Slobodanu Markoviću pune su oči suza. U Bajicama, naselju u općini Cetinje u Crnoj Gori, vlada muk. Tu je masovni ubojica Aleksandar Martinović jučer ubio nekoliko mještana, među njima i dvoje malodobne djece.
Osmrtnice svjedoče o njegovu strašnom zločinu. Dvije su s plavim, dvije s crnim okvirima. Dječja lica dvojice braće s osmrtnice ispunjavaju jezom. Fotografije su im pokraj ujakove, zajedno na osmrtnici. Nevine žrtve pomahnitalog autolakirera.
Prolaznika gotovo da i nema, svi su se zavukli u kuće sa spuštenim roletama.
‘NISAM MOGAO NASLUTITI‘
Umirovljenik Slobodan je, prije nego je progovorio, zajecao pa se ipak sabrao. Isplakao se jučer ko kišna godina. U potpunoj je nevjerici, ali spreman reći što misli o tragediji koja je pogodila Cetinje.
Živi samo 100 metara od kuće masovnog ubojice. Na katu, gdje je on živio, još gori svjetlo u jednoj od prostorija. Aco Martinović, 45-godišnjak, nikad se nije ženio. Kuću čuvaju policajci u policijskom vozilu.
– Saznao sam što se dogodilo s televizije, slučajno upalio i vidio tragediju – dodaje Slobodan. Prekida ga jecaj i plač koji ne može suspregnuti. Ništa, kaže, nije navodilo na pomisao da bi njegov susjed mogao počiniti ovakav zločin.
Barem koliko ga je on poznavao.
– Bio je autolakirer, i to dobar. Bio je miran, tih. Što ćeš... Živio je sam, roditelje nema. Ima dvije udane sestre.
Je li bio konfliktan?
– Ne. Uvijek se fino javljao, razumijete. Bio je uredan, majstor za farbanje auta. Išao sam ubrati badnjak i vidim kameru. Neka tragedija se dogodila, sto posto – odmah je, sjeća se, pomislio.
– Nisam mogao ni naslutiti da je o njemu riječ... Ne mogu vjerovati da je to izvršio!
Slobodan nam je pokazao i kuću gdje su živjela nastradala djeca. Bili su, koliko zna, u šetnji s muškarcem i ženom kad ih je sreo ubojica. Užasno krvoproliće teško da će ovdje ikad biti zaboravljeno.
Mediji pišu da su ubojicu obje sestre već prije prijavljivale za nasilje.
OVO NIJE PRVI PUT
Nakon što je u kafiću u Cetinju ubio četvero, pa hodajući po naselju Bajice s pištoljem i puškom na još dvije lokacije ubio osmero ljudi, masovni ubojica Aco Martinović dao se u bijeg. Skrivao se u blizini svoje kuće. Kad je shvatio da je opkoljen, pucao je u sebe. Preminuo je tijekom transporta u klinički centar.
Prema posljednjim dostupnim podacima, ubio je dvanaest ljudi, dok su četiri osobe teško ranjene. Među žrtvama je dvoje djece od 10 i 13 godina i svi su najbliži prijatelji, kumovi i rođaci ubojice.
Zločin je započeo u ugostiteljskom objektu "Velestovo" blizu Sportskog centra u centru Cetinja. Nakon svađe s jednim od gostiju otišao je kući po pištolj, vratio se i u kafiću ubio četiri osobe. Potom je krenuo u suludi pohod u Bajice i nastavio ubijati članove svoje obitelji, kumove i prijatelje.
Motiv se još utvrđuje.
Ovo nije prva ovakva tragedija na Cetinju. Prije dvije i pol godine masovni je ubojica pronašao svoje žrtve u ovom malom crnogorskom mjestu, koje broji tek nekoliko tisuća stanovnika.
– Što se to dogodi u nečijoj glavi? – pita se retorički još jedan naš sugovornik, Rajko Kaluđerović. Na pitanje je li poznavao Acu Martinovića, kaže:
– Mi se svi ovdje poznajemo. Ne bi nitko mislio da je ovo u stanju – kazuje pa dodaje da je njegov brat naišao na poprište odmah poslije sukoba. Nije ni znao što se događa, vidio je Hitnu pomoć i pokušao pomoći.
PARALIZIRANI SMO
Pozdravili smo se s Rajkom i malo dalje prema centru susreli kolegicu Zoricu Radulović, novinarku Telegrafa.rs. Iako je u Crnoj Gori bila po sasvim drugom zadatku, jučerašnja ubojstva prekinula su je u izvještavanju i preusmjerila na Cetinje.
– Sinoć sam bila na radnom zadatku u Herceg Novom, paralizirala nas je informacija o tragediji na Cetinju – govori dok stojimo pred ugostiteljskim objektom do kojeg prilaz brani razvučena policijska traka. Tu je krenuo ubojičin krvavi pir.
– Najprije nismo znali koliko je to strašna tragedija, krenuli smo odmah na Cetinje i prvo nas je zatekla informacija o osam mrtvih. Ta informacija se mijenjala iz minute u minutu. Bilo je strašno. Sve je na Cetinju stalo, bilo je doslovno kao u filmu strave i užasa. Na ulicama nije bilo nikoga, u kućama je sve bilo pogašeno. Ljudi su se bojali jer je policija upozorila građane da ostanu u svojim domovima. Takvo nešto vidjela sam samo u koroni – svjedoči Zorica.
– Danas je još gore, jeza je u ljudima. Paralizirani su od boli, a ovo nije prvi put da se ovako nešto dogodilo. Moja ekipa i ja radili smo izvještaj i kad je prije dvije i pol godine Vučko Borilović ubio jedanaest i ranio šest osoba – prisjeća se Zorica svojih teških terena.
POSTOJI LI PRAVDA?
– Zaista trebamo apelirati na institucije da bolje rade svoj posao. Kada to kažem, mislim i na bliže ljude, da reagiraju kada vide da netko ima psihičkih problema, da mu se pomogne u svakom smislu. Da potraže pomoć i upozore nadležne organe da nešto učine jer su ovakve stvari zaista nedopustive – izgovara ono što svi mislimo.
– Naravno da smo svi odgovorni, i osobe iz najbližeg okruženja i sistemi. Svjedoci smo što se nedavno dogodilo u Hrvatskoj. Umjesto da pričamo o koncertima i provodima, mi izvještavamo o užasnim stvarima koje čitaju i djeca. Sve treba stati, svi se trebamo zaustaviti i utjecati na to da nam sutra bude bolje, a ne ovako – ističe Zorica Radulović, pa podsjeća na još jednu užasnu tragediju od koje se Srbija ni danas nije oporavila, a radi se o ubojstvima u osnovnoj školi "Vladislav" Ribnikar u Beogradu, te masakra u Duboni koji se dogodio dan poslije.
– Masovni ubojica na Cetinju sinoć je brzo lociran, a po našim informacijama, tijekom pregovora je izvršio suicid. Što je pravda za članove obitelji koji su izgubili nekog svog? Ne postoji ta pravda – zaključuje Zorica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....