Građanin nekadašnje NR Slovenije, rođen u Pitvama na otoku Hvaru (podaci poznati redakciji, op.a.), presudom Okružnog suda u Ljubljani Ko-500/47 od 4. ožujka 1948. osuđen je na 3 godine oduzimanja slobode, na zapljenu cjelokupne imovine i na 2 godine gubitka političkih prava. Čovjek je spas našao bijegom u inozemstvo. Škojar je umro u Americi, ali njegovi nasljednici stalno su se nadali da će učinjena nepravda biti ispravljena.
– Dakle, nasljednici su nastankom demokratske Republike Hrvatske, pozivajući se na Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, 30. prosinca 2000. pokrenuli postupak kojim je zatraženo da im se konfiscirana imovina vrati u vlasništvo. Riječ je o zgradama, poljoprivrednim i građevinskim zemljištima od kojih se samo jedna parcela veličine 6000 četvornih metara pokraj mora u Zavali, na južnoj strani otoka, procjenjuje na 13 milijuna kuna – kazao je odvjetnik Rino Barbić iz Jelse, koji je pokrenuo i još uvijek vodi postupak.
Upravni spor
Ljudi ne mogu prihvatiti da im je neshvatljivim ponašanjem hrvatske birokracije blokirana tolika imovina. Da čitava stvar bude još čudnija, veli odvjetnik, država nikada nije ni pokušala stupiti u posjed konfiscirane imovine i vjerojatno i ne zna gdje se nalazi.
No, vratimo se mi postupku u kojem je pribavljeno i mišljenje DORH-a od 19. srpnja 2012., a koje glasi: "Dajemo mišljenje kako je presuda Okružnog suda iz Ljubljane 'možda u suprotnosti' s pravnim sustavom RH u dijelu koji se odnosi na sporednu kaznu konfiskacije. Budući da takva kazna ne egzistira u pravosudnom sustavu RH, te bi stoga taj dio presude 'mogao biti protivan' načelima pravne države i demokratskog društva. Kao zlouporaba prava i političke moći smatraju se slučajevi u kojima je došlo do osude, kojom se u izreci ili postupku koji joj je prethodio krše međunarodno priznata načela pravne države, demokratskog društva i javnog poretka RH. U suprotnosti je s gore navedenim načelima kada se umjesto oduzimanja protupravno stečene materijalne koristi počinitelju konfiscira sva imovina, osim ako sva imovina predstavlja protupravnu materijalnu dobit ostvarenu kaznenim djelom. Budući da pravni sustav RH konfiskaciju imovine ne poznaje niti kao kaznu, niti kao zaštitnu mjeru, osuđeniku se za bilo koje kazneno djelo kojim je stekao protupravnu materijalnu dobit može oduzeti imovina samo ukoliko njena vrijednost izvire iz protupravno stečene dobiti, ali nikako imovina koja je stečena prije i (ili) nezavisno od izvršenja kaznenog djela."
Međutim, unatoč vrlo jasnom stajalištu DORH-a zahtjev je odbijen u prvostupanjskom postupku rješenjem od 12. ožujka 2013. kao i u drugostupanjskom postupku rješenjem od 23. studenoga 2015. godine. Pokrenut je upravni spor, slijedom čega je Upravni sud u Splitu pravomoćnom presudom od 11. svibnja 2017. poništio pobijane upravne akte. Stranke su, presudom od 27. ožujka 2019. poništile tu presudu u dijelu kojim je osuđenik bio osuđen na "zapljenu cjelokupne imovine".
– Stranke su zatim pokušale od RH dobiti tabularnu ispravu radi uknjižbe, pozivom na okolnost da je presuda o konfiskaciji pravomoćno poništena. No, ODO Split aktom od 30. prosinca 2019. odbija izdati tu ispravu, držeći da stvar treba okončati meritorno u upravnom postupku koji je potrebno nastaviti i rješenjem izvršiti povrat imovine. Suprotno tome, Služba za imovinsko-pravne poslove u Splitsko-dalmatinskoj županiji rješenjem od 14. srpnja 2020. odbija zahtjev stranaka držeći da nakon poništenja presude kojom je određena konfiskacija više nema uvjeta za vođenje postupka – navodi odvjetnik.
Podnesene žalbe
Protiv tog i takvog akta nastavno posebne žalbe podnose i stranke, i RH zastupana po ODO-u, a na ročištu povodom žalbi od 18. prosinca 2020. godine. ODO i upravno tijelo ne nalaze zajednički jezik, iako se svi slažu da imovinu treba vratiti, ali se ona ne vraća, pa se žalbe upućuju na Ministarstvo pravosuđa i uprave radi drugostupanjskog odlučivanja.
– Stranke su pisale šest požurnica, među ostalima i ministru Ivanu Malenici, nastojeći ubrzati odlučivanje u stvari u kojoj je suštinski sasvim svejedno kako će o žalbama biti odlučeno: ako budu usvojene, upravno tijelo će u nastavku postupka rješenjem vratiti konfisciranu imovinu, ako budu odbijene, to će učiniti RH tako što će putem ODO-a izdati tabularnu ispravu – kaže Barbić.
Ministarstvo odgovara da ne mogu postupati, jer da se predmeti uzimaju u rad po redu zaprimanja (op. a. zakonski rok za odlučivanje po žalbama od dva mjeseca je odavno istekao) te da spis još nije ni raspoređen u rad. Odvjetnik ne zna kada će žalbe biti "raspoređene u rad", a još manje kada će se o njima odlučiti, ali ističe da je Sabor taj zakon donio još 2009. upravo prihvaćajući nacrt što ga je izradilo Ministarstvo.
Tako odvjetniku i njegovim strankama jedino preostaje da nemoćno promatraju ping-pong koji državne institucije igraju u povodu njihova zahtjeva, kojima punomoćnik, osobito jer se radi o stranim državljanima u poznim godinama života, nije u stanju objasniti o čemu se tu radi, i zašto se njihova stvar već 21 godinu ne rješava. Istodobno sva državna tijela koja sudjeluju u postupcima, uključivo i Općinu Jelsa, jasno izražavaju stav da imovinu treba vratiti.
Odvjetnik se, kako sam iznosi, naivno nada, da će medijski prikaz samo jednog ovakvog slučaja, od njih nekoliko koje vodi, polučiti učinak makar malog pokretanja zahrđalog kotača birokratizirane države. Na otoku Hvaru u tijeku je veći broj postupaka u kojima stranke očekuju naknadu za deposedirano zemljište, a koji traju od 1984., pa čak i iz 1972. godine, i ne vidi im se kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....