Stoljetno nasljeđe svojih predaka i buran vinogradarski život, kada je svaka obitelj u Župi Biokovskoj imala svoj „kameni vinograd“, kako su zvali te škrte i nerijetko malene nasade vinove loze u toj međubrdskoj razderotini između Biokova i oštrog Matokita, odredio je i život Branka Roglića, danas jednog od najbogatijih Hrvata, u čijim tvrtkama radi više od deset tisuća djelatnika, s godišnjim prihodima višim od četiri milijarde eura.
Iako i dalje aktivan u Orbico grupi, čiji je vlasnik i član Nadzornog odbora, ovaj naš poduzetnik upravo je ovih dana otvorio vrata svoje dva milijuna eura vrijedne vinarije u svom rodnom mjestu, gdje danas živi svega tridesetak stanovnika. Povod tome je berba u njegovim vinogradima, koja je u punom jeku. Upravo se trga chardonnay.
- S obzirom na naš promet koji će ove godine premašiti pet milijardi eura, proizvodnja vina mi ne znači ništa, osim duše. Zato ovo radim za dušu. Ne za profit, već je to svojevrsna satisfakcija mojim pradjedovima i djedovima koji su se također bavili vinogradarstvom.
Tada su oni „plijevili“ okatac, nekada tradicionalnu sortu ovog kraja. Danas u Župi beremo chardonnay, pinot sivi i žilavku, vina koja nose etiketu „Župska derčina“. Tu je i postup, vrhunsko crno vino od sorte grožđa plavac mali iz našeg vinogorja s južnih padina poluotoka Pelješca. Sve to radimo da se ne zatre tradicija vinarstva u našoj obitelji - ističe Branko Roglić, kojeg zatičemo u berbi među tih sedamnaest tisuća trsova razasutih na nekoliko lokacija duž Župe.
Njegovi vinogradi, koje je počeo obnavljati sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, impresivno brzo su rasli, jednako kao i priča o njima. Sve je započelo s tri tisuće trsova i starom vinarijom koja je prvotno zadovoljavala ondašnje kapacitete. Barem one u tom zabiokovskom vinogorju.
Danas je ta brojka značajna, barem što se tiče njegova rodnog sela, dok je na Pelješcu proširio površinu na petnaest tisuća loza za postup i dingač. Prvotno se dio te proizvodnje vina, barem onog dobivenog u Župi, obavljala u staroj vinariji, dok se postup proizvodio u Pelješcu. Od danas sve će se „muljati“ u tom zabiokovskom mjestu. U novoj, prostranoj vinariji na nekih četiristo kvadrata dvoetažnog prostora i podrumom kapaciteta pedeset tisuća litara.
- Mi ćemo se ograničiti na dvadeset tisuća. Želimo više ulagati u kvalitetu. Srećom, imamo vlastito napajanje sistemom kap po kap, jer smo davno prije uložili sredstva u bušotine kako bismo pronašli vodu. Iako naše mjesto ima magistralni cjevovod i lokalnu mrežu, kad bi se njime koristili, odavno bismo bankrotirali s obzirom na cijenu kubika vode.
Upravo ta voda može imati dvojaki učinak. Zašto su naša vina kvalitetna? Iz razloga što se za većih padalina na obroncima ne može puno vode skupiti. Ona klizi. Dok za velikih suša imamo sistem navodnjavanja. Stoga uvijek imamo spremno nekih tristo pedeset kubika vode. U tome je tajna kvalitete.
Što se tiče same vinarije, također smo se vodili idejom o jednom kvalitetnom objektu, gdje ne bismo više svoja vina proizvodili na nekoliko lokacija, već bismo to centralizirali u Župi. Do sada smo značajna sredstva izdvajali za proizvodnju vina na drugim lokacijama. Stoga smo tim novcem izgradili svoju moderno opremljenu vinariju, po zadnjim standardima vinarstva u svijetu. Evo čemu u samo godinu i pol dana od ideje do realizacije danas tu svjedočimo.
Naša vina pretežito „proguta“ grupacija. Svoje proizvode, uglavnom se tu radi o vrhunskim vinima, predstavljamo na svim prestižnim događajima, dijeleći ih s kolegama, prijateljima, pa i odabranim ljubiteljima dobre kapljice. Jedan dio završava u našem restoranu "Zelen dvor" u Zagrebu, kao i u brojnim drugim mjestima diljem Hrvatske.
Također sa sobom ih nose i naši gosti smješteni u našim luksuznim vilama s bazenima i hotelima na odabranim lokacijama na otoku Hvaru, Braču, te Splitskoj i Makarskoj rivijeri. Jednako i posredstvom čarter tvrtke s raznolikom flotom jedrilica, motornih brodova i katamarana. Istim tim gostima i poslovnim suradnicima nudimo i maslinovo ulje iz naših maslinika s lokacija Sumartin, Selca i Pučišće, gdje ukupno imamo oko dvije tisuće maslina - tvrdi ovaj po mnogima skromni biznismen, čija priča svjedoči o tome da se vizijom, upornošću i predanim radom može ostvariti izniman uspjeh, pa čak i u malenim zemljama poput Hrvatske, koja je u njegovu slučaju iznjedrila čovjeka i firmu čiji je vlasnik u vodećeg svjetskog distributera.
Njegova ulaganja sežu daleko iznad same proizvodnje vina. A opet, veliki osobni angažman ulaže u njihovu kvalitetu. Svaki ubrani grozd Roglić pomno prati, od berbe do prešanja. Zato je on od ranog jutra sa škarama u rukama. Među tim trsovima, zajedno s petnaestak radnika koji će sljedećih dvadesetak dana svakodnevno raditi na branju, prešanju, flotaciji, fermentaciji i naposljetku skladištenju.
Ovaj veliki projekt po mnogima ne bi bio moguć bez infrastrukturnih promjena, poput tunela Sveti Ilija, koji je značajno povećao pristupačnost i najzabačenijim mjestima sjeverne strane biokovskog masiva, smanjivši udaljenost od mora i potičući turizam i izgradnju luksuznih objekata, vila i mogućnosti novih ulaganja.
Dapače, njegov angažman u rodnom kraju bio je jednak i prije probijanja tunelske cijevi. Zvijezda vodilja bilo mu je obiteljsko nasljeđe, te stare kuće i život ukorijenjen u Župi Biokovskoj, što govori o dubokoj emocionalnoj i simboličnoj vezi s rodnim krajem.
O tome svjedoče i njegovi radnici. Bojan Šalinović iz Vrgorca glavni je enolog u novoj vinariji. Pomno prati proces proizvodnje. Najvažniji je mu je dobiti vrhunski proizvod, u što uopće ne sumnja. Prinosi od neki četrnaest tona grožđa u župskom vinogorju optimalni su za dobar proizvod. Pogotovo što omjeri kiselina i šećera nikada nisu bili bolji.
- Već jedanaest godina radim u Orbico grupaciji. Još kao student radio sam kod njih u skladištu u Ivanić Gradu, ne znajući tko je Branko Roglić. Tijekom tog perioda vidio sam da se traži enolog. Tada mi je onako usput šef njegova skladišta rekao da između ostalog imaju i neke vinograde.
Prijavim se i sada sam tu. Tada Branko nije bio, a nije pretjerano ni sada medijski eksponiran. Više sam mišljenja da je skroman unatoč svemu što ima. Meni je ovdje odlično. Svaki dan kolega i ja putujemo u petnaestak kilometara udaljeni Vrgorac, što danas nije nikakvi problem - kaže mladi enolog iz Roglićeve vinarije.
Zadovoljan je što može raditi u jednom od najmodernijih vinarija na tom području. Najnoviji sustav obrade grožđa i proizvodnje vina dodatni su mu podstreh.
Ova priča pokazuje da jedna osoba može obogatiti cijelu zajednicu i, kroz spoj tradicije i inovacije, začiniti život u nekada zabačenom kutku Dalmatinske zagore. Posebno što će ta „skrivena“ sredina za najviše godinu dana objelodaniti svijetu i gradu bogatu kolekciju s nebrojeno umjetničkih djela, od Džamonje do Meštrovića u novoj suvremenoj umjetničkoj galeriji, čiji su radovi u punom jeku. Uz novu vinariju i završetak galerističkog prostora tu podno Biokova, ovo najistočnije mjesto u općini Zagvozd postat će hit destinacija. Što je i želja Branka Roglića - vratiti život u napušteno selo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....