Stipe Latković uopće nije vlasnik turističkog kompleksa na Vruji, on se samo tako predstavlja, a Država, stvarni vlasnik te nekretnine, sve to godinama šutke gleda!
Nevjerojatna je to vijest, točna do zadnjega zareza, koja je jednako nevjerojatno godinama ostala skrivena.
Jer, stara je, ničega nova u njoj nema, izuzev činjenice da je za nju malo tko znao. Osim, naravno, samog Stipe Latkovića i njegove prijateljice Države. I arhitektice Marijane Bucat, čije uzvike nitko nije čuo.
Novinari već blizu dva desetljeća pišu o devastaciji Vruje, uvale na razmeđi omiške i makarske rivijere koju je priroda učinila nepristupačnim biserom, a čovjek, hrvatski tajkun, bezvrijednim kamenom.
U svim tim silnim člancima i prilozima, pokazalo se također bezvrijednima, Stipe Latković, odnosno njegova tvrtka "Point", navođeni su kao vlasnici objekta na Vruji. I zemljišta i kućica na tom zemljištu. A to nije bilo ni blizu istine.
Novinari, međutim, nisu krivi za ovu dvadesetogodišnju travestiju, za uistinu čudesni informativni defekt. Državne institucije su, naime, te koje su sve vrijeme svojim objavama davale legitimet Latkovićevu vlasništvu nad Vrujom.
Nikad niti jednoj nije palo na pamet da od prapočetka ove storije 2002. godine do danas javnost, pa i samog Latkovića, upozori kako taj predmet njegove žudnje naprosto nije – njegov. Nije, ma koliko god ga je on svojevremeno bio kupio. I skupo platio.
Da, Stipe Latković kupio je turistički kompleks na Vruji još davnih dana, koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, no i danas u katastarskim i zemljišnim knjigama kao vlasnik se navodi Republika Hrvatska.
A navodi se jer je Republika Hrvatska uistinu vlasnik Vruje, u nje je vlasnički list, ma koliko god ona šutjela o tome ili se pravila da ne zna.
Sve je moguće
Što je gore od te dvije opcije prosudite sami, a mi ćemo tek postaviti jedno blesavo pitanje:
Kako je to moguće?
– Moguće je, u Hrvatskoj je sve moguće – govori nam jedan od naših sugovornika.
Za potrebe ovoga teksta razgovarali smo s više osoba koje su, svaka na svoj način, bili Latkovićevi svjedoci. Većina je željela ostati anonimna jer im, kažu, ne treba povezivanje s kontroverznim tajkunom.
Ili, pak, s institucijama koje mu velikodušno omogućuju da na tuđoj Vruji radi što ga je volja. Od nadogradnje lukobrana na pomorskome dobru do pretvaranja šumskog vatrogasnog puta u autostradu koja od Jadranske magistrale vodi do zdanja koje smo do jučer smatrali njegovim.
Lagao je
Zvali smo, podrazumijeva se, i Latkovića, no on nije odgovarao na pozive. Ne javlja se još otkako smo objavili njegovu izjavu da je Milanović, predsjednik Zoran Milanović, boravio na Vruji, iako je javno rekao kako tamo nikad nije bio. Lagao je, a Latković nam je pomogao uhvatiti ga u laži. I to nam nije oprostio.
"Zoran je ljetos bio kod mene na Vruji, tamo smo ručali, a nakon toga sam ga poveo u obilazak", kazao nam je Latković prije točno godinu dana.
Napomenuo je kako Milanović nikada na Vruji nije spavao, ali jest u obližnjem Pisku.
"Kad dođe do nas, spava u Pisku, kod mene doma", otkrio je u razgovoru za "Slobodnu".
S Milanovićem se, naveo je, zbližio tijekom intenzivne poslovne suradnje.
"S njegovom sam tvrtkom imao ugovor o konzaltingu. Milanović mi je dosta pomogao kada sam otvarao firme diljem svijeta", objasnio je poduzetnik koji u svom portfelju drži i proizvodnju brenda medicinske obuće Dr. Luigi te Televiziju Jadran na kojoj je svojevremeno bio zaposlio i Antu Jakova Milanovića, predsjednikova sina.
Najpoznatiji bespravni graditelj
Ipak, diljem zemlje Stipe Latković najpoznatiji je kao bespravni graditelj s Vruje protiv kojega je građevinska inspekcija izdala nebrojeno rješenja s nalogom za rušenje. I sva su bila uzalud.
– Nekoliko puta sam izlazio na teren, a gdje su još drugi kolege i kolegice, i svaki put sam izdao rješenje o zabrani daljnjih radova, no isto tako bi se svaki put radovi nesmetano nastavili – kaže nam jedan splitski građevinski inspektor.
Na pitanje kako je moguće da nalaz inspekcije ostane mrtvo slovo na papiru, nemoćno širi ruke.
– Frustrirajuće je to, ali u ovoj državi ništa neočekivano – zaključuje.
Iznosi potom fascinantan podatak.
– Na naših, recimo, 500 izdanih rješenja, sruše se dva, a i ta dva obično budu predstava za javnost. Tako vam to kod nas ide – napominje inspektor.
A kako je moguće da ni inspektori nisu primijetili da vlasnički list objekta na Vruji drži Država, a ne Latković?
– Jednostavno, kad utvrdimo tko je investitor, a na Vruji se to dobro zna, nema potrebe utvrđivati tko je vlasnik, tako kaže zakon – veli naš sugovornik.
Prostor za pijanstvo
Malo je poznato da je Latkovićeva tvrtka "Point", a nju znate po niskograđevinskim radovima diljem srednje Dalmacije, objekt na Vruji kupila od "Agrokora". Dok je "Agrokor" to danas nadograđeno i nagrđeno arhitektonsko mini remek-djelo Dinka Kovačića kupio od "Bobisa". A "Bobis" od "Dalmahotela", državne tvrtke koja je bila njegov prvi vlasnik.
"Kada sam došao tamo, činilo se da se tamo ništa u toj ljepoti ne može raditi, zbog čega sam rekao, mogu vam jedino napraviti prostor za pijanstvo", kazao je Dinko Kovačić kolegici Darinki Derifaj s RTL-a u rujnu 2018. godine.
A prisjetio se i razgovora s Latkovićem koji je, reče, imao velike planove za preuređenje Vruje.
"Ja sam rekao da će kroz ovakvu ljepotu krv početi izlaziti ako bagerima nastupite. On je rekao, ma pustite vi to meni, ja sam prijatelj od Mesića", ispričao je Kovačić.
Dakle, Latković je prijatelj i "od Mesića", predsjednika Stjepana Mesića, i on je boravio na Vruji, a tu je, tvrde mještani obližnjeg Piska, dolazila i Jadranka Kosor, premijerka, bio je i Josipović, predsjednik Ivo Josipović, a viđali su i negdašnjeg HDZ-ova moćnika Ivića Pašalića.
– Čuo sam za te posjete, ali im nisam svjedočio – kaže nam jedan dugogodišnji Latkovićev suradnik.
Dobro je upućen u pravne poslove svog bivšeg poslodavca.
– Koliko znam, on još uvijek nije riješio vlasništvo nad Vrujom, a to i ne može jer bi Vruju morao ponovno kupiti. A to ga dovodi do ludila. Osobno sam svjedočio jednom njegovu ispadu kad je shvatio da unatoč silnom novcu koji je tamo utrošio Vruja na papiru nije njegova. Poludio je, skoro je umro, doslovno – objašnjava.
Skoro je umro
Riječ je o danu kada je Latković shvatio da je "Agrokor" nepovratno propao, a s njime i njegov novac.
– Velik novac je krajem devedesetih Latković dao Todoriću za "Agrokor", radilo se o nekoliko milijuna kuna u protuvrijednosti ondašnjih njemačkih maraka. Ugovor je potpisan na način da će mu Todorić vratiti novac, i to s kamatama, ukoliko ne uspije ishoditi valjane papire, odnosno uredan vlasnički list – prisjeća se naš sugovornik.
"Agrokor" je tužio Republiku Hrvatsku, proces je trajao 15 godina, a konačna je presuda glasila da Vruja ostaje državna.
– U tom je trenutku Latković mislio da će mu Todorić, prema ugovoru, vratiti novac, s kamatama, i nije se previše brinuo, bio je spreman odreći se Vruje, no ubrzo je shvatio da to baš i neće ići tako lako pa je tužio "Agrokor".
A kad je "Agrokor" propao postao je očajan, te se još više zainatio da na Vruji nastavi graditi unatoč ne samo svim mogućim zabranama, nego i činjenici da zapravo gradi na tuđoj zemlji – detaljno će bivši Latkovićev suradnik.
Ponavlja tvrdnju kako bi Latković, ako misli uistinu postati vlasnik Vruje, morao ponovno kupiti tamošnji objekt. Ovaj put od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Tijelu koje vodi ministar Darko Horvat poslali smo upit sljedećeg sadržaja: "Što se događa sa zemljištem i pripadajućim objektom na katastarskoj adresi Put Vrulje, katastarska općina Rogoznica, Omiš. Zemljišnik i katastar navode da je Republika Hrvatska vlasnik i zemljišta i objekta, no unatoč tome tim nekretninama već godinama upravlja poduzetnik Stipe Latković, odnosno njegova tvrtka "Point"? Možete li nam objasniti kako je do toga došlo, odnosno što će se s tim zemljištem i objektom događati u budućnosti?
Ubrzo nam je stigao protuupit, odnosno molba: "Molimo da nam pošaljete više informacija o lokaciji (broj čestice, adresa i sl.)."
Poslali smo odmah i preciznije podatke ("Glavna knjiga: Rogoznica; broj k.č. 5299/5; Broj ZK uloška 403.") te sad čekamo novi odgovor.
'Dobro je da se piše...'
U međuvremenu smo razgovarali s Ivanom Krželjem, načelnikom općine Zadvarje. Zašto s njim? Zato što ta nesretna Vruja, uz Omiš, teritorijalno pripada i Zadvarju. Toj kontinentalnoj općinici Vruja je izlaz na more, kao što je Neum Bosni i Hercegovini.
– Kad se piše, a dobro je da se piše jer je stvarno krajnje vrijeme da se ovo s Vrujom riješi, treba paziti da se ne pišu gluposti. Odnosno treba razlikovati koncesiju na pomorskom dobru, koju je Latković imao za plažu pred tamošnjim objektom, od svega onoga što taj gospodin bespravno gradi na ostatku zemljišta, koje se uglavnom nalazi u vlasništvu Hrvatskih šuma – pojašnjava Krželj.
Bravo, jer dolazimo do novog problema, a to je koncesija na plažu. Latković ju je svojevremeno dobio u trajanju do 2024. godine, da bi mu zbog bespravne nadogradnje lukobrana – što je, usput rečeno, dovelo do drastičnog smanjenja plaže – bila oduzeta u prosincu 2018. godine. Tako je, na prijedlog Stručnog tijela za davanje koncesija na pomorsko dobro, odlučila Skupština Splitsko-dalmatinske županije.
Poništeno oduzimanje koncesije
Član tog tijela je i Domagoj Lažeta, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko-dalmatinske županije "More i krš", koji nam je potvrdio kako je ponovno pokrenut postupak oduzimanja koncesije tvrtki "Point" za plažu na Vruji.
Zašto ponovno? Zato što se Latković žalio na prvu odluku i što je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture uvažilo njegovu žalbu.
– Žalba je prihvaćena iz, moje je mišljenje, bizarnog razloga. Čak i nevjerojatnog. Presuđeno je, naime, da nije bilo riječi o gradnji lukobrana, nego tek o sanaciji, koja je, uz to, izvedena i prije dobivanja same koncesije – prepričava Lažeta.
Županija se žalila Upravnom sudu na tu odluku, ali je...
–... žalba odbačena jer je Upravni sud ocijenio da mi nismo stranka u postupku – kaže Lažeta.
Uglavnom, Županijska skupština uskoro će, bez sumnje, ponovno Latkoviću oduzeti koncesiju, a on će se, također bez sumnje, opet žaliti. A taj će ping-pong trajati do 2024. godine.
Njih morate pitati
Omiški gradonačelnik Ivo Tomasović ostao je u čudu kad smo ga nazvali.
– Prvi put čujem da Latković nije vlasnik objekta na Vruji, nisam imao pojma, a pojma nemam ni kako je dobio dozvolu za turističku djelatnost. Taj odjel u našem se gradu nalazi pod Županijom, njih morate pitati – kratko će Tomasović.
Stipe Čogelja, pročelnik Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, nije se odazivao na pozive, nego nas je SMS porukom zamolio da mu pitanja proslijedimo na e-mail. I jesmo.
Pitali smo ga što će biti s plažnom koncesijom na Vruji te je li znao da tvrtka "Point" već godinama zarađuje eksploatirajući turistički objekt koji uopće nije u njezinu vlasništvu.
Pitali smo ga i tko je tvrtki "Point" izdao dozvole za iznajmljivanje, tko je legalizirao objekt i tko je uopće provjeravao valjanost papira, odnosno vlasničkog lista nužnog za obavljanje komercijalne turističke djelatnosti.
Završavamo ovaj tekst čekajući Čogeljin odgovor.
{infobox-gray_full}267424{/infobox-gray_full}
{infobox-gray_full}267470{/infobox-gray_full}
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....