Ubojstvo Slavice Medanić ostalo je zapamćeno kao jedno od najokrutnijih u Zadru. Slavica Medanić likvidirana je 7. siječnja 2006. godine u svom stanu na zadarskoj Puntamici s tri hica u glavu, a naručitelj ubojstva bio je njezin brat Šime Medanić, koji je ubojstvo organizirao radi nasljeđivanja njezine imovine vrijedne preko milijun eura.
Za izvršenje ubojstva angažirao je sada pokojne Pericu Majstorovića i Nikolu Grbića, koji su likvidirali Slavicu po njegovom nalogu. Nakon ubojstva, Šime je koristio njezinu imovinu i čak prisustvovao njezinom sprovodu na otoku Ižu gdje je neutješno plakao.
Šime Medanić i Perica Majstorović osuđeni su na 40 godina zatvora, najduže kazne ikad izrečene na Županijskom sudu u Zadru. Sud nije pronašao nikakve olakotne okolnosti jer je ubojstvo počinjeno na krajnje bezosjećajan i bezobziran način. Telekomunikacijsko vještačenje i svjedočenja zaštićenih svjedoka bili su ključni dokazi u postupku.
"Muvali" se po Puntamici
Telekomunikacijskim vještačenjem utvrđena je, naime, zastrašujuća činjenica da su se Majstorović i Grbić po nalogu Šime Medanića od početka 2004. godine do dana ubojstva 7. siječnja 2006. godine stalno i po više sati "muvali" oko Medanićkina stana na trgu Alojzija Stepinca na Puntamici.
Dok ona nije ni slutila što joj se sprema, razgovarali bi u to vrijeme međusobno Majstorović i Grbić, te Grbić i Medanić. Utvrđeno je tako da su samo dan prije ubojstva 6. siječnja 2006. godine, Majstorović i Grbić u neposrednoj blizini njezina stana razgovarali 22 puta, nakon čega je Medanić sa Grbićem razgovarao 20 puta, a potom je dva puta na kućni telefon nazvao sestru s kojom je kratko razgovarao.
Na dan ubojstva, 7. siječnja, Grbić i Majstorović su ugasili mobitele od 15.45 do 19.45 sati. Slavica se taj dan s Malog Iža u stan vratila u 17.45 sati nakon čega je nitko više nije vidio. Međusobna komunikacija između Majstorovića, Grbića i Medanića od tog je dana u potpunosti prestala.
- Riječ je o sustavu činjenica i indicija koje su tako povezane da isključuju svaku mogućnost da Medanić, Majstorović i Grbić to možda nisu učinili. Kada se iskazi svjedoka stave u vezu sa telekomunikacijskim vještačenjem sve se poklapa, kazao je tada sudac Boris Radman u iscrpnom obrazloženju presude dodajući kako je pored telekomunikacijskog vještačenja ključno bilo svjedočenje zaštićenih svjedoka među kojima posebice Ljerke Damaške koja ih je, razotkrivši identitet u posljednji trenutak, izravno optužila.
Otmica, prijetnja, terorizam...
Šokirajući i samog suca, Damaška se odrekla statusa ugroženog svjedoka izravno optuživši Majstorovića i njegovu suprugu Jasnu Kalogjera za umiješanost u ubojstvo Medanićeve. Ispričala je kako je odigrala ulogu "kurira" za protuuslugu Majstoroviću kako bi on nju i njezinu kćer, kojima je prijetio, ostavio na miru.
Kazala je tada kako ju je Majstorović svojevremeno oteo, te kako je nakon toga prerušena u opatijskom hotelu "Millenium" ostavila pismo ucjene za Medanića. Na ucjenu Medanića Majstorović je bezuspješno pokušavao nagovoriti Nikolu Grbića koji je pak u lipnju 2006. pronađen likvidiran u selu Muntić kraj Pule.
Grbić je, naime, drugom svjedoku, svom bliskom rođaku Tiboru Furu ključnom za hvatanje Medanića i Majstorovića, ispričao da je zajedno sa Majstorovićem ubio Slavicu po narudžbi njezinog brata. Upravo je isti Tibor Fur (33), koji je tada uhićen zbog sumnje na protudržavni terorizam na svoje traženje progovorio pred Istražnim sucem i prokazao Medanića i Majstorovića. Uhićeni su u Istri istog dana nakon čega su i Fur i Vein oslobođeni od optužbi za protudržavni terorizam.
- Medanićev odnos sa sestrom pak nije bio idealan kako on tvrdi, već je bio narušen. Šime nije imao utjecaja na svoju sestru niti je mogao manipulirati. Nije imao mogućnosti raspolaganja novcem zbog čega je izgubio ineteres za nju, kazao je Radman u iscrpnom višesatnom obrazloženju presude u kojoj je kao neosnovane odbacio Medanićevu i Majstorovićevu obranu. Izricanje presude su pored novinara pažljivo slušali i djelatnici PU zadarske. Medanićev odvjetnik Predrag Jošanović kazao je kako unatoč činjenici što nikada nije bio na korektnijem i ljudskijem suđenju i dalje misli kako je cijeli slučaj namjestila zadarska policija.
- Nadamo se da ova presuda neće opstati, a mi ćemo, kazao je Jošanović, pokrenuti postupke protiv zadarske policije i drugih odgovornih ustanova koje su "montirale" slučaj Medanić. Došavši u njezin stan 7. siječnja 2006. godine, Majstorović i Grbić su prethodno je položivši na trosjed, tada 56-godišnjoj Slavici Medanić ispalili tri hica iz pištolja kalibra 6.32 u glavu koju su omotali dekom.
Pronađena tri dana nakon ubojstva
Njezino tijelo pronađeno je tri dana kasnije, 10. siječnja. Na temelju obavljenog očevida i obdukcije utvrđeno je kako je ubijena najvjerojatnije 7. siječnja, međutim kako je u stanu živjela sama, dojavu je policija zaprimila 3 dana kasnije.
U Zadar se Slavica Medanić preselila 2005. godine iz Vrsara gdje je živjela do umirovljenja. Rodom je bila s Malog Iža, gdje je i pokopana. U Vrsaru je imala restoran "La Rosa" koji je 2004. godine prodala.
Medanić je dogovarao likvidaciju svoje sestre s ciljem da se domogne cjelokupne njezine imovine, a Majstorović je za izvršenje trebao dobiti "nagradu". Medanić je likvidaciju sestre dogovarao s pokojnim Nikolom Grbićem, dok su zajedno služili kaznu zatvora u Lepoglavi i Valturi. Nakon izlaska iz zatvora, Grbić koji je također likividiran, za izvršenje ubojstva angažirao je Pericu Majstorovića te mu je dao 20 tisuća eura predujma.
Tijekom kriminalističke obrade obavljeno je više stotina informativnih razgovora, brojne pretrage stanova i drugih prostora, te poligrafska testiranja. U završnoj fazi istrage, na području spomenutih policijskih uprava, pretraženo je ukupno 30 stanova i drugih prostora. Privremeno su oduzete tri puške, od kojih je jedna bila rastavljena, jedan pištolj i 28 komada streljiva, 14 grama heroina, manja količina marihuane, te 54 tisuće eura od osumnjičenog 49-godišnjaka.
Šime Medanić je 1997. godine na pulskom Županijskom sudu osuđen na 15 godina zatvora zbog poticanja Siniše Stracaboška Ramba na ubojstvo bivšeg ministra turizma i direktora vrsarske "Anite" Antuna Marčela Popovića u ožujku 1996. godine. Na višegodišnju kaznu zatvora Medanić je osuđen jer je Stracabošku uz nagovor da ubije Popovića, obećao novčanu nagradu od 15 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. Vrhovni sud kaznu mu je smanjio na 12 godina, a prije nego je sredinom 2006. godine pušten na slobodu, Medanić je kaznu služio u kaznionici u Valturi.
Nakon dvogodišnjeg sudskog procesa, za ubojstvo Slavice Medanić, sudac Boris Radman osudio je Medanića i Majstorovića 8.svibnja 2008. godine za teško ubojstvo iz koristoljublja.
Izricanje maksimalnih kazni odslušali su u sudnici bez vidljivih emocija i riječi. Dok Medanić služi kaznu u Lepoglavi, Majstorović je dvije godine nakon presude 15. lipnja 2010. godine pronađen obješen u ćeliji bjelovarskog zatvora, gdje je izdržavao kaznu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....