Prošlo je devet godina od stravičnog ubojstva koje je šokiralo Hrvatsku. U podvelebitskom mjestu Modrič, tada 23-godišnji Hrvoje Domobran Knežević okrutno je ubio svoju godinu dana mlađu djevojku Josipu Božić. U noći 26. na 27. studenoga 2015. godine, Knežević je Josipi zadao 39 rana po cijelom tijelu koristeći skalpel, odvijač, šilo i kuhinjski nož, pri čemu je smrtonosna rana bila ubod na lijevoj strani vrata.
Ubojstvo se dogodilo u njihovoj obiteljskoj kući, gdje je Knežević nakon zločina nekoliko sati ostao s tijelom ubijene djevojke, pokušavajući ga oprati i sakriti. Na kraju se predomislio i nazvao Josipinu majku priznajući što je učinio. Policija je ubrzo stigla na mjesto zločina i pronašla tijelo nesretne djevojke u kući prepunoj krvi.
– Ja sam je ubio. Ubio sam Josipu – bilo je sve što je rekao majci svoje djevojke kad ju je nazvao nakon strašnog ubojstva. Žena je od šoka počela jecati govoreći mu da zove Hitnu i policiju, no Knežević je na to samo kratko odgovorio: "kasno je sada za to," a nakon toga nazvao je policiju, predstavio se i rekao da je "napravio p........".
Sve preplavljeno krvlju
Policija je ubrzo stigla na mjesto zločina gdje su pronašli tijelo nesretne djevojke s brojnim ozljedama koje su upućivale na nasilnu smrt. Mjesto zločina bilo je preplavljeno krvlju, a susjedi nisu ništa znali o događaju sve dok nisu vidjeli dolazak policije. Da se u kući kraj njih dogodilo stravično ubojstvo, ni najbliži susjedi nisu znali dok te noći nisu vidjeli policiju. Mladi par poznavali su samo površno i, kažu, djelovali su im skladno i zaljubljeno, no nisu se pretjerano družili ni sa kim u susjedstvu. Pogotovo Hrvoje kojeg opisuju kao nedruželjubivog i pomalo čudnog, koji je sa susjedima komunicirao samo kad je morao. Za razliku od njega, Josipa je, kažu, bila draga i ljubazna djevojka. Kad im je policija rekla da je ubijena, ostali su izvan sebe.
– Kada sam je zadnji put vidila oboje su bili ovdi na verandi, zagrljeni. Kako se spremala oluja, bila je i jaka bura, svi smo se zatvorili u kuće i više nitko nije izlazio. A navodno se tu večer dogodilo ubojstvo koje je on prijavio tek dan kasnije – rekli su susjedi u Modriču.
Trokatnica na obali u kojoj su živjeli u vlasništvu je Kneževićeve majke. On je iz Gračaca, ubijena Josipa iz Obrovca, a u Modrič su došli živjeti lani kad je ona našla sezonski posao u obližnjem Starigradu. On je radio na jednom od uzgajališta dagnji u podvelebitskom kraju. Upoznali se još u srednjoj školi.
Knežević i Josipa su bili u vezi četiri godine, a prema tvrdnjama obitelji žrtve, odnos je bio daleko od skladnog. Josipina obitelj optužila je Kneževića da je uveo Josipu u svijet droge, što je dovelo do njezina tragičnog kraja. Iako su pokušavali udaljiti Josipu od Kneževića, nisu uspjeli, a Josipa je s vremenom postala povučenija i agresivnija, rijetko se javljajući obitelji.
– On je imao problema s drogom, i nju je u to uvukao. Svi smo znali da je problematičan, to zna cijeli Gračac, i govorili smo joj da se makne od njega. Pokušavali smo ih rastaviti na sve moguće načine, čak ju je i sestra na godinu dana odvela u Zagreb, da se makne od njega, ali on je nije puštao na miru. Na kraju se vratila s njim i otišla živjeti u tu kuću u Modrič. Stalno su se sukobljavali, često i fizički tukli, ali ništa što smo pokušavali da je spasimo nije uspjelo. Pogotovo kad je i sama upala u drogu – ispričala je tada Josipina sestra. Iako su živjele desetak kilometara jedna od druge, nije se uopće javljala obitelji.
Ne zna što ga je obuzelo
Knežević je pred istražnim sucem izjavio da ne zna što ga je te večeri obuzelo. Prema dostupnim informacijama, oba partnera bila su pod utjecajem amfetamina (speeda) u trenutku zločina. Nakon ubojstva, Knežević je pokazivao znakove duboke psihičke nestabilnosti te je čak pokušao samoubojstvo u istražnom zatvoru prije nego što je prebačen na liječenje.
Na suđenju je utvrđeno da je Josipa pretrpjela strašne patnje prije smrti zbog načina na koji je zločin počinjen. Zbog iznimno okrutnog načina izvršenja kaznenog djela, Knežević je nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora. Sudac Hrvoje Visković, koji je izrekao presudu, naglasio je težinu kaznenog djela i posebno teške okolnosti u kojima je zločin počinjen.
Državno odvjetništvo istaknulo je da je Knežević svojim činom ugasio jedan mladi život i zadao neopisivu bol obitelji žrtve, zbog čega zaslužuje najstrožu kaznu.
– Riječ je o amfetaminu koji se na ulici naziva speed. Osumnjičeni je aktivno iznio obranu, a zatražili smo određivanje pritvora zbog posebno teških okolnosti djela za koje je predviđen dugotrajni zatvor od 40 godina i zbog opasnosti od ponavljanja djela – naglasio je na suđenju državni tužitelj Duško Berović te dodao da je ubica žrtvi nanio mnogo udaraca zbog čega je umirala u strašnim patnjama.
Pet godina nakon presude, 2020. godine, Vrhovni sud RH smanjio je Kneževiću kaznu sa 30 na 25 godina. Prihvaćena je njegova žalba uzimajući u obzir njegovu mladost u vrijeme zločina, činjenicu da je samoinicijativno obavijestio policiju o počinjenju kaznenog djela, te da je bio dosljedan u priznanju ubojstva i izražavanju žaljenja. Vrhovni sud je naglasio da motiv ubojstva nije razjašnjen, a također je utvrđeno da je Knežević bio bitno smanjeno ubrojiv zbog djelovanja droga i poremećaja osobnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....