj je htio da su se u susjedstvu tada zapalile nekakve neispravne električne instalacije, pa se naš junak rastrčao da i to riješi. Požar od struje, ne treba vjerojatno napominjati, traži specijalno vatrogasno iskustvo i opremu koju Ivošević nema, ali znate kakav je on. Da nekoj trudnici u njegovoj blizini pukne vodenjak, on bi joj lično dao epiduralnu anesteziju i porodio zdravu mušku bebu. Ako je nazovu Bojan, njemu neće biti krivo.

Pretpostavljam kako je zbog vatrogasne intervencije božićna jelka na Pjaci na koncu ostala nedovršena i kusava. Rijetko je ukrašena samo crvenim i bijelim platnenim ukrasima, krpenim čarapama, bombonima i kolačima, koji ni sad nisu dojmljivi, a s kišama će sve jadnije izgledati. Građani su, blago rečeno, zbunjeni tim napuštenim i nevoljenim stablom. Stariji primjećuju kako je i u ratu Pjaca bila okićenija, dok se ateisti i Jugoslaveni koji mrze sve što je hrvatsko zadovoljno smiju, drago im je da je Advent u Splitu ispao skroman i neugledan.

Iskreno, meni je običaj adventskih sajmova nedokučiv, ne shvaćam kako ikome može biti zabavno cupkati na ledu kraj drvenih kućica osvijetljenih šarenim lampicama? Hodao sam prošli tjedan zadarskim sajmom na Trgu pet bunara. Navodno u jednoj kućici imaju odličnu sarmu, ali ja nisam sebi znao objasniti zašto bih nešto jeo stojeći, drvenim priborom, iz papirnatog tanjura, dok kišica sipi po meni, a samo pet metara dalje je konoba Skoblar, topla i suha, s prvorazrednom poslugom i genijalnom spizom?

Odolijevam ipak iskušenju da svijet mjerim po sebi. Ako je narodu nešto drago, a bezopasno je i ne ugrožava druge, treba to učiniti ne pitajući se o smislu i besmislu. Kako god se nekome činilo djetinjasto i šašavo kuhano vino, kobasice, fritule, orašari, imele i crvene kape obrubljene pamučnom vatom, taj betlehemski lajtšou okuplja mnogo svijeta. To je nekakav dobar socijalni trenutak i živa ekonomija.

Bučna i razdragana Pjaca

Spominjemo li Pjacu, pamtimo kako je to u adventsko vrijeme prije nekoliko godina bilo bučno i razdragano mjesto. Mrzovoljnijima među nama bile su ponekad i iritirajuće svjetlosne i zvučne senzacije i rasplesane i pijane sredovječne gospođe s plišanim jelenskim rogovima. Dugo nakon što smo se vratili kući pred očima su nam još igrali svjetlaci i u glavi tukao ritam blagdanskih hitova u techno obradama.

Nevoljko ćemo priznati, ali nedostaje nam danas taj krkljanac, kad Narodni trg već s prvim mrakom gotovo černobilski opusti. Gledajući onu kusavu jelku ispred Centrala čini nam se kao da je recentna gradska vlast izgubila zamah, razočarala se, lagano već odustaje.

Zašto bi inače između kamenih ploča zabili najružnije božićno stablo u čitavom kršćanskom svijetu? Pa i u Teheranu valjda imaju ljepšu jelku od ove naše splitske? Zar bi im ruke otpale da su po granama razvukli nekakve raznobojne lampice? Dobro, znam, to je opasno, lampice se lako mogu zapaliti, ali s druge strane, uvijek možemo staviti sa strane Bojana Ivoševića da sav važan dežura s vatrogasnim aparatom i šiljastom kacigom na glavi.