Banke danas znaju svašta o vama, zabadaju nos i u politiku, ali jedno ipak ne smiju

U banci vas danas pitaju razne stvari i toliko podataka prikupljaju od klijenata da je čudno kako ne pitaju koji broj cipela nosite, a u cijeloj lepezi pitanja koje postavljaju jedan dio odnosi se na pitanja o političkoj izloženosti. Ispitivanje o političkoj izloženosti dio je regulative suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma, temeljene na europskoj direktivi po kojoj banke moraju od klijenata dobiti odgovore na pitanja jesu li državni ili lokalni dužnosnici, članovi zakonodavnih tijela, suci vrhovnih, ustavnih i revizorskih sudova, veleposlanici, visoki časnici oružanih snaga, direktori i članovi upravnih i nadzornih odbora poduzeća u državnom vlasništvu...

Jedno od pitanja na koje treba odgovoriti jest i jesu li klijenti članovi upravnih tijela političkih stranaka, a s obzirom na količinu pitanja nije teško pretpostaviti da netko pitanje može protumačiti kao pitanje o članstvu u nekoj političkoj stranci. Količina pitanja kojom vas mogu u bankama obasuti ovisi o tome koliko ste često u poslovnicama banke, pa tako oni koji odlaze rijetko vjerojatno dožive šok kad im službenici istresu hrpu pitanja koja su se nakupila.

Banke nisu dužne i ne bi smjele pitati klijenta je li član neke političke stranke. Pitanje koje moraju postaviti jest je li klijent u upravnom tijelu neke stranke, ali neće pitati o kojoj se stranci radi.

Izložene osobe

- Banke nisu obvezne na temelju Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma prikupljati podatke o tome jesu li klijenti članovi političke stranke, ali su obvezne utvrditi je li stranka politički izložena osoba. Politički izložena osoba definirana je člankom 46. stavkom 2. Zakona kao svaka fizička osoba koja djeluje ili je u proteklih najmanje 12 mjeseci djelovala na istaknutoj javnoj dužnosti u državi članici ili trećoj državi, uključujući i članove njezine uže obitelji i osobe za koje je poznato da su bliski suradnici politički izložene osobe. Fizičke osobe koje djeluju ili su djelovale na istaknutoj javnoj dužnosti navedene su u stavku 3. istog članka, a među njima su i članovi upravnih tijela političkih stranaka – odgovorili su nam iz Direkcije za eksternu, internu i digitalnu komunikaciju Hrvatske narodne banke (HNB).

Dodali su još jednu stvar. Banke su dužne redovito provjeravati i ažurirati podatke o klijentima i profilu rizičnosti klijenta, je li postao ili prestao biti politički izložena osoba, što u prijevodu znači da će ta pitanja o političkoj izloženosti ponoviti više puta svima koji koriste neki bankovni proizvod.

Prekid odnosa

Oni kojima ne sjedaju dobro sve stvari koje ih banke ispituju mogu računati da su banke, kažu nam iz HNB-a, zakonski dužne prekinuti poslovni odnos s klijentima za koje ne mogu utvrditi i provjeriti identitet i prikupiti podatke o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa. Poslovne odnose s klijentima trebaju stalno pratiti, a u to spada i ažuriranje podataka o tome je li nova ili postojeća stranka politički izložena osoba, pa banka može prekinuti već uspostavljeni poslovni odnos ili ograničiti vrstu i opseg usluga i proizvoda za takvog klijenta.

Čine se kontradiktorne europske direktive kojima se s jedne strane, u duhu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, bankarima određuje da moraju postavljati klijentima hrpu osobnih pitanja koja nužno i nemaju veze s njihovom štednjom ili tekućim računom, dok se drugim direktivama jamči zaštita osobnih podataka i privatnosti, u stvari, bolje je reći da se propisuju načini obrade i upotrebe podataka građana. Podaci o strankama, osnivačima i upravnim tijelima političkih stranaka su podaci koji postoje u registru političkih stranaka pa se, u slučaju potrebe, institucije koje se bave češljanjem perača novca mogu lako informirati o tome tko je tko u nekoj stranci. Ovako ispada sa se na najnižim razinama od građana traži hrpa podataka, dok istovremeno na nekim drugim razinama krupne ribe isplivaju iz svih mreža.