Dan nakon iznenadne najave predsjednika Republike Zorana Milanovića da se kani na listi SDP-s kandidirati na predstojećim parlamentarnim izborima, te u slučaju pobjede odstupiti sa (još uvijek aktualne) predsjedničke pozicije, rodno mjesto njegova oca - Glavice kod Sinja - ostavilo je u šoku i nevjerici.
Najnoviji ispad, možemo reći, kontroverznog Milanovića zateklo je Glavičane, te ih podijelilo na one koji "navijaju za njega šta bilo da bilo", te one koji ga oštro kritiziraju. Ipak, čini se da je više onih koji nisu zadovoljni ni sa Milanovićem, a bogme ni sa Plenkovićem. Ima ih koji vole oplesti čak i po - Jandrokoviću. Nema veze što on nije na tapetu, kriv je jer je predsjednik Sabora, jer je "blizak vlasti", čak mu neki spočitavaju i da - boji kosu?!
Okej, barem taj "krimen" nitko nije prišio Milanoviću.
Puste su Glavice subote, "dan poslije", sitna kiša neugodno sipi, valja se skloniti; ili u kuću, ili u neki od rijetkih kafića. Žiža društvenog života prije ručka je kafić maštovitog naziva "Jure". Vlasnik se zove Jure, preziva Romac, i široke je ruke; tko pobijedio da pobijedio na izborima, on organizira feštu!
Uvik dobro dođe pečeni janjac
- Ili za veselje, ili za utjehu, uvik dobro dođe pečeni janjac, uštipak, pršut. Vino, normalno. Jel tako? - mudro zbori Romac, generalni sponzor potencijalne fešte, da se razumijemo, Milanović nema ništa s troškovima.
- Dobar je on. Naš čov‘k - kriglom nazdravlja Zoranu (a i Juri) anonimni gost. Drugi viče: "Dones‘ amo pivu na Milanovića!", ostavljajući nas u dilemi misli li na predsjednika na odlasku, ili njegova rođaka i prezimenjaka, izvjesnog Antu.
- Neće Ante amo, on više iđe u Mrkana - šapuće netko, aludirajući na kilometar i pol udaljenu konkurenciju.
- Ja Milanovića, Zokija jel, zovem "mlinčić". Puno on melje - veli u oblaku cigaretnog dima bezimeni brko.
- Čuješ, nov‘narko, niko ti ništa u ovoj državi ne pita ni Milanovića, ni Plenkov‘ća. Najvažniji je Šeks - šapnu jedan, mračno se osmjehujući. - I Tita da mogu, pitali bi - domeće.
- I Mamića. Zdravka. Još taj drma, i niko mu ništa ne može - uključi se trpkim tonom susjedni gost. Svi su puni teorija i rješenja kod "Jure", ali nisu baš odveć drčni kad se treba predstaviti i(li) slikati.
Statistiku spašava pridošlica u maskirnoj uniformi (usput, dress code gostiju u "Jure" je trenirka ili iznošena vojna odjeća), čovjek srednjih godina. On nema problem s transparentnim pristupom.
‘Dobije li Zoka, selim se u Trebinje‘
- Piši: ja sam Josip Labrović zvani Đodan, je, po Šimi Đodanu, Bog mu da pokoj. Imam pedes pet godina, bija u ratu a Milanovićeva bivša ministrica Milanka Opač‘ć mi je ukin‘la vojnu skrb na ime kućice koju posjedujem. Rekla je da "u njoj mogu držat podstanare", a ja bi njoj reka da ona dođe živit ovde; pokojni ćaća i mater su mi bili podstanari, eto ko. Sad smo sami mater i ja... Nepravdu je malo ispravija Plenkov‘ć i gospodin Medved - s poštovanjem zaključuje izlaganje Đodan. Oni su mu, kaže, omogućili mirovinu koju mu je Milanovićeva garnitura pokušala osporiti. Zaključak se nameće sam.
- Ako pobijediu Milanov‘ć, ja odoh sa dvi koze živit u Trebinje! Kažu da je tamo lipo - uz odobravanje publike u "Jure" najavljuje gorljivi Labrović zvani Đodan.
Mara Romac simpatična je 60-godišnja trgovkinja, čija butigica prehrambenih artikala okuplja lokalnu svitu na gajbe pored. Zna se da "nema kafića do zidića" (ili gajbe).
- Čujte, jedino šta mene interesira je da ovom narodu bude bolje - ko bija da bija na vlasti. U društvima sa dobrim životnim standardom ljude politika uopće niti ne interesira; a mi se ovde među sobom od muke glođemo. Ako će Milanović u ulozi premijera lokalnoj zajednici (i državi, narodu) donit prosperitet, onda neka ga. Samo bolji život nam svima triba - razložno će trgovkinja Mara.
- Koji crni bolji život? Meni je prošli misec legla plaća u visini 190 eura. Kad san platija režije, ostalo mi taman za dvi pive i duvan - gorko se ubacuje Davor Romac, 62-godišnji radnik u pilani. Kralježnica mu je "opatila" pa je na podužem bolovanju; ipak, plaća je bolno premalena.
- Srića da iman svojih 30 koza, pršuta i slanine. Sigurno mi neće dat kruva ni Plenković, ni Milanović. Žaj mi je jedino šta koze ne daju ni mliko, ni janjad - muči Davora više kozje stado od političkog nam jata u osipanju.
‘Ode ja na brod...‘
U "Mrkana" je također Milanovićev najnoviji istup "top-tema". Neki su već zarana u to ime "zalili" i koju ljutu viška.
Jedan od tih, međutim, nije Dinko Vučić (55), po zanimanju vozač. On vrlo trezveno poručuje:
- Neka Milanovića bude sram! Triba je dat otkaz na misto predsjednika, pa se onda kandidirat za drugu funkciju. Ovako je ispa kalkulant, ziheraš koji ipak čuva fotelju. Partizanski potez - drži ljuti Vučić.
S njim se u potpunosti slaže Damir Mladina (54), pomorac.
- Nije mu u redu! Milanoviću, nego kome. Ne moš sidit na dvi stolice. Ako on pobijedi, ja iden na brod - najavljuje.
Po kruh u obližnju pekaru pored škole došao je Ivica Vuko (52), jedan od prvih hrvatskih branitelja koji je - skoro u dječačkoj dobi - kao pripadnik 126. Sinjske brigade ušao u zaraćeno Kijevo: Tada ga je objektivom ovjekovječio Matko Biljak. Sa naramkom svježeg kruha umjesto puške 33 godine kasnije snimio ga je fotoreportar Cropixa, naš Jakov Prkić.
- Ovo nije država kojoj sam dao mladost, sve. Četiri godine rata, četvero dice i žena - a penzija takva da ne bih mogao kćer školovat na fakultetu da ne radim dodatno na baušteli. Tužno je da mi, pravi branitelji, ovisimo o faturetama. Sve sam vam reka - rekao je Vuko.
A mi nemamo što dodati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....