Dino Merlin sinonim je za pjesmu s dušom. Ovaj glazbeni virtuoz iz Sarajeva nakon punih deset godina vraća se u Split s velikim open air koncertom u Parku mladeži 19. srpnja. Više od četiri desetljeća karijere, antologijski hitovi i nedavno objavljeni novi album "MI" koji već ruši rekorde po broju pregleda i streamova na internet platformama - sve to očekuje publiku u Splitu u jednoj čarobnoj ljetnoj noći pod zvijezdama. Povodom koncerta Dino Merlin dao nam je ekskluzivni intervju u kojem nam je otkrio kako je jednu od prvih pjesama napisao upravo u Splitu, a komentirao nam je i urbanu legendu da je ime uzeo - po Dinu Dvorniku. Otkrio nam je recept za uspjeh, ali i tajnu ljubavi budući je njegova ljubav sa suprugom isprva bila zabranjena, njezini roditelji bili su protiv njihove veze. Otkrio nam je i što smatra najvećim životnim uspjehom te koja je njegova neostvarena želja.
Vraćate se s koncertom u Split nakon deset godina, kakav je osjećaj?
To je za mene veliki doživljaj, veliki trenutak. Izlazak na veliki stage u ovom magičnom gradu gdje vas svaki kamen i svaki kvadrat nadahnjuje i inspirira. Grad sa, rekao bih, "x-faktorom". Koliko je samo ovdje povijesti, velikih ljudi, velikih priča i pjesama napravljeno. Biti dio te atmosfere i ovog grada, barem na jednu noć, je neprocjenjivo.
Kakve uspomene, anegdote Vas vežu za Split?
Divna mi je uspomena kad sam kao mlad još na samom početku karijere, bez prebijene pare lunjao gradom, prespavao na klupi i napisao pjesmu "Jutro u Splitu". To je jedna od prvih pjesama koje sam napisao za prvi album.
Urbana legenda glasi da ste ime Dino uzeli po Dinu Dvorniku s kojim ste bili jako dobri. Ima li u tome istine, po čemu pamtite Dina?
Ne, ne (smijeh) ja sam stariji od Dine, tako da to i nije bilo moguće (smijeh). Moje ime je Edin, a u Sarajevu, iz nekog razloga, meni nedokučivog, osobe koje se zovu Edin ili Elvedin, preimenuju u "Dino" i otud - Dino.
Dino Dvornik je jedan od velikana s kojim sam imao čast se ponekad družiti. pamtim ga kao pravog zafrkanta, ali prije svega iznimno talentiranu osobu koja je jako doprinijela pop kulturi ovih prostora. U sjećanju mi je ostalo kada bi u Zagrebu kod Trulog u studiju po cijeli cijelcati dan kucao po ritam mašini da bi došao do željenog groovea; mislio sam - Bože, ovaj je stvarno uporan. Prerano je otišao, ali je iza sebe ostavio ogromno naslijeđe.
Iza vas je 40 godina karijere, što smatrate tajnom Vašeg uspjeha?
Imati talent znači samo biti predodređen za nešto, ali ako u tome želite uspjeti, onda treba dodati mnogo, mnogo rada i zrno sreće. Uvijek sam radio puno, i dan danas radim i po 15 sati dnevno. Ne volim prazan hod, ne volim ljenčariti, tako da bih rekao da je bilo tu svega pomalo - talenta, rada, sreće, odricanja i ljubavi mojih najbližih, posebno u ovim posljednjim decenijama, koji su me u tome bodrili i bili dio ove moje priče.
Sve je kako je trebalo biti
Biste li nešto promijenili u svom životu, žalite li za ičim ili je sve onako kako je trebalo biti?
Kada se parcijalno pogleda, ima toliko stvari koje bih promijenio. S druge strane, kada se holistički gleda, sve je baš onako kako je trebalo biti i kada se sve sabere i oduzme ništa nije bilo, a da nije moralo. Svaki naš korak je put koji moramo preći i nitko za nas ne može tim putem koračati.
Kad vam je bilo najteže, a na koji trenutak ste najponosniji?
Bilo je teških trenutaka, i bola i gubitaka; samo kad se sjetim kroz kakvo sam sito i rešeto života prošao. A ponosan sam na one trenutke kada bih iznenadio sebe nekim detaljem koji drugima ništa ne znači, a meni je čitav svemir. Nedavno mi se desilo nešto što ću dugo pamtiti. Sreo sam čovjeka kojeg sam i godinama ranije viđao na ulici - stajao je s pogledom u prazno, ličeći na prosjaka. Godinama bih mu nudio novac, koji je on uporno odbijao - sve do prije nekoliko dana kada je po prvi put prihvatio moju pomoć. Tada sam skoro zaplakao od sreće jer me svojim činom učinio dostojnim postojanja.
Gdje crpite inspiraciju za pjesme?
Oduvijek sam u sebi osjećao neku nepodnošljivu prazninu koja je tražila da se nečim ispuni i valjda je to došlo s pjesmama. Dok pišete, vi ustvari pričate sa sobom, sudite samom sebi, izbacujete iz sebe sav onaj talog koji se vremenom kupio u vama, svu tu bol i rane koje na vama ostavlja život. A događaja je mnogo, čitav život je inspiracija. Kao što sam u najavi ovog albuma govorio - projekt se zove "Mi", a mogao bi se zvati "istinita priča".
Nekad me svega ovoga pomalo strah. Jer, skoro svaka moja pjesma, ti stihovi koje pišem, ili su se dogodili ili će se dogoditi. Ali eto, i dalje pišem jer je to moja egzistencijalna potreba. Pišem kada ne mogu ono što osjećam izraziti ni na koji drugi način. Kada se ne mogu oduprijeti životu onakvim kakav jeste, onda sjedim i pišem znajući da u borbi sa životom nijedna pobjeda nije konačna.
Zabranjena ljubav
Sa suprugom ste od tinejdžerskih dana. Isprva nije bilo lako, njeni roditelji bili su protiv vaše veze, no ljubav je pobijedila. Imate li savjet za mlađe generacije, kako u današnjim vremenima održati ljubav?
Svaka ljubavna priča ima dozu veličanstva u sebi i kajao bih se da nisam uradio ono što svako treba da uradi za ljubav. Možemo reći da je to bila zabranjena ljubav, ali čovjek ili umre sam ili umre sa njom. Ljubav, poštovanje i kompromis. to su stupovi koji su važni u mnogim područjima života; u braku, partnerstvu, odnosima s djecom, ali i u društvu u kojem živimo.
Što je za Vas Vaš najveći životni uspjeh?
Najveći životni uspjeh je što sam se imao sreće na vrijeme zaljubiti i provesti skoro cijeli život sa osobom koju volim i što sam uspio sačuvati porodicu i svoju slobodu.
Imate li kakvu neostvarenu želju?
Kako se množe godine i kako prolazi vrijeme, sve je više i više ispunjenih želja. ali sigurno ima neka - recimo, da nađem želju iza koje druge želje nema.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....