Dvojba je bila tenis ili fakultet. Presjekla je prije 13 godina, odlučila se za ovo drugo. I nitko joj neće zamjeriti, uostalom nitko to nema pravo, njezin je život, ali ipak, nama kojima sport teče venama... bilo je žao.
Jer, Karli Popović predviđali su sjajnu tenisku budućnost. Djevojka iz Zaboka harala je teniskim terenima u mlađim uzrastima, sedam puta bila državna prvakinja. Kao klinka počela je igrati profesionalne turnire, osvojila jednu ”desetku”, došla do 531. pozicije na WTA listi, samo joj je nebo bilo granica. Hrvatska je imala novi adut za vrh svjetskog tenisa.
Ali, Karla je odlučila drugačije. Danas je jako uspješna poslovna žena, školovala se u Americi, živi i radi u Londonu. I ponekad iz zezancije uđe u finale nekog turnira dok je na odmoru. Otišla je davno u Kaliforniju, nestala s radara hrvatske javnosti, da bi je prije desetak dana opet iznenada obasjala svjetla reflektora. ”Čudesna Hrvatica oduševila svijet”, brujale su naslovnice.
Čime to? Time što je za vrijeme godišnjeg odmora na Malti prijavila igrati turnir, bez rankinga, 13 godina od posljednjeg profi meča. Prošla je kvalifikacije, nanizala seriju pobjeda, dogurala do finala. Eh, da je uskočiti u vremeplov, vratiti se 13 godina unatrag i nagovoriti je da se ipak odluči za tenis...
- Volim putovati i otkrivati nove dijelove svijeta. Nikada prije nisam bila na Malti, ali nekoliko mojih prijatelja tamo ide na odmor. Sasvim slučajno sam saznala da se profesionalni turnir ponovno vraća na Maltu te sam, pomalo u šali, odlučila prijaviti se jer, zapravo, nisam imala što izgubiti. Ugodno me iznenadilo što sam primljena u kvalifikacije usprkos tome što nemam ranking.
Karla je inzistirala da razgovaramo na ”ti”, nemojte mi zamjeriti na tome.
- Nisam odigrala profesionalni teniski meč više od trinaest godina. Nadala sam se da ću odigrati nekoliko mečeva, znala sam da još uvijek mogu igrati prilično dobro, ali sam isto tako bila svjesna da ću se suočiti s mladim igračicama koje redovito treniraju i natječu se. Nisam osjećala nikakav pritisak, bila sam na odmoru.
I onda je krenulo. Jedna pobjeda, druga, treća... Čudesna Hrvatica.
- Odigrala sam tri meča u kvalifikacijama i bila presretna što sam izborila ulazak u glavni ždrijeb. U prvom kolu glavnog turnira igrala sam protiv četvrte nositeljice, bila zadovoljna i svojom igrom i pobjedom u dva seta. Meč po meč, ponovno sam ulazila u natjecateljski ritam, uživala u borbi na terenu, i prije nego što sam se okrenula našla sam se u finalu!
Znam da treniraš u Queen‘s Clubu, ali ipak je to samo rekreativno, bez mečeva. Priča s Malte je nevjerojatna.
- Mnoge igračice, čak i suci i turnirski dužnosnici, prilazili su mi i raspitivali se o mojoj priči, jer su bili iznenađeni što me vide ponovno na turniru, i to u tridesetoj godini. Nakon što sam im ispričala svoj put svi su reagirali iznimno toplo, bodrili su me i navijali da osvojim turnir. Moja priča s Malte svakako nije ona na koju se nailazi u profesionalnom tenisu.
”Baca” malo na onu Goranovu iz Wimbledona, doduše na puno nižoj razini, ali ipak, treba se vratiti nakon 13 godina i ući u finale. I to na godišnjem odmoru.
- U finalu sam igrala protiv vrlo iskusne i kvalitetne igračice. Dala sam baš sve od sebe, ali nakon osam mečeva u osam dana umor je uzeo danak. Naravno, bilo mi je žao što ovu prekrasnu avanturu nisam uspjela okruniti naslovom, ali unatoč tome bilo je predivno iskustvo.
Došla si sve do finala. Je li nagrada pokrila troškove ljetovanja, je li ostalo vremena i za odmor?
- Definitivno sam imala manje vremena za pravi odmor nego što sam očekivala, ali sam ipak uspjela obići nekoliko predivnih mjesta i uživati u ljepotama koje Malta nudi. Uz sve to, pokrila sam troškove puta i čak se vratila kući sa zaradom! Možda bih ubuduće trebala planirati više ovakvih “aktivnih” odmora, ha, ha!
Kakve su reakcije tvojih najbližih?
- Moji roditelji su bili iznenađeni i presretni zbog ovog rezultata. Moj dugogodišnji dečko, koji je također bivši tenisač i igrao je sveučilišni tenis u SAD-u i već više od 13 godina radi u financijama, posebno je bio ponosan na moj uspjeh.
Je li ti nakon finala "prošlo kroz glavu" kakvu si tenisku karijeru mogla napraviti, makar na trenutak bilo žao što onda nisi nastavila?
- Nakon turnira dobila sam puno pitanja hoću li se nastaviti natjecati na profesionalnoj razini. Iako sam uživala u tjednu na Malti, igranje bilo kojeg profesionalnog sporta, a posebno tenisa, izuzetno je zahtjevno.
Ali, onaj osjećaj da si mogla puno toga postići u tenisu...
- Nikada nisam požalila odluku da odem studirati i steknem diplomu. Da mogu vratiti vrijeme, opet bih isto odlučila. Tenis je oduvijek bio i uvijek će biti veliki dio mog života, otvara i toliko drugih vrata izvan profesionalnog svijeta. Kroz tenis sam upoznala svoje najbliže prijatelje, uključujući i svog dečka, upravo u Queen’s Clubu, i zahvalna sam što sam u poziciji da tenis mogu koristiti u toliko različitih aspekata svog života.
Kako se proslavilo finale?
- Nije bilo velike proslave jer sam odmah morala ići na aerodrom. Sljedeći tjedan pripremam večeru za svoje najbliže prijatelje, jedva čekam podijeliti s njima sve dojmove i šampanjac!
Što sada? Razmišljaš li opet odigrati neki manji turnir kad ti vrijeme i obaveze to dopuste? Sljedeće ljeto moraš na Malti braniti finale, ha, ha!
- Ne bih imala ništa protiv odigrati još neki turnir kada mi to raspored dopusti. Na, naravno, nekoj lijepoj destinaciji!
Imamo mi super turnir u Makarskoj. Sunce, more, ljeto... kakva pobogu Temza, Karla!?
- Uvijek sam voljela igrati u Makarskoj, pa zašto ne? Možda trebam početi početi planirati sljedeći godišnji ha, ha...
Bila si jako perspektivna tenisačica, sedam puta državna prvakinja, u Top 20 tenisačica u Europi, počela igrati i profi turnire, osvojila jednu "desetku"... Ipak si se odlučila posvetiti studiranju i poslovnoj karijeri. Koliko je teško bilo to prelomiti?
- Svako dijete koje igra tenis sanja da postane jedno od najboljih na svijetu, ali šanse za to su izuzetno male. Imala sam 17 godina kada sam odlučila otići na fakultet i steći diplomu. Za tinejdžericu to nije bila laka odluka, ali je bila ispravna. Postoje brojni primjeri mladih tenisača koji vrlo rano odustanu od obrazovanja, ne uspiju u profesionalnom tenisu i na kraju im ne ostaje ništa drugo osim da postanu treneri tenisa. Nisam htjela da se to dogodi meni. Željela sam imati opcije u životu i moći birati što želim raditi.
Odabrala si jedno od najprestižnijih Sveučilišta. Kako je izgledao život na Berkeleyu, sigurno nije bilo lako kombinirati tenis i studij?
- Iskustvo na Berkeleyju bilo je fantastično, a tenis se tamo shvaćao vrlo ozbiljno i profesionalno. Svakodnevno smo trenirali tri sata, uz dodatni sat teretane ili kondicije. Preostalo vrijeme je bilo za predavanja, zadaću i pripremanje ispita. Sveučilišni tenis u Americi je sjajno rješenje za svakoga, uključujući i one koji imaju želju igrati profesionalno.
Rekao bih da je tvoj životni put bio određen još od djetinjstva. Nešto slično imala si i kod kuće, kroz jutro škola u Zaboku, poslijepodne treninzi u Zagrebu, pisanje zadaća u autu na putu do Zagreba i natrag, navečer učenje.
- Dolazim iz sportske obitelji. Oboje mojih roditelja bavili su se sportom cijeloga života, iako se nijedno od njih nije bavilo tenisom. Tata je igrao košarku i trenirao mlađe kategorije, dok je mama završila kineziološki fakultet i bavila se mnogim sportovima, uključujući atletiku, plivanje i košarku. Odrastajući, isprobala sam razne sportove, a s tenisom sam se prvi put susrela s osam godina i odmah se zaljubila u njega. U početku je to bilo više igra i zabava, no moji su roditelji ubrzo primijetili da mi tenis dobro ide i da u njemu uistinu uživam. Tada sam odlučila da će upravo tenis biti sport kojem ću se posvetiti.
I to nije sve.
- U to sam vrijeme pohađala i glazbenu školu, svirala akustičnu gitaru. Imala sam raznoliko i ispunjeno djetinjstvo. Kasnije je tenis postao puno ozbiljniji dio mog života. Kao što si spomenuo, sedmerostruka sam državna prvakinja, bila sam među 20 najboljih igračica Europe do 14 godina, a već s četrnaest sam počela igrati profi turnire paralelno redovito pohađajući školu. Dolazim iz Zaboka, gdje sam živjela i išla u školu, ali sam trenirala u Zagrebu. Moji bi me roditelji svakodnevno vozili 45 minuta do treninga i 45 minuta natrag, a ja bih vrijeme u autu koristila za učenje i pisanje zadaće.
Uskladiti profesionalni tenis i redovno školovanje zahtjevno je. Odabrala je odlazak na studij u SAD gdje je mogla istovremeno studirati i igrati tenis na visokoj razini. Godine 2014. upisala je Sveučilište Berkeley.
- Moj teniski tim osvojio je prvo nacionalno prvenstvo i prvi put u povijesti škole zauzeo prvo mjesto na ljestvici. Osobno sam bila najbolje rangirana kao peta igračica u Sjedinjenim Državama u pojedinačnoj konkurenciji i deseta u parovima, uz brojne osvojene naslove tijekom svoje sveučilišne karijere.
Diplomirala je 2018. godine na Haas School of Business, jednoj od najuglednijih poslovnih škola na svijetu, stekavši diplomu iz područja poslovne ekonomije. Nakon završetka studija teniske mečeve je zamijenila karijerom u financijama. Radila je u bankarstvu u San Franciscu, zatim u Londonu na portfeljima hedge fondova, a posljednu godinu radi u private equity firmi.
I dalje je vezana uz tenis, ta je veza neraskidiva. Više od pet godina članica je čuvenog Queen’s Cluba u Londonu, a ove godine izabrana u Upravni odbor kluba kao jedna od direktorica!
U Londonu je gotovo pet godina radila za Blackstone, jednu od najvećih investicijskih tvrtki za upravljanje imovinom na svijetu.
- Radila sam u timu za hedge fond rješenja gdje sam bila zadužena za odnose s investitorima i prikupljanje kapitala od europskih ulagača za portfelje hedge fondova. Prošle godine sam se pridružila jednoj private equity tvrtki gdje radim vrlo sličan posao s naglaskom na tržišta Europe i Bliskog istoka.
U lijepim si gradovima živjela, San Francisco, London...
- London je doista izvanredan grad, dinamičan, raznolik i uvijek pun života. Ono što ga čini posebnim jest nevjerojatna kombinacija povijesti, suvremenosti i kulture. Međutim, dečko i ja razmišljamo o preseljenju u Dubai sljedeće godine. Mislimo da bi to mogla biti izvrsna prilika za oboje, da steknemo potpuno novo životno iskustvo i da ne plaćamo abnormalno visok porez ha, ha!
Izabrala si London u odnosu na New York jer je lakše do Zaboka vidjeti obitelj.
- Ha, ha, da! Više volim živjeti u Londonu nego u Kaliforniji ili New Yorku, ponajprije zbog blizine doma i činjenice da uvijek mogu sjesti na dvosatni let i posjetiti svoje roditelje kad god poželim.
Razmišljaš li o trajnom povratku u Hrvatsku?
- Ne razmišljam, barem ne u skoroj budućnosti. Ali volim tijekom godine više puta doći doma.
Živiš u Londonu, članica si Uprave Queen‘s Club, sad si specijalistica za igranje na travi ha, ha... Naši iz Hrvatske kažu da ni hodati po travi ne znaju, a kamoli na njoj igrati.
- Igranje na travi doista je nešto posebno. Prvi put sam igrala na travi u Hall of Fame u Newportu, Rhode Island, u SAD. Nakon toga, svake sezone igram na travi na Queen’su, a imala sam i sreću mnogo puta igrati na travnatim terenima Wimbledona. I mogu reći da su Queen’s tereni bolji!
Nego Karla, šapni nam, kakvo je sad "vrijeme", u što je najbolje ulagati novac? Je li sada bolje ulagati, kupovati ili prodavati?
- Investicijske prilike značajno se razlikuju ovisno o tome jeste li institucionalni ili privatni ulagač. Ja sam do sada radila samo s institucionalnim ulagačima gdje kreiramo portfelje vrijedne i do milijardu dolara, kombinirajući stručnost, strateški uvid i dugoročno promišljeno upravljanje kapitalom. Uravnotežena investicijska strategija raspodjeljuje sredstva među različitim klasama imovine i strategijama kako bi smanjila rizik.
Okej, nisam ništa razumio, ali valjda naši čitatelji hoće. Ima li još?
- Ovisno o razini sklonosti riziku venture capital fondovi mogu pružiti vrlo atraktivne prinose. Iako su u osnovi povezani s većim rizikom istovremeno nude značajan potencijal za izvanredne rezultate. Nedavno sam se vratila s konferencije na kojoj sam susrela brojne venture capital tvrtke i osnivače portfeljskih kompanija, te me fasciniralo kako evolucija umjetne inteligencije transformira područja biotehnologije, zdravstva i life sciences industrije. Takve promjene mogu biti istinski revolucionarne za sektor i otvoriti prilike kakve do sada nismo vidjeli.
Imaš li ti, tvoja tvrtka, bilo kakav poslovni touch s Hrvatskom? Kako poslovni svijet gleda na nas, u što je najbolje ovdje ulagati?
- Nažalost, do sada nisam naišla na poslovne prilike koje bi me dovele u Hrvatsku budući da je tržište znatno manje u usporedbi s globalnim tržištima na koja se fokusiramo. Možda u budućnosti.
Karla je pravi sportski tip, aktivna, ne miruje nikada. Ta će i na godišnjem odmoru igrati turnir, a osim tenisa baci i na padel i squash. I ima dvije posebne strasti.
- Počela sam jahati za vrijeme Covid pandemije. Nismo radili iz ureda pa sam otišla kući u Hrvatsku i prijavila se u jahačku školu na ranču Cenar Ritam s Konjem. Odmah sam se zaljubila u konje, fantastične su životinje. Svaki put kad sam doma, posjećujem isti ranč i jašem njihove prekrasne konje, a ponekad jašem i na putovanjima.
Uz jahanje i ronjenje.
- Počela sam roniti prije pet godina kada sam upoznala svog dečka. On roni već dugi niz godina, pa sam i ja htjela probati. Danas se čak znamo našaliti da volim ronjenje više nego on! Trenutno posjedujem licencu za spasilačku roniteljicu, a moj sljedeći cilj je steći certifikat DiveMaster, čime bih se svrstala u kategoriju profesionalnih ronioca.
Obožava, kaže, nevjerojatan osjećaj slobode koji ronjenje pruža, kao i mogućnost otkrivanja fascinantnog podvodnog svijeta.
- Posebno me privlači ronjenje s morskim psima, a iza sebe već imam popriličan broj takvih zarona. Svjesna sam da to nije za svačiji ukus, ali neki od tih doživljaja ostat će mi u sjećanju zauvijek.
Karla Popović, posebna, jedinstvena, uspješna u svemu. Tenisačica, sportašica, poslovna žena, svjetska, jaše, roni... Jednom riječju – nevjerojatna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....