bitka za brodove

Banožić se nije proslavio, na redu je novi ministar: može li fajter s prve crte pobijediti Debeljaka?

Ukupno pet obalnih ophodnih brodova ugovoreno je još 2014. godine, a isporučen je samo jedan. Vlasnik škvera s pogonima u Splitu i adresom u Zagrebu traži još 16 milijuna eura za dovršetak flote koja je morem trebala ploviti već pet godina

Ivan Anušić najavio je da mu je problem ophodnih brodova prioritet 

 Tom Dubravec/ Cropix, Vojko Bašić/Cropix, Tomislav Krišto/Cropix
Ukupno pet obalnih ophodnih brodova ugovoreno je još 2014. godine, a isporučen je samo jedan. Vlasnik škvera s pogonima u Splitu i adresom u Zagrebu traži još 16 milijuna eura za dovršetak flote koja je morem trebala ploviti već pet godina

Baš se veselimo vidjeti kako će to Ivan Anušić, novi ministar obrane i osvjedočeni fajter još iz vremena kada je bio maloljetan na prvim crtama obrane istočne Slavonije, riješiti problem ophodnih brodova za Obalnu stražu Hrvatske ratne mornarice!

I hoće li uopće imati vremena?! S obzirom na to da su izbori prekosutra. A s druge strane imat će jednako tako tvrdokornu figuru, kojoj čitava država već godinama ne može ništa, kada je to brodovlje u pitanju. Unatoč teškim i ozbiljnim terminima kao što su: obrana, zaštita, nacionalna sigurnost, Ratna mornarica, Obalna straža, Ministarstvo obrane, admirali, vrhovni zapovjednici, Oružane snage. I tome slično...

Nekidan su domaći mediji redom prenijeli njegovu izjavu pred saborskim Odborom za obranu, prije izglasavanja parlamentarne potpore:

"Obalni ophodni brodovi su jedna od tema koja će svakako biti meni u fokusu već od sutra i time ću se ozbiljno baviti jer smatram da je to nešto što je ostavština možda nekakvih ne dobro planiranih i neodređenih priprema - a već su 2018. trebali ploviti Jadranskim morem..."

image

Hoće li Ivan Anušić imati dovoljno vremena?

Ranko Šuvar/Cropix

A činjenice govore ovako: Tomislav Debeljak, vlasnik zagrebačkog (!) brodogradilišta, koje se rijetko neobičnim poigravanjem sudbine već cijelih sto godina, od samih svojih početaka, nalazi negdje na splitskim obalama i desetljećima se odaziva na ime "Brodosplit", dakle, taj čudesni brodograditelj jedini je vlasnik tih ophodnih brodova koje novi ministar spominje.

I to već gotovo tri godine! A ne nikakava Obalna straža, HRM, Republika Hrvatska, Plenković, Milanović ili netko državotvoran treći.

Odnos snaga

Kao što smo vam već mnogo puta govorili, radi se o ukupno pet brodova ugovorenih još 2014. godine, u vrijeme premijera Zorana i ministra obrane Ante (Kotromanovića). Zato ih danas rijetko i spominju! Evo će i deseta godina, a "Brodogradilište specijalnih objekata", tvrtka kćer Debeljakova "Brodosplita", predala je Hrvatskoj samo jedan - prototip "Omiš".

Druga četiri još se grade: "Skradin", "Karlobag", "Opatija" i "Umag". Preciznije, eno ih nedovršenih u halama "Specijalne". Jedan da je navodno uznapredovao na oko 70 posto ili tako nešto, a ostali da zaostaju.

image

Tomislav Debeljak, vlasnik zagrebačkog brodogradilišta Brodosplit

Duje Klarić/Cropix

Zašto?! Pa Debeljak nema više novca da ih dovrši! I viče da mu treba još 16 milijuna eura (nekadašnjih 120 milijuna kuna). Jer da nije moguće danas obaviti posao po cijenama od prije deset godina. Hm, a da je sve išlo po rokovniku, tih problema ne bi bilo. Iako, Vlada mu je nedavno odobrila povećanje cijene od desetak posto, nekih 5,3 milijuna eura (oko 40 milijuna kuna). Kao što je još u veljači 2020. godine s njim obnovila ugovor, dok je šef obrambenog resora bio Damir Krstičević.

I to vam je otprilike odnos snaga. Zasad na strani Debeljaka. Kojemu dojučerašnji ministar obrane, ma koliko mu tepali da je Super Mario (Banožić), nije bio u stanju preokrenuti.

Pokušavao je državni aparat, ne može se reći! Evo, čak su i sudskim putem tražili ispravak upisa brodova na Debeljakovo brodogradilište. Nisu uspjeli! Otkantao ih je proljetos splitski Upravni sud. Uz poruku da je država sve promašila u tom procesu, ne znajući ni sama koji njezin dio treba tužiti drugi. Uz poruku da su se trebali bolje međusobno poznavati različiti ekstremiteti te iste naše države.

image

Mario Banožić nije se proslavio u rješavanju problema ophodnih brodova

Duje Klarić/Cropix

I što su nova smislili stupovi društva?! Da će se žaliti!

Onda su uslijedili štrajkovi u pravosuđu, pa dugo toplo ljeto i evo gdje smo sada u toj priči. Odgovara nam Upravni sud:

"U vezi s vašim upitom o upravnim sporovima u kojim Republika Hrvatska tuži Ministarstvo mora, odnosno Lučku kapetaniju Split, možemo reći da su tri predmeta dana 16. studenoga 2023. otpremljena na Visoki upravni sud Republike Hrvatske na daljnje postupanje povodom uložene žalbe na odluke ovog suda.

Četvrti predmet je temeljem Naredbe predsjednice suda od 10. studenoga 2023. dodijeljen u rad drugom sucu, zbog privremenog upućivanja na rad sutkinje koja je do sada bila zadužena za rad na tom spisu u Visoki upravni sud Republike Hrvatske, na vrijeme od dvije godine. Budući da je i u tom predmetu uložena žalba, isti će biti dostavljen Visokom upravnom sudu na daljnje postupanje kada se za to ispune uvjeti."

Znači, predmeti su tek otputovali u Zagreb, na viši sud. Nekompletno.

image

Isporuka četiriju brodova još se čeka

Vojko Basic/Cropix

Organizirana hajka

Tumače nam suci da nije u pitanju neka njihova rastezaljka, već da je zakon takav. Propisi su propisi! Rekao bi maestralni Pavle Vuisić začuđenom Tašku Načiću u čuvenom filmu "Ko to tamo peva". Jer žalbe valja poslati na odgovor drugoj strani, pa se ti odgovori čekaju jer postoje rokovi. I sve tako: podnesci, slanja, rokovi, odgovori, prigovori... Pa onda i na drugom stupnju: najprije dobiju, onda dodjeljuju, pa se čeka da predmet dođe na red.

I eto sutra izbora! Ajde, prekosutra. Jer, što je nekoliko mjeseci prema godinama, prema desetak godina!

Ali, Anušić se možda pokaže smionijim. Od lovca Banožića. Kao u onom davnom vicu: "Trebamo samo čvrste momke!" Barem je takav Ivan bio. Moguće da novi ministar s Debeljakom ipak postigne dogovor mimo sudskog postupka. Tijekom kakve organizirane hajke na krupnu divljač, lupamo napamet, visoko gore na lovačkoj čeki, izdižući se nad magle sive, da im pogled bistar bude iz te ptičje perspektive. Pa u takvim zelenim oazama mnogi su dogovori padali i među jačim frajerima od ove dvojice!

Nije u pitanju samo 57 milijuna eura (430 milijuna kuna), koliko stoji svih pet brodova, u pitanju je ono što bi stari naš pjesnik Vladimir Nazor ovako opjevao 800 godina poslije kralja Zvonimira:

"I lađa se snažno trza: ‘Zar da ovdje tužno gnijem? Dignite me: neka đipnem, nek zajedrim morem tijem!‘"

Uostalom, sve to s Hrvatskom ratnom mornaricom jako je skromno. Jako.

Neuspjeli projekt treba odbaciti

Ušute se svi kada je u pitanju brodogradnja, osobito namjenska i čudesno je teško naći sugovornika spremnog javno reći ono što tajno mnogi znaju, ali evo jednog razmišljanja ing. Ivana Aduma, uglednog umirovljenog brodograđevnog inženjera bogata iskustva:

- Sada nije vrijeme za istraživanje krivice iz prošlosti, sada je vrijeme odgovornosti. Ponavljati pogreške bilo bi ne samo neodgovorno, nego bi se moglo kvalificirati kao kriminalni nemar. Neuspjeli projekt treba odbaciti i nesposobnoga graditelja otpustiti. Imamo mi dovoljno savjesnih pravnika da zastupaju državu. Državu bi trebali zastupati doktori, magistri i inženjeri brodogradnje, brodostrojarstva i elektronike.

Drugim riječima, ing. Adum poručuje da ne vrijedi dovršavati brodove u Splitu, možda tog jednog, ako je zaista 70 posto ili više posla obavljeno. A ni tog jednog s ovim graditeljem.

- S ovim projektom bilo je mnogo problema, a nama treba potpuno drugačiji brod, mala korveta od 60 do 70 metara, za Jadran i Sredozemlje. Dvije takve korvete zadovoljile bi naše potrebe za neko vrijeme. To je moj stav, ali imamo mi tri brodograđevna fakulteta i niz stručnjaka s kojima bi bilo logično konzultirati se. Pa to danas radi svaka zemlja! Kako ćete imati ratnu mornaricu bez inženjerskog kadra, bez stručnjaka brodograđevnog, tehničkog, strojarskog i informatičkog profila. Pa neka struka ocijeni što nam treba i kako ćemo to realizirati. Jer, mamuzati dalje mrtvog konja u pustinji je perverzija. Rekli bi Englezi: “Don’t throw
good money after bad!”
Ne bacajte dobar novac za lošim! Na isto mjesto...

image

Ivan Adum: Ponavljati pogreške bilo bi ne samo neodgovorno, nego bi se moglo kvalificirati kao kriminalni nemar

Damir Krajač/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. studeni 2026 21:59